Mišetić: ‘Čovjek koji je ubio baku Borisa Miloševića osuđen je 1996., bio je svjedok na suđenju Gotovini’

Foto: snimka zaslona

Nakon što je SDSS-ova zastupnica Anja Šimpraga u Saboru govorila o svom doživljaju Oluje, kao djevojčice iz kolone, svoju priču podijelio je i potpredsjednik Vlade iz SDSS-ove kvote Boris Milošević. On je putem Facebooka objasnio razloge zbog kojih će ove godine prisustovati obljetnici VRO Oluje u Kninu, odnosno Danu pobjede i domovinske zahvalnosti. Milošević je objavio kako je njegov otac bio mobiliziran kao hrvatski vojnik, ali i da je njegova baka ubijena nakon operacije Oluje.

Odvjetnik Luka Mišetić, najpoznatiji po obrani generala Ante Gotovine pred Haaškim tribunalom, objavio je na Twitteru kako je čovjek koji je ubio njegovu baku uhićen davne 1995., a osuđen već 1996. godine. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

“Čovjek koji je ubio baku Borisa Miloševića uhićen je 1995., a osuđen za ubojstvo 1996. Bio je svjedok obrane generala Gotovine u Haagu, pozvan da dokažemo da je Hrvatska procesuirala ubojstva nakon Oluje i da te zločine nisu počinili “vojnici” pod vojnim zapovjedništvom…. Sam Veselko Bilić je svjedočio da je bio izbjeglica iz sela Krkovića te da je 1991. ubijeno deset članova njegove obitelji. Nasilje rađa nasilje. Ali to nije opravdanje. Veselko Bilić zaslužio je kaznu”, napisao je Luka Mišetić.

Boris Milošević: Priča jednog Srbina iz Hrvatske

O razlozima zašto će sudjelovati kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvate na obljetnici VRO Oluje, Milošević je pisao na Facebooku:

“U Knin dolazim kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava. Kao član Vlade, Srbin iz Hrvatske, svjestan opterećenja ratnog nasljeđa u društvu koje osjećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Republike Hrvatske, moram razmišljati racionalno i odgovorno te pokušati doprinijeti boljem društvu i građenju kulture mira.

Nije mi bilo lako donijeti ovu odluku kako zbog privatne obiteljske tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbjeglištvu kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran. Sudbinu tih ljudi dobro znam jer skoro cijeli profesionalni i politički staž, proteklih 18 godina, pomažem u rješavanju njihovih problema.

Ovih dana dok sam razmišljao što učiniti prisjetio sam se svojeg doživljaja Oluje. Samu Oluju sam dočekao u rodnom Šibeniku, brinući tih dana za oca koji je bio mobiliziran kao hrvatski vojnik, za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani.

>(VIDEO) Pupovac umjesto u Srbiju ide na komemoraciju u Dvoru na Uni, a Milanović u Grubore

Zahvaljivao sam tih dana Bogu što se otac vratio živ i zdrav i što su svi koje sam poznavao bili dobro.
Nakon što je otac demobiliziran odlazili smo na selo Bribirske Mostine gdje sam svjedočio pljački napuštenih srpskih kuća. Obilazili smo babu, očevu majku koja je ostala nakon Oluje tamo živjeti. Nije htjela napuštati svoju kuću, nije htjela poći ni k nama u Šibenik.

Početkom rujna otišao sam u Rijeku zbog fakultetskih obaveza. Sedmog rujna kasno popodne nazvala me sestra. Išla je s ćaćom obići babu.

Našli su je mrtvu, bila je ubijena vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Ubojica je pronađen slučajno zbog vlastitog bahaćenja, smatrajući da nitko neće istraživati ubojstvo „četnikuše“, kako je sam rekao. Osuđen je na 7,5 godina, da bi izašao za 3,5 godine, nakon što je dobio predsjednikovo pomilovanje.

S teretom ove obiteljske tragedije, pa i kroz bol mojeg pokojnog oca, odluku da idem na obilježavanje Oluje u Knin mi je bilo još teže donijeti. Meni, koji sam dobio Domovnicu tek nakon Oluje premda sam rođen i cijeli život živio u Šibeniku.
U Knin idem otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumijevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani. Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom.

A rat za mnoge u društvu, nažalost, nije gotov, i to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zbog nečeg s čime ni njihovi roditelji nemaju veze, i koja moraju osjećati krivnju samo zato što su Srbi. Baš kao što je to osjećala moja generacija tijekom i nakon rata.

Idem, jer želim olakšati njihovu budućnost. Idem jer mislim da je sazrio trenutak da politika razumijevanja i poštovanja drugog pobijedi politiku mržnje.

Oluja nije samo vojno-redarstvena akcija, ona je i golema kolektivna trauma. Za Hrvate je ona simbol početka dugo žuđenog mira i prestanka okupacije, za Srbe je ona trauma početka novog egzodusa, stradanja, straha, neizvjesnosti i nemogućnosti povratka u svoje domove.

Svjestan sam da moj dolazak u Knin neće kod većine promijeniti dva različita pogleda na Oluju, ali sam voljan prihvatiti svaku gestu koje ide ka tome da zajedničkom tolerancijom i uvažavanjem sami sebe potvrdimo kao demokratsko društvo koje može ostvariti suživot i prosperitet, bez obzira na svaku razliku, pa tako i onu u tumačenju zajedničke povijesti. Od mog odlaska u Knin, puno je važnije graditi atmosferu pomirenja i dijaloga u kojem kao društvo moramo priznati i prihvatiti sve žrtve bez obzira na nacionalnost”, napisao je Milošević na Facebooku.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr