Prve projekcije koje je radila EU govorile su da će HDZ čak šest mandata na izborima koji će se održati 26. ovog mjeseca, službeno nazvanim Izbori članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske. Sam europski parlament objavio je u veljači te projekcije, temeljene na njihovim istraživanjima, odnosno – kako su oni to formulirali – “na informacijama iz pouzdanih istraživanja koja su provele stručne ustanove u državama članicama”, ne navodeći koje su to stručne ustanove.
Računajući s 12 hrvatskih zastupnika u Europarlamentu – 11 ih ide u Bruxelles odmah, 12. nakon Brexita, podjela je tada bila ovakva: HDZ 6 zastupnika, SDP 3, Živi zid 2 i Most 1. Desne stranke po tome ne bi uopće bile zastupljene, a impresivna su čak dva kandidata Živog zida.
U međuvremenu je bilo podosta istraživanja u kojima je HDZ redovito dobivao po pet ili šest mandata, SDP je ostajao na ta tri, dok su ostala mjesta varirala. Ponekad bi procjene pokazale da Amsterdamska osvaja jedno mjesto, umjesto jednog živozidaša. Ono što je bitno je da je u svim tim istraživanjima HDZ imao gotovo dvostruko više glasova od SDP-a, kretao se oko 32-33 posto, a SDP je bio na oko 17-18.
A onda je ovog tjedna objavljeno istraživanje agencije 2×1 komunikacije po kojem je HDZ tek nešto malo ispred SDP-a. Prema tom istraživanju, posve je moguće da HDZ dobije samo četiri mandata na izborima za Europarlament! Zapravo, po njima, to je čak i vjerojatan ishod. Ta agencija je do sad u većini slučajeva dosta točno predviđala ishode izbora – doduše, nedavno su u Lici na lokalnim izborima podcijenili HDZ, no to se dogodilo i svima drugima, a kod ostalih su stranaka bili vrlo precizni.
No postoje i interna istraživanja HDZ-a koja su, prema izvorima iz stranke, također nepovoljna za HDZ i daleko ispod onog što oni očekuju i priželjkuju. Naročito su loše projekcije za Koprivničko-križevačku i Sisačko-moslavačku županiju, a ni u Zagrebu stanje ne izgleda nimalo dobro.
Treba li uopće vjerovati anketama?
Hoće li se ponoviti Lika i neke druge situacije iz prošlosti, kad su ankete HDZ-u predviđale potop ili gubitak izbora, a dogodilo se suprotno? Sve je moguće, no ne i vjerojatno. Moguće, jer HDZ je velika i dobro organizirana stranka, s brojnim članstvom i još brojnijom klijentelom čija materijalna dobrobit, posao i egzistencija, ovisi o pobjedi HDZ-a na izborima. Oni će glasati za HDZ bez obzira što Plenkobić učini.
Tu su i oni koji glasaju za HDZ “da ne dođu komunisti i Jugoslaveni na vlast” a pritom se ne pitaju previše što je zapravo HDZ i zašto je onda Pupovac tamo gdje je, a Hasanbegović izbačen iz stranke. Ili oni koji idu logikom da je HDZ manje zlo, što ima smisla kao i zaraziti se kolerom da ne dobijete ebolu.
No ima puno više stvari koje HDZ-u baš i ne idu u prilog – uostalom, ni u Lici nisu uspjeli ostvariti rezultat koji bi im omogućio da vladaju zajedno sa SDSS-om, a tamo je HDZ vladao otkad se održavaju slobodni izbori.
Prvo, na europskim izborima je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica, i tu d’Hondt neće previše raditi u korist HDZ-a.
Drugo, HDZ-ovo biračko tijelo ovog puta ima na izbor nekoliko ozbiljnih opcija koje su desno od HDZ-a: Most, suvereniste Ruže Tomašić, nacionaliste Zlatka Hasanbegovića (NHR), listu Marijane Petir.
