Desnica Pupovca ne voli jer se teško miri s činjenicom da politički Srbin kroji vlast u Hrvatskoj, a ljevica ga odbacuje zato što olako odustaje od ideala za koje hini da ih s njome dijeli, piše Mate Mijić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
U Kaštelima je spaljen Krnje Pupovac na oduševljenje razdraganih maškara i sablazan dežurnih moralizatora. Nije se dogodilo ništa što ne spada u uobičajen karnevalski folklor, ali dio domaće javnosti ima stalnu potrebu isticati svoju naprednost i moralnu superiornost u odnosu na prosječnog Hrvata pa je ova pokladna radost poslužila kao još jedan povod za projekciju njihove uzvišenosti.
“Riječ je o nesretnim ljudima i sredinama”, izjavio je za srbijanske medije neizgoreni Pupovac i savršeno sažeo ono što progresivci misle o običnim ljudima koji žive izvan nekoliko posljednjih uporišta crvenoga plemstva. Nasmijani narod koji se dobro zabavlja uz svoje tradicije kroz crvene naočale izgleda nesretno zato što ne dijeli uzvišene ideje ucviljenih društvenih pravednika čije suze ovoga puta nisu bile dovoljne za gašenje plamena koji je progutao Krnju Pupovca. Dok se pokladna povorka zabavljala, progresivci su iz svojih naprednih domova u nevjerici promatrali zatrovani narod koji ne razumije da je vladajući političar s prihodima koje prosječni Hrvat može samo sanjati i dodatnim milijunima iz proračuna za svoju kliku zapravo žrtva. Pa kako ti Hrvati nikako ne mogu shvatiti da je čovjek sa zajamčenim mjestom u Saboru koji uz dodatne kompenzacije drži ljestve svakoj vlasti žrtva neviđena ugnjetavanja?! Njegov ispijeni lik i melodramatičan ton nisu slučajni, oni su posljedica višegodišnjeg maltretiranja vladajućih struktura koje ovog nedužnog Srbina prisiljavaju da sudjeluje u vlasti. Kad se napokon pojavila Željka Markić sa svojom referendumskom inicijativom koja ga je imala namjeru spriječiti u glasovanju o Vladi i proračunu i tako ga jadnoga riješiti teških muka, ponovno je bio prisiljen svrstati se uz vlast. I sad mu nezahvalnici spaljuju lik zajedno s premijerovim, a samo je podržao čovjeka i stranku koje su oni birali.
(…)
Pupovac je vlastitom voljom puno više od manjinskog predstavnika. Da je želio biti samo to, podržao bi nedavnu referendumsku inicijativu i ne bi više mogao glasovati o proračunu i Vladi, što bi ga koštalo većeg dijela političke moći. A on voli moć i ne želi ostati bez nje. Nije Pupovac u tome iznimka, ali mora prihvatiti činjenicu da opijenost moći tu i tamo završi mamurlukom. U liberalnoj demokraciji građani svoja prava i slobode mogu konzumirati na načine od kojih političare boli glava. Jedan od njih je spaljivanje Krnje s likom čovjeka kojega smatraju suodgovornim za stvarnost u kojoj žive. A suodgovoran je zato što podržava vlast i želi ostati u poziciji da to može činiti i ubuduće.
Pupovac želi zadržati pravo da svojom rukom u Saboru održava Plenkovića na vlasti, a narodu uskratiti pravo da u pokladno vrijeme zajedno s likom tog istog Plenkovića spaljuje i njegov lik. Želi zajedništvo s premijerom u vladanju, ali ne i u kritici. U zreloj demokratskoj državi takva je praksa neprihvatljiva jer krvna zrnca ne eskulpiraju političare od odgovornosti. Hrvatska danas možda nije zrela demokracija, ali želi li to jednog dana postati, Pupovcu se već sad mora jasno dati do znanja da će njegovo međunožje i u budućnosti gorjeti. Zajedno s Plenkovićevim ako ga maškare uspiju pronaći.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
