Na Tomaševiću je idući korak: Park koji nosi ime majke četvorice poginulih junaka Vukovara predstavlja visoki rizik za djecu

Inspekcijskim nadzorom jednog od najljepših dječjih parkova – Parka Kate Šoljić na Trešnjevci, utvrđeno je da prostor za igru predstavlja “visok rizik” te da nije usklađen s hrvatskim normama, stoji u izvještaju. Rješenje koje je ponudila inspekcija vrlo je jednostavno: “Zamijeniti postojeće dodatne elemente odgovarajućom opremom za dječje igralište”. Na vlasti ekstremno lijevog Tomislava Tomaševića (Možemo) je da to učini. Park nosi ime majke četvorice poginulih hrvatskih branitelja i junaka Vukovara.

U tom visokorizičnom parku, koji je središnje mjesto okupljanja u kvartu, slobodno vrijeme provodi 200-tinjak djece dnevno. Razbijene glave, krvava koljena, izgrebane brade, polomljeni prsti i zubi nisu novost za posjetitelje ovog zagrebačkog parka, piše Jutarnji list.

– Prošlog četvrtka vodila sam svoje kćeri u taj park. Sa starijom sam sjela na klupu, ona se ubrzo našla na podu, a iz glave joj je curila krv. Završili smo u Klaićevoj gdje su joj šivali glavu. Da je na podu bila neka druga podloga, makar i beton, ozljede bi sigurno bile manje, rekla je u ožujku majka ozlijeđene djevojčice.

> 23. veljače 1922. rođena Kata Šoljić – majka četvorice sinova koji su dali život za hrvatsku slobodu

Petogodišnjakinja je zaradila sedam šavova, a možda i ožiljke koje će nositi cijeli život jer je pala na pod sa željeznim rešetkama koji se nalazi odmah ispod klupice. Na inicijativu roditelja ozlijeđene djece i onih koji su svjedočili njihovom nastanku, pokrenuta je peticija i angažiran je vještak, a ovog tjedna dostavljen je izvještaj s procjenom rizika i prijedlogom mjera.

– Utvrđeni su ozbiljni nedostaci u okolišu i dodatnoj opremi na području igrališta i u neposrednoj blizini, te se preporučuje hitno otklanjanje nedostataka. Ukoliko ono nije moguće, preporučuje se staviti igralište van upotrebe do otklanjanja nedostataka, te ponovljeni godišnji ili post instalacijski pregled prije ponovnog stavljanja u uporabu, piše u napomeni izvještaja koje je proveo Centar za kvalitetu i sigurnost na zahtjev roditelja.

Što sve predstavlja rizik?

Marinko Kramarić, inspektor za igrališta koji je izvršio nadzor, objašnjava da najveći rizik predstavljaju dodatni elementi u parku zbog čega je cijelo igralište dobilo vrlo lošu ocjenu.

– Zasigurno je rizik bio manji dok je sadržaj bio nov i neistrošen, kad se u kombinaciju uključi neadekvatno održavanje parka rizik raste. Devet promatranih kategorija pokazalo je da sadržaji nisu sukladni propisanoj normi, rekao je Kramarić.

Roditelji koji dovode djecu u park mogu odabrati razinu rizika koji su taj dan spremni podnijeti. Prema podacima u izvještaju, koji je napisan na čak 17 stranica, u ovom parku ne valja baš ništa. Ljuljačke – srednji rizik, klackalica – nizak rizik, sprava s toboganom – srednji rizik, a možda najzanimljiviji dio parka naveden je pod dodatni elementi uz napomenu visok rizik.

– Svaki element u parku postavljen je iz estetskih razloga, metalna šuplja nadstrešnica ne štiti ni od sunca, a kamoli od kiše. Tribine napravljene od metalne mreže izrazito su opasne i neudobne, rekla je ranije pokretačica peticije Dragana Ristin, i očito bila u pravu.

Rješenje koje je ponudila inspekcija vrlo je jednostavno: “Zamijeniti postojeće dodatne elemente odgovarajućom opremom za dječje igralište”. Na Tomaševićevoj vlasti je da to učini.

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević najavio da će se ići u rekonstrukciju parka. Podsjetimo, roditelji su pokrenuli peticiju kojom traže uklanjanje tribina, koševa, nadstrešnica i metalnih mreža koje se isprepliću s antistresnom podlogom na tlu zbog brojnih ozljeda djece.

