Povodom sve glasnijih zahtjeva da se procesuiraju zločini počinjeni nad hrvatskim stanovništvom tijekom Domovinskog rata, a uoči najavljenog prosvjeda vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave s ciljem da izvrši pritisak na institucije, razgovarali smo s Marijom Slišković, upraviteljicom Zaklade za žrtve ratnog zločina silovanja – Sunčica.
Slišković se osvrnula na odnos hrvatskih institucija prema žrtvama ratnih zločina, njihovo nereagiranje, ali i prešućivanje počinjenih zločina, kako ističe.
“Ja sam još 2011. taj zločin nazvala prešućenim ratnim zločinom jer sam znala da hrvatske institucije sve znaju, ali nisu poduzeli ništa da se o tome govori. Mene nije zapanjilo nereagiranje državnih institucija, one su namjerno prešutile sve, ali me zapanjilo da to nije naišlo na društvenu potporu. Niti jedna udruga nije stala uz žrtve”, ističe Slišković te se osvrće na iskorak vukovarskog gradonačelnika.
Kako navodi, nije sigurna hoće li se glasnim govorom nešto konačno pokrenuti po pitanju procesuiranja ratnih zločina.
“Penava reagira sada jer je očito da je već prevršilo svaku mjeru, taj odnos prema svim žrtvama i prema ukupnom stradanju hrvatskog naroda. Ne znam jel možemo nešto napraviti sada s ovakvim glasnim govorom. Ono na čemu sam ja inzistirala to je da uvijek sve žrtve svjedoče pred DORH-om i onda bi se mogao raditi pritisak na Državno odvjetništvo i na institucije budući da su svjedočanstva pohranjena”, objašnjava upraviteljica zaklade Sunčica te dodaje da su svjedočanstva najbitnija u cijelom procesu.
Međutim, čak niti svjedočanstva ne pružaju sigurnost da će se institucije pozabaviti slučajem. Izdavaja slučaj “Stanimirović” o kojem se puno progovaralo, no do danas žrtvama koje su govorile o njemu nije poklonjena vjera.
“Kada su žene počele govoriti o Veleprometu, kada se jasno izgovorilo Stanimirovićevo ime ja sam bila u problemu da ne mogu pronaći druge svjedoke koje će potvrditi priču, a da žrtva koja se odvažila na govor ne bi bila prozvana da izmišlja. Povezanost u odnosu na stradanje zemlje i naroda je izostalo”, upozorava Slišković na zid pred kojim su se našli.
Velepromet, Dalj, Borovo Selo: Zločini koje spominje Penava, a DORH nije procesuirao
Također, naglašava, od Međunarodnih su institucija dobili podršku, no hrvatske institucije potaknule su žrtve silovanja da prihvate šutnju.
“Naše žrtve su dovedene u situaciju da šute i da ništa ne traže za sebe. One su navikle na patnju i da o toj patnji ne treba govoriti”, opisuje naša sugovornica.
Od naših institucija izostala je podrška, dodaje, a što je najgore nije se poklonila vjera onima koji su progovorili o strahotama logora.
“Ono što tvrdi Srbija, da su logori bili sabirna mjesta nije točno. U njima su se događali zločini seksualnog zlostavljanja, a kada se žrtvi ne pokloni vjera, odnosno njezinom iskazu, to je aboliranje logora”, upozorava Slišković na probleme s kojima se žrtve susreću
Odnos prema vlastitom stradanju vrlo je čudno sagledavan od strane vlastitih državnih institucija, ali i politike, jasna je Slišković.
“Od 90-tih pa do danas vlast uglavnom čine nacionalne stranke. Zašto HDZ kao nacionalna stranka koja bi trebala sagledavati ukupno stradanje ima jedan tako pasivan odnos. Zašto je uopće netko postavio da mi možemo krenuti dalje, a da su oko nas žrtve i da mi tako jednostavno možemo preći preko svega što se događalo u Domovinskom ratu, a sve je to temelj stvaranja hrvatske države. Hrvatska država je stvorena s velikim brojem žrtava, a ta država neće moći dalje ako će se ponašati kao da se ništa nije dogodilo”, kaže naša sugovornica.
Kako navodi, Hrvatska još uvijek nije došla do nacionalne politike, a radi se na prikrivanju svega što se dogodilo.
“Nismo još uvijek došli do hrvatske nacionalne politike, još uvijek su nam repovi u ostacima jugoslavenskog sistema koji zataškava odnos između naroda, to je ta fiktivna ideja bratstva i jedinstva koja je krvavo završila. Ne možete to prikriti i praviti se da se ništa nije dogodilo”, upozorava.
Kao jedan od primjera ignoriranja zločina koji su se dogodili izdavaja silovanja u Lovasu tijekom okupacije.
“Povjerenstvo ministarstva branitelja kaže da od 10.10. do 27. 12. nemaju saznanja da su se dogodili ratni zločini seksualnog zlostavljanja. A žrtvi nisu poklonili vjeru za njen iskaz! Tu sve staje. Jer ako netko ne zna kada je Lovas okupiran, što se tamo događalo, koliko ljudi je tamo ostalo u okupaciji…Mi imamo političko institucionalno prikrivanje svega što se događalo s vjerom da će se sve zaboraviti. A ne obraćaju pažnju na to da se mi danas bavimo i onim što se događalo ’45., dakle, ništa neće ostati skriveno”, povlači paralelu Slišković.
(VIDEO) Zašto je DORH zatražio micanje Nikole Kajkića sa slučaja Ovčara?
Naglašava kako danas čuje priče da se Srbiju ne bi trebalo pritiskati u ovom trenutku zbog njezinih problema s Kosovom i namjere da uđe u Eurpsku uniju.
“Ja sad čujem da se Srbiju ne bi trebalo pritiskati oko toga jer oni sad imaju problema na Kosovu. Trebaju riješiti te probleme kako bi mogli mirno ući u Europsku uniju, a Hrvatska neka se stiša. Problemi s Hrvatskom otvorit će se za 50 godina”, razočarano govori te dodaje kako bi nas iskustvo s jamama koje sad obilazimo, nakon 70 godina, trebalo nečemu naučiti.
Marija Slišković izražava oprez po pitanju najavljenog prosvjeda u Vukovaru. I u njihovom Gradskom poglavarstvu radi pojedinac na kojeg su žrtve silovanja upozoravale, kaže.
“Ne znam što će se dogoditi i hoće li Grad Vukovar nešto postići, ali mi smo ukazivali i ne jednog čovjeka koji radi u njihovom Gradskom poglavarstvu i ništa se nije dogodilo. On još uvijek radi tamo”, navodi.
Također, kaže, problem nije samo u institucijama, najveća odgovornost ipak leži na politici i na onima koji čine vladajuću većinu.
“U trenutku kada je Stanimirović sjeo u Hrvatski sabor za mene više nije bilo vjerodostojnosti. U Hrvatskom saboru u jednom smo trenutku imali četiri predstavnika okupatorske vlasti”, zaključuje upraviteljica Zaklade za žrtve ratnog zločina silovanja – Sunčica.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
