Kad su novinari nakon obilježavanja vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu pitali legendarnog jugoslavenskog glumca Rade Šerbedžiju, koji s obitelji već godinama gotovo besplatno ljetuje na Brijunima, gdje sa privatnim teatrom prikazuje i neke kontraverzne kazališne predstave, pretežno u režiji malo poznate Lenke Udovički (supruge), je li zna što se 5. kolovoza događalo u Kninu (Jutarnji list, 13. kolovoza 2016.) uz ostalo je odgovorio da – nema pojma te da neće da truje svoj život time! Zatim je dodao i ovo: „Nikad jedan ton od tog Thompsona nisam poslušao, niti ću poslušati. Izbjegavam! Zato slušam Urbana, njegove pjesme, družim se s ljudima božanstvene energije… neću da živim s prošlošću…“.
Pa, to je i u redu. (To s prošlošću.) Čovjek je na početku srpske agresije na Republiku Hrvatsku otišao u Srbiju i zajedno sa suprugom ratnog zločinca Željka Ražnatovića-Arkana zapjevao „Neću protiv druga svog!“. Pjevati to, ali i „a ja neću, neću i neću/ne mogu protiv naroda svog“, u duetu sa Svetlanom Cecom Ražnatović može značiti samo jedno: da nije mogao protiv Srba! A da je bio za suverenu, demokratsku i neovisnu hrvatsku državu ostao bi u Zagrebu.
On je klasični primjer dezertera. Nu, kad se, nakon rata, vratio u Zagreb, tu su ga prije svih dočekali neki trećerazredni glumci, koji su se uglavnom držali Tuđmanove zadnje strane i omogućili mu da dobije sve što poželi, pa čak i Brijune, gdje još danas noga hrvatskih stradalnika u Domovinskome ratu „ne smije“ stati, a kamoli da tamo održavaju nekakve komedije, ala Šerbedžija. Ti koji su u ovom glumcu vidjeli i vide „idola“ manje-više (svaka čast iznimkama) imaju iste ili slične životopise, nešto u stilu – „Beži Jankec, cuk ti bu pobegel!“
Jednom riječju, dati obitelji Šerbedžija na korištenje otok Brijune, jedna je od najvećih hrvatskih kulturnih sramota! I izdaja! Međutim, na sve to hrvatski glumci i redatelji šute, ne bune se, bez obzira što im Rade i Lenka svake godine nezasluženo odnesu barem „pola budžeta“!
Zanimljivo je i obraćanje ovog „izdajnika i dezertera“ prema jednom od najvećih i najboljih hrvatskih pjevača Marku Perkoviću – Thompsonu. Kao prvo, nitko ga nije pitao, niti nikoga zanima je li sluša ovog velikana, a on se sve jedno okomljuje na njega, čim čuje za Knin.(sic!)
Thompson samo na jednom svojem koncertu okupi više posjetitelja nego što su Rade i Lenka dosad okupili na svim, ali baš na svim, svojim projektima tijekom cijelog svog života i rada, a nemaju malo godina. Drugo, Thompson nije pobjegao iz Hrvatske, već se priključio hrvatskim braniteljima. E, to mu ni ovi „mudrijaši i mutikaše“ ne mogu i neće oprostiti. Osim toga, usporedite koncerte Šerbedžije i Thompsona.
To je kao da igra Hrvatska protiv Jugoslavije!
I ono najvažnije: umjesto da na Brijunima slušamo i gledamo hrvatske glazbene, kazališne i ine umjetnike (svaka čast iznimkama) mi moramo na ovom jednom od najljepših hrvatskih otoka buljiti u Jugoslavene, poput Šerbedžije, koji, zamislite, ne žele „trovati svoj život“ onim što se 5. kolovoza događa u Kninu!
*Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