“Ići će se ponovno projektirati. To je Park koji je puno prije otvoren nego što smo mi došli na vlast i preuzeli upravljenje gradom. Jasno je da su ti elementi u Parku opasni, i ide ga se ponovno projektirati i prilagoditi da to ne bi više bio slučaj”, rekao je.

Tko je bila Kata Šoljić?

Kata Šoljić, majka je četvorice poginulih hrvatskih branitelja i junaka Vukovara. Bila je simbol patnje, ali i hrabrosti svih hrvatskih majki koje su dale svoje sinove za slobodu hrvatskog naroda u Domovinskom ratu.

Katin životni put 

Rođena je kao Kata Tikvić u Donjem Vukšiću kod Brčkog u Bosanskoj Posavini. Njezin životni put od mladosti je nalik križnom putu. Kada je imala 13 godina umro joj je otac, a majka Kata umrla je 1946. od tuge, tumači Kata Šoljić u jednom od intervjua. Naime, u Drugom svjetskom ratu izgubila je četvoricu braće. Dvojica su ubijena u Bleiburgu, a dvojicu su strijeljali partizani.

U potrazi za boljim i mirnijim životom preselili su se 1956. u Slavoniju u Srijemske Čakovce gdje su uz puno odricanja sagradili obiteljsku kuću, odškolovali djecu koja su tamo zasnovala svoje obitelji i stekla svoje domove. Suprug Antun umire 1981. godine, a Kata Šoljić seli se u Vukovar gdje živi s kćeri Anom i zetom Ivanom Vukojevićem (koji će poginuti kao branitelj) do početka Domovinskog rata. Onda privremeno odlazi u Mađarsku te u progonstvo po mnogim mjestima u Hrvatskoj.

„Hrabri budite, Bogu se molite“

U obrani Hrvatske iz obitelji Kate i Antuna Šoljića: četiri sina, dva zeta, dvije kćeri, četvorica unuka.

„Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi. A od rata se ne može očekivati nešto drugo nego smrt. Koliko majka pati i kako majku boli, samo majka može znati.“
Boraveći u izbjeglištvu u Mađarskoj, Kata je dane provodila ispred telefona ili televizora ne bi li saznala koju vijest o svojim bližnjima u Vukovaru. Da joj je poginuo najmlađi sin, saznala je u listopadu kada se vratila u Bosnu. Od velike boli završila je u bolnici. Nedugo nakon toga primila je vijest da je njezin sin Ivo nestao u Dunavu. S krunicom u ruci i molitvom Bogu, Kata Šoljić nosila je svoju bol, prigrlila križ te u jednom intervjuu („Bol u Bolu“, HTV, 1993.) poručila „Hrabri budite, Bogu se molite.“

Poginuli iz Katine obitelji

Mato (1952. – 19. rujna 1991.), najmlađi sin, ubijen je u pokušaju zauzimanja vojarne JNA.

Ivo (1948. – 16. studenoga 1991.), Veliko Džo, zapovjednik vukovarske bojišnice na Mitnici. Ne želeći živ pasti četnicima u ruke, pokušao je preplivati hladan i nabujao Dunav, utopio se.

Mijo (1945. – 18. studenoga 1991.) ubio ga je susjed (školski kolega) u kukuruzištu u Srijemskoj Mitrovici. Mijo je odvezao svoju obitelj u vikendicu kraj Zadra i vratio se kući gdje je ubijen na dan pada Vukovara.

Nikola (1942. – 22. prosinca 1991.), najstariji sin, zarobljen, odveden u Srijemsku Mitrovicu, mučen i ubijen.

Kći Marija (1950.) sa svojom je obitelji prošla teško zatočeništvo u Srijemskoj Mitrovici. Marija, njezin suprug Stjepan Barišić i njihovi sinovi Toni i Zoran branili su Vukovar.

Kći Ana (1954.) ubijen je njezin suprug Ivan Vukojević. Prema izjavama svjedoka 19. studenoga 1991. tijelo mu nije pronađeno.

U ratu su bila još dvojica Katinih unuka Franjo i Anto.

„Škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i obitelj“

12 je godina trajala majčina potraga za posmrtnim ostacima svojih sinova, a kada je primila u ruke fotografiju s posmrtnim ostatcima sina Nike samo je tiho izgovorila „moja je potraga završena”.

Umrla je 2008. u Zagrebu, u bolnici Sveti Duh, sahranjena na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, zajedno sa svojim suprugom te četvoricom sinova.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman povodom Dana državnosti 1995. odlikovao je Katu Šoljić redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata.

„Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.”