Monsinjor Zvonimir Alojzije Sekelj, svećenik koji je ispovijedio Josipa Manolića, sin je i unuk žrtava komunističkih zločina.
Monsinjor Zvonimir Alojzije Sekelj, svećenik koji je ispovijedio Josipa Manolića, dobro je poznat barem dijelu zagrepčana. No malo tko je do naše jutrošnje objave vijesti o tome znao kako je taj svećenik unuk i sin žrtava komunista, što cijeloj priči daje na težini i značaju.
Možda će vas zanimati
Josip Manolić nadživio vlastiti ateizam: Primio je sakrament ispovijedi
Josip Manolić primio je sakrament ispovijedi od svećenika Zvonimira Alojzija Sekelja čije su djeda i oca ubili partizani.
Podsjetimo, monsinjor Sekelj rodio se u prosincu, 13.12.1945., a majka mu je dala dva imena. Prvo, po ubijenom ocu, Zvonimiru. A drugo, po djedu, Alojziju Novoselu.
Ubijeni Zvonimir Juraj Sekelj diplomirao je pravo i bio pozvan na služenje kadrovskog vojnog roka. Bio je dodijeljen domobranima. I kao osobi sa završenim fakultetom dodijeljen mu je čin opskrbnog časnika, poručnika. Prema svjedočenju očevica koji je igrom slučaja preživio to strijeljanje, partizani su ga ubili u svibnju 1945. godine
Alojzije Sekelj ubijen je kad su partizani 1943. zauzeli Koprivnicu, pohapsili su veliki broj uglednih građana i sve ih streljali u Velikom Poljancu.
Bogato svećeničko iskustvo
Mons. Zvonimir Sekelj, nekadašnji župnik župe Sv. Blaža, zaređen 1971. godine po rukama blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, živio je radost svojeg svećeništva, ističe se iz Zagrebačke nadbiskupije.
„Sve pripisujem dragom Bogu i njegovu milosnom djelovanju“, započinje priču o svojoj svećeničkoj formaciji, koja je počela već u njegovoj 15. godini kada odlazi u sjemenište na zagrebačku Šalatu.
Bogoslovski dani bili su u znaku netom završenog Drugog vatikanskog koncila, što se posebno očitovalo u pristupu njegovih profesora i duhovnika koji su, kako kaže, istovremeno naglašavali duhovnu ali i intelektualnu formaciju.
Svoje 43-ogodišnje pastoralno iskustvo započinje kao župni vikar u župi Sv. Marije na Dolcu, jednoj od četiri župe koje su postojale u Zagrebu do 1915. godine. Zatim odlazi u Pitomaču, sve do 15. ožujka 1978. kada ga kardinal Kuharić imenuje župnikom u župi Sv. Nikole Tavelića u Kustošiji, da bi poslije 24 godine provedene s Kustošijancima, postao župnikom u Sv. Blažu, gdje je dočekao mirovinu.
Oduvijek htio biti svećenik
„Moj cilj je uvijek bio postati svećenik. Nisam nikada imao težnje za karijerom, nego sam uvijek vodio računa o kvaliteti svojeg svećeništva i unutarnjoj čistoći koja mi i danas daje žar i svježinu“, istakao je Sekelj. Rado se prisjeća kateheza koje je punih 36 godina održavao krizmanicima, no priznaje da novo vrijeme iziskuje drugačiji pristup pa je taj posao u zadnjim danima svog pastoralnog rada prepuštao mlađoj braći svećenicima.
Liturgija je za njega uvijek bila svetinja, a priprava roditelja i kumova za sakrament krštenja bila mu je poseban užitak. Kako je svojedbno rekao: „Na tom se poslu nikad nisam umorio. Gospodin mi je darovao sposobnost da lako komuniciram s vjernicima, u ovom slučaju s roditeljima i kumovima. Imam jedan sat s njima i to vrijeme moram iskoristiti na najbolji mogući način pa uvijek nastojim govoriti o važnosti braka, komunikacije, odnosu prema djetetu. Uvijek naglašavam da vjera nije neki dodatak, nego služi za hodanje po zemlji.“
U toj vjeri je, kako vidimo, istrajao dotle da kao umirovljeni svećenik pruži sakrament ispovijedi čovjeku koji je dobar dio života bio protivnik svega što mu je bilo sveto.
