Prometni stručnjak i profesor zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti dr. sc. Željko Marušić komentirao je za narod.hr koja je trasa Jadransko-jonske ceste najisplativija za Hrvatsku, a kakvu trasu zagovaraju vladajući, a kakvu EU, što bi značila ‘monetizacija’ Hrvatskih autocesta te o ostvarivanju geostrateškog potencijala Hrvatske.
Kakva trasa Jadransko-jonske autoceste je najisplativija za Hrvatsku?
Svakako bi nam odgovaralo da Jadransko-jonska autocesta prolazi trasom Doli-Osojnik, jer bi to bitno poboljšalo prometno povezivanje tog dijela s ostatkom Hrvatske, s neprocjenjivim koristima za turizam i gospodarstvo. Dubrovački brend bi se proširio na cijelo područje, turistička sezona produljila, višestruko bi se povećala vrijednost nekretnina, a i cjelokupna zarada. Povećala bi se i sigurnost prometa.
Koji je interes vladajućih u tome da ne zagovaraju trasu na našem teritoriju?
Nema tu interesa vladajućih, i ne vjerujem da oni svjesno rade protiv vitalnih interesa Hrvatske i naših građana. Radi se o nesposobnosti sagledavanja cjeline ovakvog kompleksnog prometnog, gospodarskog, turističkog i geostrateškog projekta. Svaka medalja ima dvije strane, a aktualna vlast u svakoj situaciji sagledava samo jednu stranu: kad su se prije dvije godine protivili Pelješkom mostu, sada kad guraju mega-elektranu na ugljen u Pločama, a brinu ih zagađenja autoceste na predviđenoj trasi Doli-Osojnik, kad govore o visokoj cijeni izgradnje, a ne vide neprocjenjivu korist…
Jeftino i besplatno često ispadne neisplativo i vrlo skupo, i obrnuto. Skupa dionica autoceste Doli-Osojnik, u sklopu s Pelješkim mostom, bila bi, razmjerno, najisplativiji projekt u hrvatskoj povijesti. Nažalost, ovdje se radi o slijepom priklanjanju interesima moćnika EU-a, možda u zamjenu za nešto drugo. No, običan čovjek to s pravom vidi kao ‘skidanje gaća’.
Što gubimo prolaskom Jadransko-jonske autoceste kroz BiH umjesto kroz jug Hrvatske?
Gubimo nesagledivo, jer će cijelo hrvatsko područje postati svojevrsno slijepo crijevo, umjesto da boljom prometnom povezanošću doživi dodatni turistički i gospodarski procvat. Gubimo i mogućnost da sve ono što je sada Dubrovnik, proširimo na područja Stona, Slanog, Trstenog…, a također bolje povežemo Pelješac i Korčulu s ostatkom Hrvatske i Europom. Gubimo i mogućnost povezivanja juga Hrvatske autocestom, koja je najsigurnija prometnica, a umjesto nje trebat ćemo izgraditi brzu cestu, koja je najpogibeljnija.
Što je definirano strateškim i prostorno-planskim dokumentima oko Jadransko-jonske autoceste?
Prostorni plan Dubrovačko-neretvanske županije, odnosno Strategija prometnog razvoja Hrvatske, rezultati su naših promišljanja i planova povezivanja južnog dijela s ostatkom Hrvatske, a time i Europom. Jadransko-jonska autocesta projekt je Europske unije te se radi o komplementarnim, ali načelno odvojenim projektima. Naši se interesi često ne preklapaju s interesima onih koji ‘vuku konce’ u EU, što je slučaj pri trasiranja Jadransko-jonske autoceste.
Što bi značila monetizacija, odnosno prodaja hrvatskih autocesta?
Najprije treba naglasiti da je ‘monetizacija’ pojam uveden kao ‘celofan’ da bi se u njega umotao nesagledivo štetan projekt davanja u koncesiju na 30 do 50 godina, dakle prodaju na vrlo dugi rok, najvrjednijeg hrvatskog infrastrukturnog sustava.
Najveći svjetski gospodarski stručnjaci i stratezi znaju da se sve može dati u koncesiju, osim tri bitne sastavnice svake države: vojske, sudstva i prometne infrastrukture.
Autoceste su dio ‘krvotoka’ Hrvatske, koji utječe na gospodarstvo, turizam, sigurnost i ekologiju. Nama je najveći interes da ‘podignemo’ gospodarstvo i turizam, pa ako će tome služiti niske cestarine, to ćemo i napraviti. Koncesionar će raditi suprotno, jer će mu biti u interesu samo profit, a za moguću štetu na gušenje gospodarstva i turizma te gubitak ljudskih života neće ga biti briga.
‘Monetizaciju’, odnosno prodaju auto-cesta pratilo bi i lošije održavanje, tako što će koncesionar, zaštićen klauzulom minimalnog prometa, preusmjeriti tegljače s autocesta na ostale prometnice, jer svaki tegljač uništi auto-cestu koliko i promet 30.000 automobila. Zbog toga će ljudi nepotrebno ginuti, u nepotrebnim pretjecanjima, na lokalnim i županijskim cestama, one će se uništavati, što ćemo sami plaćati. Dovoljno je vidjeti što su stranci napravili od Ine. Otpustit će naše radnike, a dovesti jeftinije iz Rumunjske, Bugarske… A kad završi ciklus, vratit će nam cestu na minimumu minimuma standarda, ruinu, koju će opet trebati temeljito obnoviti novcem građana.
Što Hrvatska može učiniti kako bi ostvarila svoj geostrateški potencijal, o kojem se govori, a nikako da se realizira?
Najviše mogu napraviti građani birajući vlast koja će na ključne pozicije postaviti najbolje stručnjake spremne boriti se za hrvatske interese, a ne profesionalne političare, koji su negacija svega toga, te se izvan politike nisu iskazali ničim uspješnim ni relevantnim. Europska unija ima svoje interese, koji se, kao u slučaju Jadransko-jonske autoceste ne poklapaju s našim. No moramo se odlučno i argumentirano boriti za naše interese, a ne biti ‘klimavci’ ili, još gore, sami gurati i poticati ono što je protiv naših interesa. Tako će nas i više cijeniti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
