Davor Marijan o Kraljevini SHS: ‘Čini se kako sa Srbima nitko nije mogao živjeti u zajedničkoj državi’

Foto: SpeedyGonsales, commons.wikimedia.org

Sto godina nakon stvaranja prve države Južnih Slavena 1. prosinca 1918. povjesničari smatraju da je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, koje će se kasnije primenovati u Jugoslaviju, nastalo kao rezultat težnje južnoslavenskih naroda za ujedinjenjem, u kontekstu vremena i događaja zajednička se država činila najmanje bolnom opcijom po Hrvate, ali su u toj državi generirani međunacionalni sukobi koji traju do danas.

Ideja o stvaranju države koja bi okupljala južnoslavenske narode postojala je još u prvoj polovici 19. stoljeća, no njezin nastanak ubrzala su politička zbivanja s početka 20. stoljeća kada nestaju veliki imperiji i raste pravo na samoodređenje, a osobito Prvi svjetski rat, čijim su okončanjem stvoreni potrebni politički uvjeti za njezinim osnivanjem.

“Uvijek je problem o jednom vremenu govoriti iz današnje perspektive. Danas je sasvim jasno kako nemamo razloga biti zadovoljni ni s jednom od dviju Jugoslavija čiji smo bili sastavi dio, ali to ne znači da Hrvati žale za Austro-Ugarskom. Kada uzmete ideju jugoslavenstva do 1918. godine, valja naglasiti kako je ideja kao zamisao jedno, dok je praksa sasvim nešto drugo te dovodi u pitanje samu ideju. No, u danim okolnostima i kontekstu ulazak u zajedničku državu bilo je tada najbolje rješenje za Hrvatsku”, kazao je za Hinu povjesničar iz Hrvatskog instituta za povijest Davor Marijan.

Srpska vlast zastupa unitarno monarhističko ustrojstvo

Od samih početaka nove države nastaju nesporazumi, razmirice i sve veće razlike između vodećih srpskih i hrvatskih političara. Stjepan Radić, vođa Hrvatske seljačke stranke, težio je da nova država ima federalno republikansko, dok je srpska vlast zahtijevala unitarno monarhističko ustrojstvo države.

Hrvatska je ujedinjenjem izgubila višestoljetne institucije na kojima je temeljila svoju državnost, poput Sabora, županija i vlastitog domobranstva, što je 1921. godine potvrđeno Vidovdanskim ustavom.

Među dijelom hrvatske javnosti nezadovoljstvo novom državom iskazalo se na samom početku zajedničke države, pa samo četiri dana nakon njenog proglašenja, 5. prosinca 1918. godine, građani izlaze na ulice Zagreba tražeći stvaranje samostalne hrvatske države, što je ugušeno u krvi.

Slom ideje jugoslavenstva jasan već nakon Radićeve smrti

“Dogodilo se da najjača strana unutar novoosnovane države, a to je Srbija, pokušava odrediti prilike prema vlastitom nahođenju, što se ogleda u negiranju narodnosti sudionica stvaranja te države. Slom ideje o jugoslavenstvu bio je jasan nakon ubojstva Stjepana Radića čime su potvrđene njegove riječi o ‘srljanju poput gusaka u magli’ u novonastalu državu”, istaknuo je Marijan.

“Nakon što se sagledaju stvari koje su dovele do ujedinjenja i onog što se događalo kasnije, kako u prvoj, a potom i u drugoj Jugoslaviji, postavlja se pitanje zašto su se raspale sve države u kojima je Beograd vodio ili nastojao voditi glavnu riječ. Je li bio problem u Srbima ili svim ostalim u toj zajedničkoj državi? Po mojem mišljenju, čini se kako sa Srbima nitko nije mogao živjeti u zajedničkoj državi, jer su nametanjem svojeg koncepta te države takvo što spriječili”, zaključuje Marijan.

Kulturni i vjerski revanšizam

Na pitanje je li ujedinjenje sa Srbijom bilo generator svih kasnijih sukoba, Mario Jareb povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest je kazao kako naknadne događaje i uzroke stotinu godina kasnije ne treba pojednostavljivati, ali je činjenica da je “hrvatski narod nakon ulaska u zajedničku državu bio neravnopravan te se morao boriti za svoj goli opstanak i očuvanje svojeg identiteta”.

Jareb je ocijenio kako je nakon ujedinjenja ipak sačuvan hrvatski teritorij jer je većina Hrvata ostala unutar jedne države, “čime nije došlo do osipanja, što se može smatrati pozitivnom činjenicom kada je riječ o zajedničkoj državi”.

Kasnija ograničavanja političkog pluralizma, agrarna reforma te kulturni i vjerski revanšizam dovode do sve većeg neraspoloženja protiv zajedničke države, čemu uvelike doprinosi i uspostavljena diktatura kralja Aleksandra I. Karađorđevića iz 1929. godine.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca tada postaje Kraljevinom Jugoslavijom koja početkom Drugog svjetskog rata nestaje, a po završetku rata nastaje nova, druga Jugoslavija iz koje je Hrvatska istupila 1991. godine.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hina