U danima kada Hrvatska oplakuje žrtvu Vukovara, srce jedne majke nije izdržalo. Marija Jović, majka prvog branitelja poginulog u Domovinskom ratu, umrla je jučer u jutarnjim satima u splitskoj bolnici, kamo ju je samo dan ranije dovezao mlađi sin.
“Zahvalna sam svima koji se sjećaju mojeg sina”, govorila bi Marija Jović svakog ožujka na Plitvicama kada bi suborci njezina Josipa, kao i najviši državni vrh, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te obilježavanjem krvavog Uskrsa nastojali oživjeti uspomenu na Josipa. Da se nikada ne zaboravi. No, samo je majka s tom uspomenom živjela svaki dan, gotovo četvrt stoljeća.
Ako je za nju postojala utjeha, onda je to svakako bio jedan događaj u proljeće ove godine pun ponosa i dostojanstva, kada je Marija Jović iz ruke hrvatske predsjednice primila odličje Reda Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u ratu.
Bilo je to prvo odličje koje je Kolinda Grabar-Kitarović dodijelila, nimalo slučajno baš prvoj žrtvi u Domovinskome ratu. Ganuta do suza, majka Marija zamolila je novinare da javnosti prenesu njezinu poruku pa istaknula brigu o mladima, pozivajući na zajedništvo i odustajanje od međusobne mržnje. “Kao majka u tuzi i boli, molim Boga za svakoga, da bude mira i reda među nama, da budemo kao braća i sestre, da nema mržnje, jer nema nam koristi od toga”, rekla je tada.
Metak ispod pancirke
Sina je izgubila 31. ožujka 1991. tijekom redarstvene akcije Plitvice kada su pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a RH uspostavljali kontrolu nad policijskom postajom na Plitvičkim jezerima, koju su ranije zauzeli pripadnici pobunjeničkih snaga. U tom sukobu poginuo je 22-godišnji Josip Jović, a još devet pripadnika Specijalne policije bilo je ranjeno. Iako je na sebi imao pancirku, pogođen je u nezaštićeni dio tijela te je preminuo na putu do bolnice.
Posljednji ispraćaj majke hrvatskog branitelja bit će u nedjelju u 14 sati na groblju u Aržanu nedaleko od Imotskog, odakle je njezin Josip krenuo braniti Hrvatsku i kao prvi među tisućama položio svoj život za domovinu. Sada će u vječnosti snivati i počivati pokraj svoje majke.
