“Pred nama su veliki izazovi.”
“Današnje vrijeme je prepuno izazova.”
“Ne bismo to nazvali problemima, nego izazovima.”
Sve ćemo danas zapakirati da zvuči ljepše. Politička korektnost lišila nas je humora. Izravnog govora. U neku ruku, i slobode misli. I to do mjere da smo, malo – pomalo, počeli tražiti adekvatnije riječi, čak i za probleme. A to su – izazovi. Valjda bi ti problemi trebali izgledati minorniji ako im budemo tepali? Ako im budemo lagali da nisu ono što jesu? Kao što to danas, uostalom, činimo gotovo u svemu.
Međutim, stvarnost je takva da su neki gorući problemi, pred kojim se redovito radije zatvaraju oči, postali problemi s augmentacijom: problemčine.
Jedan od takvih su “izazovi” društvenih mreža.
Djeca, internet i društvene mreže
Društvene mreže, koje su navodno za prvotni cilj imale spajanje ljudi i olakšavanje komunikacije, postale su, između ostaloga, i globalna platforma za povezivanje i utjecaj ljudi opasnih namjera. Tim se mrežama, ali internetom općenito, u neprobavljivim količinama i velikom brzinom sve češće šire mržnja i netrpeljivost, ali i sadržaji koje ‘filtriraju’ pojedinci i skupine koje propagiraju jednoumlje i imaju svoju istinu.
No, u toj cijeloj premreženoj priči, najveći je problem što te sadržaje konzumira sve veći broj vrlo mladih ljudi i djece. Spužvi koje upijaju, vjeruju svemu što vide i – što je najstrašnije – ponavljaju viđeno.
Digitalizaciji je danas gotovo nemoguće umaknuti. No, svaka komunikacija djece s virtualnim svijetom, pa bilo to i “obično” slanje poruka mobitelima, nipošto se ne bi smjela događati bez roditeljskog nadzora i kontrole. I svakako ne bez prethodnih razgovora i upozorenja na rizike. U takva upozorenja moraju biti aktivno uključene i odgojno-obrazovne ustanove.
‘Izazovi’ društvenih mreža
Popij previše tableta!
Zadržavaj dah do besvijesti!
Steži vrat rukama dok se ne ugušiš!
Sjedi na stolcu nasred prometnice!
Ostani ležati na cesti dok ti se ne približi vozilo!
Pretrčavaj autocestu ispred kamiona!
Veži se konopima za prugu i čekaj vlak!
Ovo su tek neki u nizu primjera. ‘Izazov’ je: prestati na vrijeme.
Nažalost, mnogi nisu uspjeli.
Kad bih barem za ovo gore navedeno mogla reći da je laž, bila bih najsretnija osoba na svijetu. No, nažalost, to je paralelni svijet u kojemu živi (i umire) sve više mladih i djece diljem svijeta. Ni Hrvatska nije izuzetak.
Sve i da je riječ o filmskim scenama, dovoljno ih je vizualizirati da osjetite mučninu. No, pravu mučninu izaziva činjenica da je riječ o brutalnoj stvarnosti. Iako u dodiru s virtualnim. Jer, virtualna stvarnost sve više postaje i jedina stvarnost hrvatske djece. Jesmo li toga svjesni?
Novi izazov – Superman
A da je stanje postalo još gore, pokazuje novo virtualno ludilo. Riječ je o takozvanom izazovu Superman.
“Rumunjski mediji prošli su tjedan izvijestili da je u samo jednome danu više od dvadesetero djece primljeno u bolnice s teškim prijelomima nakon što su pokušali snimiti viralni Superman izazov s TikToka. Isti trend počeo se širiti i u hrvatskim školama”, piše HRT.
Izazov je, pojašnjava se dalje, “poletjeti poput Supermana uz pomoć dobrih prijatelja”. U nastavku stoji da “problem nastaje kada te prijatelji bace previsoko ili čak ispuste iz ruku kako bi video bio zabavniji”.
