Povodom donošenja novog Zakona o udomljavanju, Večernji list objavio je priču o tri istospolna para koji u Hrvatskoj žele udomiti djecu, ali im sadašnji zakon to ne dopušta. Time se, nakon nedavne tužbe Upravnom sudu koju je jedan homoseksualni par podnio protiv Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, nastavljaju najavljeni pritisci LGBT aktivista na Vladu i Sabor da se donesu izmjene Zakona o udomiteljstvu kojima bi se istospolnim parovima omogućilo da dođu do djece.
Večernji donosi priču o lezbijskom paru Marini Milković i Petri Gluščić Puljek, kao i o Ivi Šegoti koji sa svojim partnerom želi udomiti djecu – iako im zakon u Hrvatskoj ne dopušta. Večernji ne navodi da su svi troje su aktivisti LGBT udruga Zagreb Pride i Dugine obitelj, a Šegota je i autor LGBT slikovnice “Moja dugina obitelj”, čime zavarava čitatelje da promjenu Zakonu o udomiteljstvu traže obični građani, a ne LGBT aktivisti koji u tome imaju lobistički interes.
U istom članku donosi se i priča o Ivanu Petroviću i njegovom partneru koji također žele udomiti dijete, iako Petrović ima tek 19 godina. Novinarka Večernjeg to želi relativizirati ističući da Petrović “razmišlja zrelije od ostalih 19-godišnjaka”.
Podsjećamo, udruga Dugine obitelji svojedobno je promovirala surogatstvo, koje je u Hrvatskoj zakonom zabranjeno, kao poželjni način na koji homoseksualni parovi mogu doći do djece – unatoč činjenici da surogatstvo ozbiljno krši dostojanstvo i prava žena i djece. To je potvrdio i Europski parlament, osudivši 2014. godine surogatstvo kao čin koji “narušava ljudsko dostojanstvo žene jer se njezino tijelo i njegove reproduktivne funkcije koriste kao roba”.
Zahtjevi LGBT aktivista i SDP-a koji je podnio amandman na novi prijedlog Zakona o udomiteljstvu kako bi se homoseksualnim parovima omogućilo udomljavanje, u suprotnosti su s onime što pokazuje iskustvo i moderna znanost – da je bračna zajednica muškarca i žene koji su biološki roditelji djeteta najbolja za njegovo odrastanje, a ako to nije moguće, onda zajednica koja joj je najsličnija.
Ideološke tvrdnje “da nema razlike” u ishodima između djece koju odgajaju njegovi biološki roditelji u bračnoj zajednici i djece koju odgajaju homoseksualni parovi teško je ozbiljno shvatiti kada znamo da, primjerice, majka ima važnu i nezamjenjivu ulogu u djetetovom razvoju – što se izjednačavanjem homoseksualne veze i bračne zajednice niječe.
Dužnost je i zadaća države osigurati da djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi uživaju blagodati obiteljskog doma i odrastaju u zajednici koja je u najboljem interesu djeteta – u stabilnoj obiteljskoj zajednici utemeljenoj na braku.