Ovdje posebno treba primijetiti da su i Petir i Tomašić prošli put bile na listama HDZ-ove Domoljubne koalicije, iako nisu članice stranke, a ovog su mu puta konkurencija. Tomašić je ušla u europarlament s dna liste, zahvaljujući najvećem broju preferencijalnih glasova – 107 tisuća. Plenković je bio drugi, sa tridesetak tisuća glasova manje. Petir je također postigla velik uspjeh, dobila je 43 tisuće glasova. Hasanbegović nije bio na listi za europarlament, ali je bio u stranci što je biračima također nešto značilo.
HDZ-u puno ovisi od izlaska njegovih birača na birališta
Sad HDZ ide sam – i namjerno bez kapitalnih imena.
HDZ-ov uspjeh na izborima je uvijek uvelike ovisio o tome što su HDZ-ovi birači uvijek uredno izlazili na birališta, neovisno o bilo čemu, dok je izlazak birača ostalih stranaka puno više ovisili o tome kako njihovi favoriti kotiraju, što nude. Ovog bi puta moglo biti obrnuto. Milanović je izgubio izbore jer su birači SDP-a ostali kod kuće, razočarani time što je izrazio spremnost da razgovara s hrvatskim braniteljima i – još gore – što je za Vučića i njegove četnike u Srbiji rekao da su šaka jada. To mu njegovo biračko tijelo nije oprostilo.
Hoće li HDZ-ovo biračko tijelo oprostiti HDZ-u izbacivanje Hasanbegovića, Istanbulsku, Marakešku, štipanje za stražnjicu od Junckera, bježanje od Orbana i Višegradske i pritrčavanje liberalima, Pupovca, HNS, i tako dalje? Klijentelizam i korupciju im neće zamjeriti, to znamo od prije, ali ovakve bi stvari mogli. To biračko tijelo je osjetljivo na ideološka pitanja.
SDP bi mogao biti jači nego što se misli
A da stvari budu gore, Milijan Brkić je oduvijek u HDZ-u bio zadužen za “teren” i za to da HDZ-ovo biračko stado dovede na biralište. Sad je on očito u nečijoj nemilosti – i vjerojatno nakon izbora leti iz stranke, pa je malo vjerojatno da će se truditi oko toga da HDZ-ovce dovuče na glasovanje. A i da hoće – veliko je pitanje kakvog još on ima utjecaja na terenu, navodno mu birači nakon što je od Karamarka pretrčao Plenkoviću više – ne vjeruju. Vidjet ćemo.
I na kraju, s druge strane je SDP koji je postao predmetom sprdnje pod Bernardićem – ali kao i HDZ, i oni imaju dosta jako fiksno biračko tijelo, jer su i oni klijentelistička stranka koja zapošljava svoje članove. No njih izgleda sve ankete do ove zadnje potcjenjuju. Birači na listiću neće imati ime Davora Bernardića – vidjet će ime Tonina Picule i Biljane Borzan. Oboje su prilično popularni na svojoj strani političkog spektra. Plenković baš i ne – bar ne među svojim biračkim tijelom.
Može li HDZ s anemičnim eurobirokratima, tatinim sinovima, i bez Petir i Tomašić ponoviti uspjeh s prošlih izbora? Teško. Plenković, izgleda, želi dokazati snagu same stranke, dokazati da je stranka sama po sebi ime, brand, a ne oni koji je zastupaju. No birači nisu uvjereni.
Sa šest mandata, koji se sad ne čine više dostižnim, Plenković bi ostvario trijumf i dodatno bi zacementirao svoje mjesto na čelu HDZ-a, te bi se mogao riješiti ostataka unutarstranačke oporbe i neistomišljenika, te HDZ pretvoriti doslovce u svoju prčiju.
S pet mandata, mogao bi mirno spavati. No s četiri mandata?
To bi bio maestralan neuspjeh, i ako to bude ishod izbora, puno njih u stranci će početi spremati zamke za Plenkovića, porast će im ambicije, njegova svevlast u HDZ-u će zacijelo biti oslabljena. Propadne li HDZ predvođen anonimusima na ovim izborima, a naročito uspiju li njegovi disidenti s Hasanbegovićeve liste ući u Europarlament, to neće značiti kraj Plenkovića, ali bi moglo značiti početak kraja, ulazak u jednu fazu kad je njegova zvijezda u silaznoj putanji.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