Nakon ovakvih informacija, čovjek vrlo lako zanijemi. Razočarenje smjerom svijeta nije lako skriti. Baš kao ni značenjem riječi prijatelj. Ni indiferentnim stavom mnogih roditelja, učitelja, pa i političara koji bi se s ovim problemom morali što hitnije i što ozbiljnije uhvatiti u koštac.
Roditeljska budnost
Određeni broj roditelja olako popušta pritiscima današnjeg vremena digitalizacije i društva u cjelini. Neki od njih od (pre)rane dječje dobi izlažu djecu ekranima i internetskim sadržajima. O lošem utjecaju ekrana na razvoj dječjeg mozga već se čini suvišnim govoriti. Roditelji su oni koji ponajprije svojim primjerom moraju djeci pokazati da se život ne odvija dodirom na ekran ili tipku, već dodirom na opipljivu realnost svijeta koji nas okružuje. I usmjerenošću jednih na druge u stvarnosti.
Plaćaju li roditelji svojim novcem ulaznice za smrt vlastite djece? Zatrpavajući ih pametnim telefonima i ostalim čudima tehnologije, daju li im svojim rukama razrađene planove za suicid? Razumiju li dovoljno na koji je način virtualni svijet izazova pomno razrađen da bi utjecao na život njihovog djeteta?
Konstantna roditeljska budnost i pažnja moraju (p)ostati imperativ!
Što kažu stručnjaci?
Većina sudionika odgojno-obrazovnih procesa nerijetko ističu da su “djeca samo djeca” i da je to tako oduvijek bilo. No, uspoređivati dječje nestašluke, pa i veće rizike u ponašanju kakve smo viđali prije 20, 30 i više godina, s izazovima koje je djeci donijela digitalizacija, posve je nerazumno.
Jer, kako inače objasniti činjenicu da su neka djeca radi virtualnih izazova živote izgubila u svojoj sobi, pred ekranom?
Psiholozi vole objašnjavati virtualne izazove kroz povezivanje djece s vršnjacima. No, ako su ciljevi većine ovih izazova da budu što rizičniji i opasniji, želimo li da se uistinu naša djeca s vršnjacima povezuju na takav način?
Najčešći rezultati iznimno opasnih izazova u kojima su sudjelovali i mladi diljem naše zemlje su ozljede, zločini i smrt. Zar želimo djetinjstva koja idu u tom pravcu?! Ako su u zemljama poput Australije problem prepoznali do razine zabrane korištenja mreža djeci do 16. godine života, zbog čega i Hrvatska ne bi stala u obranu dječjeg zdravlja i života?
>Australija zabranila društvene mreže za djecu do 16 godina: Uslijedile brojne reakcije
Život za ‘lajk’
Brojni stručnjaci s područja psihologije, pa i psihijatrije, ističu da djeca i mladi nemaju percepciju opasnosti. Točnije, percepciju njezinih posljedica. Zbog toga se i lako odvaže na ovakve izazove. Lakovjernost i utjecaj sugestija, najčešće vršnjaka, ali i znatiželja za istraživanjem vlastitih granica, mnogu djecu vode u opasne rizike ozljeda, pa i smrt.
Mnoga od njih će, doslovno, dati život za “lajk”.
U vremenu u kojemu smo vlastitu djecu prepustili nemanima virtualnoga svijeta, krajnji je trenutak na budnost i odgovornost pozvati roditelje, učitelje, političare, ali i društvo u cjelini. Na svima nama je da djeci ukažemo na stvarne vrijednosti stvarnoga života. U tome leži pravi izazov.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
** Ovaj članak omogućuju donacije naših čitatelja. Podržite i vi slobodno i neovisno novinarstvo koje stoji uz prave vrijednosti putem DONACIJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 sve više mladih i djece diljem svijeta. Ni Hrvatska nije izuzetak.){kind=link}