U prva tri mjeseca ove godine bolnice su napravile 160 milijuna kuna novoga duga. Gdje curi novac? Koji će se odjeli ukidati? Postaje li zdravlje povlastica bogatih? U emisiji urednika i voditelja Mislava Togonala analizirali su: Dario Nakić, ministar zdravlja, Anica Prašnjak iz Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara, Veronika Laušin, pomoćnica ravnateljice HZZO-a, Nikica Gabrić, privatni poduzetnik u zdravstvu, Branko Šestan, ravnatelj Klinike za ortopediju Lovran i Dražen Gorjanski, specijalist obiteljske medicine.
“Činjenica je da je u ova tri mjeseca stvoreno 160 milijuna kuna novog duga i to je ono na što smo upozoravali od početka”, rekao je Dario Nakić. Postavlja se pitanje kako održavati kvalitetu zdravstvenog sustava koji imamo, i on je dobre kvalitete, na racionalan način. Dotaknuo se reformi hitne pomoći i rekao da se boji da će puno više ljudi koji nisu hitni biti prebačeni u onu skupinu koja jest hitna. Naglasio je kako su medicinske sestre u intenzivnim jedinicama odlično educirane, kao i cijeli zdravstveni kadar te da ne sumnja u njihovu procjenu o tome tko je hitan slučaj, a tko ne. “Ogroman entuzijazam, i sestara i liječnika, su doveli do toga da mi imamo kvalitetan sustav. Da toga nije, po količini novca koji mi izdvajamo za zdravstvo, bili bismo na niskoj razini”, kasnije je nadodao.
“U sustavu imamo situaciju da medicinske sestre, kao i liječnici, odlaze u inozemstvo, a medicinske sestre se ne zapošljavaju”, rekla je Anica Prašnjak. “Na burzi je sada oko 2 tisuće sestara. One jesu educirane i rade izvan svojih snaga, ali to im se ne priznaje”, objasnila je. “Ne priznaju im se prekovremeni sati, ne priznaju im se različite razine obrazovanja, nažalost nisu vrednovane. Ljudi danas moraju platiti svoje režije, a oni nemaju za platiti režije. Zato odlaze u inozemstvo”. Kao primjer preopterećenosti sestara navela je Kliniku za infektivne bolesti u kojoj jedna sestra sama njeguje 22 pacijenta, danju i noću.
“Kad jedno zvono zvoni, možete otići samo na jedno. Što je s ostalim posteljama, što je s ostalim bolesnicima?”, upitala je.
“Hrvatska nema dovoljno novaca da izdvoji za zdravstvo da bi osigurala svima jednaka prava”, rekao je Nikica Gabrić. Drugo je problem upravljanja, ljudi u zdravstvu ne razumiju da voditi KBC Rebro je složenije nego voditi INA-u. “Doktori nisu školovani da bi znali upravljati tim sustavima”, dodao je. Kao još jedan problem naveo je politički okvir u kojem se treba provesti reforma, jer naš novi premijer nema političku moć da provede reformu.
Branko Šestan, ravnatelj jedine bolnice koja nije u minusu, Klinike za ortopediju Lovran, prokomentirao je mogućnost plaćanja nadstandarda, kao što su, primjerice, lijekovi ili ugradbeni materijali koji ne spadaju u osnovna prava. Objasnio je kako i po zakonu pacijent ima pravo na izbor. Pacijent, ako nije zadovoljan onim što mu HZZO nudi i, sada karikiram, ali ako ne želite sivu plombu nego želite bijelu plombu, onda imate pravo platiti tu razliku. Dodao je i kako se zabranom toga zapravo ide u korist privatnicima jer te iste ugradbene materijale, takve iste proteze, ako idete kod privatnika- cijene su oko 50 tisuća kuna.
Veronika Laušin, pomoćnica ravnateljice HZZO-a, rekla je da je važno naglasiti da su svi medicinski proizvodi i svi lijekovi koji su u prometu u Hrvatskoj, i koji se koriste u zdravstvenim ustanovama, prošli certifikaciju.
“Imamo u Hrvatskoj negdje oko 15 bolnica koje su suvišne i koje ne mogu, niti ekonomski niti medicinski, opravdati svoje postojanje”, rekao je Dražen Gorjanski. Smatra kako bi te bolnice trebalo pretvoriti u dnevne bolnice sa poliklinikama kako bi se zadržalo medicinsko osoblje, ali koje ne bi radilo u dvije smjene. “Neće imati onaj noćni dio i bit će rasterećeno onog velikog pratećeg dijela koje bolnice moraju po zakonu imati”. Dodao je i to kako je u sustavu oko sedam tisuća suvišnih članova nemedicinskog osoblja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
