Miklenić dobio nagradu HNiP-a: Govorilo se o Faktografu, Pupovcu, medijskom profesionalizmu…

Stanje u hrvatskim medijima i općenito komunikacija u javnom prostoru bile su teme okruglog stola u organizaciji Udruge Hrvatski novinari i publicisti održanoj u prostorijama Matice Hrvatske u Zagrebu na kojem su se iskristalizirali zaključci da su medijskom prostoru činjenično točne i profesionalno obrađene informacije izgubile utrku s površnim, neprofesionalno oblikovanim i senzacionalističkim vijestima često garniranim aktivističkim novinarstvom kojima ljestve drže najraznolikije interesne skupine.

Stoga su se u raspravi nametnuli prijedlozi utvrđivanja kriterija tko može biti novinar, kako potaknuti profesionalizam, reguliranje stanja na društvenim mrežama, odnosno da nakladnici preuzmu odgovornost za komunikaciju na svojim platformama te utvrđivanje obveze medijima koji se sufinanciraju državnim novcem da emitiraju i objavljuju više sadržaja iz kulture.

1 od 5

Na okruglom stolu sudjelovali su glavni urednik Hrvatske katoličke mreže Siniša Kovačić, novinarka i PR stručnjakinja Silvana Oruč Ivoš, književnik Miro Gavran, glavna urednica HRT-ova Radio Sljemena Tanja Baran, književnik i publicist Davor Velnić, novinar i publicist Matija Štahan, mons. Ivan Miklenić i predsjednik HNiP-a, urednik na HRT-u Krešimir Čokolić. Okrugli stol moderirala je tajnica HNiP-a Smiljana Škugor-Hrnčević.

Prije rasprave svečano su uručene nagrade HNiP-a za 2020. Mons. Ivanu Mikleniću za životno djelo, Siniši Kovačeviću godišnja nagrada za 2020., a Davoru Velniću priznanje za publicistički rad u 2020. Zahvalnice su uručene članovima HNiP-a Dubravki Vukoji i Nikoli Šimiću Toninu. Zahvalnicama su nagrađeni i Ivona Zadro te Darko Markušić.

Iz rasprave:

Nekadašnji prioritet novinarstva – osnovna informacija, edukacija, pa zabava danas je zamijenjena tezom da sve mora biti zabavno, manipulativno i spekulativno. Ako se neka informacija ne uklapa u to, ona nije zanimljiva medijima i do njih neće doći, rekao je Siniša Kovačić i dodao da se upravo zbog toga treba ustrajati na prijedlozima i rješenjima kakao to promijeniti, a priliku vidi u mogućnosti da se što više pozitivnih prijedloga unese u odredbe novog Zakona o elektroničkim medijima koji je u proceduri donošenja. Trebalo bi razmisliti i o uređenju regulative tko može biti novinar, možda uvođenjem licence kao što je to slučaj s liječnicima i stomatolozima. U obrazovnom sustavu trebalo bi već u višim razredima osnovne škole početi s edukacijom djece. Sada ih nitko, osim obitelji ne uči kako filtrirati mnoštvo informacija, prepoznati točne informacije, rekao je.

I Tanja Baran zauzela se za utvrđivanje kriterija tko može biti novinar, odnosno da kriterij postane najmanje VSS obrazovanje. Nužnim smatra i uređivanje ponašanja na društvenim mrežama, a posebno u sferi obveze nakladnika koji na svojim platformama ne bi smjeli dozvoliti nepristojni, prostački i govor mržnje. Zauzela se za poštivanje sadašnjih obveza o proizvodnji i objavi sadržaja iz kulture, kao i većoj brizi za mlade koje bi kako je rekla trebalo svakodnevno poticati da se više informiraju, čitaju, a ne da im izvor informacija budu internetske platforme TikTok i Instagram. To od medija, pogotovo javnih zahtjeva i velika ulaganja u moderne komunikacijske platforme, ali to je nužnost da bi se približili mladima, poručila je.

U raspravi je istaknuto da su se u središnjim medijima neki medijski djelatnici pretvorili u agitatore, a u zadnje vrijeme jedan medij (Faktograf) stavio se u ulogu arbitra. I tu dolazimo do problema fingiranja objektivnosti, odnosno ocjene što je točno objavljeno, a što nije u drugim medijima. To je prezentiranje stvari iz svoje pozicije, a jasno je da jednoznačnosti nikada nisu dobar put, rekao je Matija Štahan dodajući da je najučinkovitiji put za promjenu takvog stava i pogleda motivacija pojedinca, obrazovanje i jačanje obitelji.

