Na današnji dan osnovana 3. gardijska brigada „Kune“

Na današnji dan 29. travnja 1991. ustrojena je poznata slavonska elitna postrojba Hrvatske Vojske, 3. gardijska brigada, poznatija kao “Kune”.

Početkom velikosrpske pobune 3. brigada u suradnji sa snagama MUP-a, nastoji uspostaviti red i zakonitost na području Slavonije i Baranje. Tijekom 1991. godine na području grada Osijeka brigada je
uključena u mnoge akcije u cilju obrane suvereniteta Republike Hrvatske.

Sudjelovala je u obrani najpoznatijih slavonskih gradova i sela – heroja – u divljačkoj agresiji 1991.: Vukovar, Osijek, Nuštar, Bijelo Brdo, Ivanovac, Erdut, Sarvaš, Dalj, Laslovo, Tenja i dr.

Vrijedi istaknuti neke zasluge u obrani i oslobađanju domobine hrvatskih mladića iz 3. brigade:

Obrana grada Vukovara (Bogdanovci, Borovo Selo, Marinci-Henrikovci, proboj zaVukovar)

U obrani grada Vukovara do njegovog zauzimanja od strane JNA neprekidno sudjeluje jedna bojna 3. gbr. U vrijeme najžešćih napada na Vukovar u studenom 1991. godine postrojba sa snagama jačine dviju pješačkih bojni pokušava izvršiti proboj okruženja Vukovara. 13. studenog 1991.godine posljednji pokušaj proboja za Vukovar. Prvi puta tijekom Domovinskog rata sudjeluje cijela brigada u akciji, do tada sudjelovanje bilo po bojnama i taktičkim grupama.

Zapadna Slavonija (Gornji Bogićevci, Kosovac, Donji Bogićevci, Čovac, Smrtići,Pivare)

Tijekom bojnih djelovanja 1991. godine od početka pobune, kao i nakon uključenja JNA u osvajanje hrvatskog državnog teritorija na prostoru Zapadne Slavonije, 3. gardijska brigada na tom prostoru sudjeluje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sa snagama jačine jedne pješačke bojne.

Zauzimanje vojnih objekata (Osijek, Đakovo, Našice, Slavonski Brod, Vinkovci)

Zauzimanjem vojnih objekata, putem pregovora ili na nasilan način, postrojbe 3. gardijske brigade se u značajnoj mjeri naoružavaju, ujedno umanjujući mogućnost obavještajnih djelatnosti JNA prema obrambenih snagama Republike Hrvatske.

1992.

Vinkovačko bojište

Tijekom 1992. godine cijela 3. gardijska brigada prvi je puta angažirana u bojnim djelovanjima na jednom prostoru i to u bojnom rasporedu obrane grada Vinkovaca na potezu Borinci – Vinkovci – Nuštar. Ondje ostaje sve do potpisivanja primirja. Nakon provedenog razdvajanja snaga brigada se intenzivno obučava te obrazuje časnički i dočasnički kadar. Nakon toga brigada se raspoređuje u širem okrugu Slavonskog Broda.

1993.

Operacija Maslenica

U najkritičnijem trenutku tijekom operacije “Maslenica” u siječnju 1993. godine, nakon protuudara neprijatelja, po zapovijedi nadređenog zapovjedništva u bojna djelovanja na području zadarskog zaleđa uključena je taktička skupina 3. brigade snage jedne ojačane bojne. Imala je ključnu ulogu u obrani sela Kašić i oslobađanju Masleničkog ždrila. Nakon operacije “Maslenica” u veljači 1993. godine, 3. gardijska brigada raspoređena je u obranu zadarskog zaleđa, na crti obrane Novigrad – Paljuv – Kašić i to skoro cijelu 1993. godinu.

1994.

Tijekom primirja 1994. postrojba je u cijelosti usredotočena na obuku gardista, dočasnika i časnika te poboljšanja u funkcionalnom smislu. U tom razdoblju sve djelatnosti postrojbe usmjerene su na pripreme za predstojeća vojna djelovanja u cilju oslobađanja okupiranih područja.

1995.

Operacija “Bljesak”

Tijekom 1995. godine 3. gardijska brigada je sudjelovala u operacijama oslobađanja okupiranog dijela RH – vojno-redarstvena akcija “Bljesak”, s dvjema taktičkim skupinama, oslobodivši Okučane. Sudjelovanje u pobjedničkoj akciji izvodila brigada iz smjera Novske pravcem istok preko cijele okupirane zapadne Slavonije do Okučana.

Obrana grada Osijeka – Operacija “Feniks” i “Zid”

Tijekom vojno-redarstvene akcije “Oluja” 3. gardijska brigada raspoređena je u obrani grada Osijeka radi sprječavanja mogućeg prodora iz pravca istoka i Srbije. Brigada je pripremana i bila spremna za ulazak na okupirana područja istočne Slavonije.

Kroz brigadu je prošlo oko 10.000 pripadnika: njih 369 je poginulo, 1088 ih je ranjeno, a 17 ih se još uvijek smatra nestalima. Prvi zapovjednik “Kuna” bio je Ivo Petrinović, a za njime slijede ratni zapovjednici: Stjepan Vukovac, Ivan Basarac, Josip Zvirotić, Mladen Kruljac i Marko Leko.