Na današnji dan izručen Andrija Artuković

Na današnji dan 12. veljače izručen je SFR Jugoslaviji Andrija Artuković, čovjek koji obnašao funkcije ministra vanjskih poslova, unutrašnjih poslova i pravosuđa Nezavisne Države Hrvatske. Od 1943. do kraja Drugog svjetskog rata obavljao je dužnost čuvara državnog pečata.

Proces izručenja

Andrija Artuković napušta Hrvatsku i Zagreb nakon ulaska partizanskih jedinica u glavni grad Hrvatske. Prvo odlazi u Austriju, zatim u britanski logor u Austriji, a onda sa švicarskim dokumentima u Irsku. 1948. odlazi u SAD.
1951 . odbijen prvi zahtjev Jugoslavije za izručenjem

U srpnju 1945. godine Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača proglašava ga ratnim zločincem. Vlada FNRJ 1951. postavlja zahtjev za njegovo izručenje, nakon čega dolazi do sedmogodišnjeg sudskog procesa u Los Angelesu.
Presuda je bila – odbijanje jugoslavenskog zahtjeva.

1984. odobreno izručenje Andrije Artukovića

Jugoslavenske vlasti obnavljaju zahtjev za njegovim izručenjem, te je 14. studenog 1984. godine uhićen, a nakon sudskog procesa i višemjesečnog zatvora izručen jugoslavenskim vlastima 12. veljače 1986. godine, te otpremljen u Zagreb.

U doba deportacije je bolovao od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti tako da za vrijeme suđenja nije bi svjestan mnogih stvari oko sebe. Iz samog zrakoplova je izašao u bolesničkom krevetu.

Na suđenju u Zagrebu koje je počelo 14. travnja 1986. osuđen je na smrt, no presuda zbog njegovog zdravstvenog stanja nije izvršena. Umro je u siječnju 1988. u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu.

Smrt bez presude i oduzimanje prava na mjesto ukopa i grobnicu

Za trajanja procesa donesen je u Saboru SR Hrvatske zakon prema kojemu i onoga koji umre u tamnici čekajući izvršenje smrtne kazne treba pokopati kao da je osuda nad njime izvršena, a mjesto pokopa ostaje u tajnosti i za rodbinu. Zbog tog propisa obitelj Artuković nikada nije doznala gdje im je otac pokopan. Štoviše donesen je zakon kojim se odavanje te tajne smatra kažnjivim.

Andrija Artukovuć i Anto Nobilo

Kada se je 1986. vratio iz Donje Stubice u Zagreb, gdje je četiri godine bio tužitelj, Anto Nobilo dobio je jedinstvenu priliku kakva se pruža malo kojem čovjeku: ekspresno je postao tužitelj u tako velikom procesu kao Andriji Artukoviću. Treba napomenuti da su totalitarni sustavi takva suđenja povjeravali samo osobama od najvećeg povjerenja. Nobilo je imao svega 35 godina i gotovo nikakvog iskustva u ovakvim procesima, a koje je pažljivo pratila i međunarodna javnost. Ta odluka je tada začudila mnoge s obzirom na Nobilove godine i relativno neiskustvo.

Ivo Goldstein je 29. studenog 2010. u emisiji ‘Markov trg’ na OTV-u izjavio pak kako je proces protiv Andrije Artukovića bio montiran i da je isti osuđen na temelju lažnih dokaza i izjava svjedoka za djela koja ne samo da nije on počinio, nego se uopće nisu dogodila. Večernji list je nedavno pisao kako je Nobilo tada želio „svim silama dobiti taj proces, nije prezao ni od toga da u dogovoru s Udbom prisluškuje Artukovićeve branitelja Željka Olujića i Srđu Popovića. Taj podatak ne iznose samo njegovi protivnici, nego se i sam Nobilo hvalio tim ‘podvigom’ u jednom intervjuu“.

U intervjuu Radoslava Artukovića, Andrijinog sina, u Večernjem listu od 13.11.2011. kaže:

„Od svoje prve godine živim u Los Angelesu i američki sam državljanin. Mnogo sam puta ponovio da mi je žao svake žrtve u Drugom svjetskom ratu i da djeca ne smiju biti opterećena prošlošću svojih roditelja, ali želio bih podsjetiti gospodina Nobila da moja obitelj još ne zna gdje su posmrtni ostaci Andrije Artukovića, a čak je i predsjednik Ivo Josipović tijekom posjeta Bleiburgu rekao da “svatko ima pravo na grob”. Uvjeren sam da Nobilo zna što se dogodilo nakon Artukovićeve smrti 1988. u zatvorskoj bolnici u Šimunskoj ulici u Zagrebu. Postoje indicije da je kremiran jer su mi neki ljudi u Zagrebu govorili da je jugoslavenska tajna policija Udba u plastičnoj vrećici odnijela ostatke kremiranog čovjeka čiji identitet nisu smjeli otkriti. Dok sam živ, tražit ću istinu o tome i pokušati pokopati oca uz majku u hercegovačkom selu Klobuku” – kaže Radoslav Artuković.

U srpnju 2010. objavljeno je u nekim medijima kako je UDBA Artukovića tajno pokopala u Lepoglavi, ali grob Andrije Artukovića je još uvijek nepoznanica za njegovu djecu i unuke.