U raspravi su dotaknute i medijske teme za koje su, čini se, suspendirani profesionalni standardi, te se propitkivalo jesu li na djelu različiti „novinarski aršini“. U tom kontekstu naveden je i nedavni primjer izjave predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca koji je u intervjuu za jedan mediji one koji u javnom prostoru koaliciju HDZ-a i SDSS-a nazivaju trgovačkom proglasio antisemitima.

Nije problem u toj izjavi, on može iznijeti svoje mišljenje i informacije kao što je to od 90-ih mnogo puta činio, od kojih su mnoge, već je utvrđeno, bile netočne, već je problem u tome da se mediji, nisu kritički osvrnuli na tu njegovu izjavu. Takvom izjavom otvara se prostor da se u budućnosti, puko kritiziranje neke koalicije s bilo kojeg političkog spektra može proglasiti antisemitizmom od bilo koga. Takvi stavovi, uz izostanak činjenica i argumenata nikako nije dobro i začudno je da se na to mediji, niti bilo tko drugi u javnom prostoru, nije osvrnuo, navela je Silvana Oruč-Ivoš.

Smatra da je izostanak konstruktivne kritike u tom slučaju, posljedica dvostrukih mjerila koja su u medijskom prostoru prisutni od 90-ih godina od kada se u većini medija za političare i teme s konzervativnog desnog spektra reagira i za najmanje sitnice, stigmatizira ih se i izruguje, dok za one s lijevo-liberalnog spektra to sasvim izostaje ili ni približno nije u istoj mjeri. Također se osvrnula i na uvriježeni pojam političke korektnosti koji je kako je rekla, zavladao ne samo u Hrvatskoj već u čitavom svijetu, pa čak i u Holllywoodu, a pod čijom se egidom o pojedinim skupinama ne smije propitivati, pisati niti raspravljati.

Publicist i književnik Davor Velnić ocijenio je kako je za stanje ne samo u medijima već i u pravosuđu te čitavom društvu presudan poltronski mentalitet svojstven slavenskim narodima koji su kako je rekao „slaba roba“, podaničkog mentaliteta koji je stoljećima kontaminiran bizantinskim mentalitetom kojega je teško iskorijeniti. Mnogi misle da bi se lustracijom stanje popravilo, ali lustrirati se od takve slabosti i mentaliteta je zapravo nemoguće, zaključio je.

Biti u manjini ne znači ne biti u pravu rekao je gost okruglog stola književnik Miro Gavran. „Matica Ilirska“ koja je počela izlaziti prije 200 godina i koja je pridonijela kulturnom i političkom preokretu na početku je izlazila u samo 200 primjeraka. Ocijenio je da u hrvatskim medijima gotovo više i nema kulturnih rubrika i tema za razliku od brojnih zemalja od Njemačke, Poljske, Češke, u kojima u vodećim novinama postoje posebni prilozi o kulturi. Ako se mediji sufinanciraju državnim novcem, a time se u njima onda financiraju i zabavni sadržaji, ne vidim razloga zašto im se ne bi propisala obveza i objavljivanja više sadržaja iz kulture, rekao je i predložio da institucije poput DHK-a, Matice hrvatske i HNiP-a prema Ministarstvu kulture upute jedan takav prijedlog.

Predsjednik HNiP-a Krešimir Čokolić istaknuo je da se radi političke korektnosti u medijima često iz formalnih razloga pristupa s pozicije pluralizma mišljenja, pa se komentari i mišljenja uzimaju od relevantnih i nerelevantnih čimbenika za određenu temu, a zbog čega dolazi do zamagljivanja stvarnih činjenica o događajima i osobama o kojima se prilozi rade. U medijskom prostoru nema jasne situacije i zato nam se događaju i mediji koji se proglašavaju arbitrima u ocjeni što je točno, a što nije.

Nema suglasja ni kada je u pitanju suočavanje s našim totalitarnim nasljeđem, a zapravo sve bi bilo jednostavnije i pridonijelo bi profesionalizmu i pluralizmu da se u medijskom prostoru i društvu poštuju rezolucije Vijeća Europe o osudi totalitarnih režima 20. stoljeća te o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe.
Dugogodišnji urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić ustvrdio je da u medijima, ali i u hrvatskom društvu treba njegovati pravu pluralističku kulturu dijaloga, koja je danas u mnogome svedena na razinu da se zadovolje formalne, a ne sadržajne norme pluralnoga društva.