PRIRUČNIK ZA ŽIVOT U HRVATSKOJ
Najveća proizvodna industrija u Hrvatskoj, ona u kojoj se proizvode sluge, jest hrvatska politika, u kojoj se već desetljećima proizvode vrhunski podobni i poslušni sluge.
Najviše se proizvode oni koji služe tekovinama i idejama iz nekadašnjih vremena, u kojima je Hrvatska bila predmet uništavanja i iskorištavanja.
Oni nekako najbolje idu. A i najjeftinija je njihova proizvodnja. Materijal se dobije besplatno, zapravo plati ga se zapošljavanjem u nekoj od državnih firmi ili agencija, a isti proizvodni proces za njihovo oblikovanje ima stoljetnu tradiciju, te ne zahtijeva nikakva dodatna nova ulaganja. Tržište je zajamčeno i gotovo da nema nijednog sluge iz političke industrije koji je na birou.
Ako u nas išta funkcionira onda je to upravo ova politička grana industrije.
Upravo ti sluge uništili su svu ostalu industriju. Sluge nikad nisu umjeli gospodariti. Nisu navikli na to. Oni su navikli služiti. Slušati. Dizati ruke. Kimati glavom. Ne misliti.
Ako se kojim slučajem pojavi u nekom trenutku višak sluga na tržištu rada, to se rješava privremenim zapošljavanjem na društvenim mrežama i portalima, gdje sluge mogu honorarno zarađivati svoj hljeb pomaganjem već zaposlenim slugama u lijepljenju etiketa na označene ciljeve. Lak je to posao, ciljevi su uvijek isti, a i etikete.
A i ne stignu sve polijepiti ovi koji rade u državnim firmama i agencijama, premda rade punom parom i na poslu i od kuće. Puno je tu posla. Uhljeb treba zaraditi hljeb.
Kao i svaka druga industrija, ova politička pokretač je drugih industrija. Tako naša politika nevjerojatno snažno potiče industriju afera. Svaki se dan u Hrvatskoj proizvede barem nekoliko vrhunskih afera. A to opet pokreće neke druge djelatnosti, kao što je novinarstvo, tj. mediji, koji su kako se zna produžena ruka politike, ili njen svojevrstan marketing.
Mediji imaju toliko posla da više i ne stignu pratiti svu tu proizvodnju. I čim napišu izvještaj o jednoj, već je treća afera na tapetu. U petak više nitko i ne priča o onoj aferi od utorka.
Sluganski političari čine sve da opstruiraju baš svaki referendum
Narodu je već davno dosadilo služiti našim političkim slugama, pa se seli na veliko vani, služiti stranim poslovnim gospodarima. Ali to naše političke sluge ne pogađa, jer oni su se već snašli otvaranjem granica i uvozom novih naroda, koji će biti poslušni, a i neće znati ništa. Pogotovo neće znati ništa o povijesti naših sluga.
Što znaju migranti što su KOS, UDBA, OZNA, SKJ i SFRJ. Dobit će zajamčeno svog zastupnika u Saboru i moći će trgovati s velikim igačima za velikim stolom. Možda već na prvim izborima dobiju i koje ministarstvo, jer u nas ministar može biti svak`, ako je poslušan. A ako zastupnik migranata bude od koristi u poltičkoj trgovini, moći će doživjeti status zastupnika emeritusa, kako je to i praksa u nas.
“Kad se sluga pogospodi, više ne zna gdje se rodi”, narodna je izreka koja lijepo opisuje što se dogodi kada naši političari umjesto da služe svom narodu koji ih je izabrao, počmu gospodariti i narodom i njegovom voljom.
Premda je Hrvatska utemeljena referendumom naroda, a referendum je najuzvišeniji direktni oblik demokracije, tj. vladavine naroda, naši sluganski političari čine sve da opstruiraju baš svaki referendum koji se u Hrvatskoj pokušao organizirati od njenog osamostaljenja.
Kulminacija tih opstrukcija je oko referenduma koji bi regulirao izborni zakon i učinio ga pravednijim, s obzirom da nije pravedno da nekome figurativno treba jedan glas za ući u sabor, a nekome tisuću i jedan.
I zanimljivo je primijetiti da su svi sluge u protivljenju i opstruiranju jednoglasni. I oni lijevi i oni desni. I oni veliki i oni mali. Svi su protiv referenduma! Nije čudo, jer ipak su oni iz iste proizvodne linije. Svi isto misle. Misle jednoobrazno ili preciznije, jednoumno.
A i ne treba im puno zamjeriti jer referendum bi mogao ugroziti njihovo zajamčeno slugansko uhljebništvo i mogao bi ugasiti njihovu industriju, što im nikako ne odgovara. To je jedina industrija u koju su spremni ulagati i koju žele zadržati.
I zato je baš referendum, koji je trn u oku sluganskim industrijalcima, neka vrsta nužno potrebne kulturne, mirne, civilizacijske i demokratske industrijske revolucije, koja stoji na
raspolaganju građanima za pokretanje tranzicije iz proizvodnje sluga tuđincima u proizvodnju onih koji će služiti vlastitom narodu, te odgovorno i suvereno gospodariti svojom zemljom.
Boraveći predugo u ozračju industrije služenja, narod je možda i sam poprimio naviku služenja, pa mu treba vremena da preuzme ulogu gospodarenja svojim glasom, a time i slugama.
Zato idući put na referendum treba izići u još većem broju, “čitko se potpisati” da sluge umiju pročitati i mirna industrijska revolucija će početi.
Sve tekstove iz Priručnika za život u Hrvatskoj možete pročitati OVDJE.
Sve tekstove Mikija Bratanića možete pročitati OVDJE.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
** Miki Bratanić po profesiji je konzultant za primjenu informacijskih tehnologija u hotelijerstvu. Njegova životna preokupacija je projekt “Priča o konobi”, osobno autorsko djelo u kojem raznim aktivnostima kroz prizmu konobe govori o našim prepoznatljivostima, običajima, tradiciji i baštini. Autor je projekta “PRIČAMO O NAMA – običaji, tradicija, baština i prepoznatljivost”, edukativne prezentacije namijenjene djeci školskog uzrasta kod kojih nastoji izgraditi svijest o potrebi očuvanja vlastita nacionalnog identiteta i naslijeđa, te pronalaska načina njegova korištenja za uspjeh u suvremenim svjetskim okolnostima.
Još kao srednjoškolac došao je u doticaj s temom zločina komunizma, što ga je kasnije potaknulo na osobno višegodišnje istraživanje u kojem je pored brojne literature upoznao i žive svjedoke s kojima je obavljao razgovore i prikupljao vrijedne informacije. Objavio je zbirku poezije i razmišljanja naslovljenu “Ruzarij za Hrvatski križni put”.
