Na današnji dan 11.7.1995. godine započeti su masovni zločini, masakri i likvidacije civila, koje je počinila velikosrpsko jugoslavenska politika u njenom pokušaju obnove i održavanja Jugoslavije.
U otprilike mjesec dana u Srebrenici je bijeno oko 8.000 ljudi.
Na dan 12. travnja 1993. godine od ispaljenih granata s velikosrpsko jugoslavenskih položaja ubijeno je 74, a ranjeno oko 150 Bošnjaka na igralištu kod osnovne i srednje škole u Srebrenici. Najveći broj poginulih bila su djeca.
Na dan 18.08.1941. godine četnici su zauzeli Srebrenicu.
Na srebreničkom će području za vrijeme Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njegovog završetka pod zvijezdom petokrakom i kokardom biti ubijeno na tisuće civila.
Da je za velikosrpsko jugoslavenske masakre u Srebrenici iz četrdesetih godina netko nekad odgovarao, onda se velikosrpsko jugoslavenski masakr u Srebrenici ne bi ponovio devedesetih. Nažalost, ponovilo se sve, identično, pred našim očima. Isti scenarij, ista simbolika; zvijezda i kokarda.
Da je za zločine u Srbu netko nekad odgovarao…
Mjesec dana prije prvog pada Srebrenice te 1941. godine, četnici su u Hrvatskoj izvršili prvi masovni zločin nad hrvatskim stanovništvom na širem području Udbine sa začetkom u mjestu Srb. Taj dan 27.7. se u Jugoslaviji slavio kao dan ustanka protiv fašizma, a neki ga i danas slave.
Zanimljivo je da su četnicima u njihovom “antifašizmu” pomagali upravo talijanski fašisti.
Da je za zločine u Srbu netko nekad odgovarao Vukovar i Ovčara se ne bi dogodili. A dogodili su se pred našim očima, pod istim onim velikosrpsko jugoslavenskim simbolima.
Mehmedalija Alić je rudar iz Srebrenice kojemu su jugoslavenski “antifašisti” ubili dva djeda u masovnim zločinima pod nazivom Bleiburg 1945. godine, a dva brata u masovnim zločinima pod nazivom Srebrenica 1995. godine.
Ubili su ih pod istim “antifašističkim” simbolima.
Da bi došao do svojh djedova Mehmedalija je morao otkopati jedanaest (11) betonskih zidova u rudniku Barbarin rov (Huda jama) koje su zazidali velikosrpsko jugoslavenski “antifašisti” te 1945. godine, nakon “oslobođenja”.
Isti simboli
Svi zločini, od Srebrenice do Bleiburga, u tom polustoljetnom razmaku, dogodili su se pod istim velikosrpsko jugoslavenskim simbolima:
crvena zvijezda petokraka i kokarda.
Jugoslavenski “antifašisti” i danas ubijaju istinu, te oživljavaju svoju laž.
Ubijaju Mehmedaliju Alića i mnoge druge samo zato jer se mole za svoje mrtve. Jer su pustili njihov mrtvi duh da izađe iza debelih betonskih zidova. Jer su oslobodili istinu.
Zločincima i njihovim nasljednicima smeta molitva za žrtve.
Naravno da im smeta. Uznemiruje to njihovu savjest.
Svakog antifašistu, a to smo svi mi, smeta taj njihov “antifašizam”.
I bilo bi potrebno nacrtati jednu karikaturu u kojoj mi, obični, normalni ljudi, antifašisti bez interesa, s jednom velikom toljagom gonimo taj velikosrpsko jugoslavenski interesni “antifašizam” tamo gdje mu je i mjesto:
U povijesno smeće.
Tamo gdje je i Jugoslavija, zbog koje su svi ovi ljudi, od Srebrenice do Bleiburga, izgubili glavu.
P.S.
Kada su 18.08.1941. godine četnici zauzeli Srebrenicu otpor im je pružila malobrojna i slabo naoružana ustaška straža, koja se morala povući jer se hrvatska vojska još nije pošteno ni formirala niti naoružala.
Velikosprsko jugoslavenska politika prešućuje činjenicu da su upravo ustaše pružile otpor zločincima iz Srebrenice eliminirajući prema zapisima za vrijeme rata na tisuće četnika samo u tom istočnom području.
Prešućuju to i usput prodaju priču kako su ustaše surađivale s četnicima. Ironično je da su te ustaše koji su se borili protiv monstruoznih srebreničkih koljača danas zločinci, a ovi koji su klali i masakrirali civile antifašisti.
I NIJE ovo nikakvo “veličanje ustaštva”, nego povijest i stvarnost, činjenica i istina.
Tužno je da hrvatska javnost, ali i cjelokupna javnost s područja bivše Jugoslavije, ne zna gotovo ništa od činjenica i istine naše tragične i tužne povijesti, pa iz neznanja ili nebrige okreće glavu od svega.
A kad čovjek od svih ovih velikosrpsko jugoslavenskih zločina okrene glavu, prestaje biti čovjek, kao što izgubi čovječnost hvaleći Jugoslaviju nakon svega zla što je čovječanstvu učinila.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
