O temi ‘Izazovi braka u modernom društvu‘ na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu 10. siječnja u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru govorila je Nikolina Nakić, kolumnistica i blogerica, majka četvero djece.
Uz vlastita promišljanja temeljem i iskustvom roditeljstva, Nakić je kao zahvalni izvor o toj temi spomenula knjigu ‘Bogoubojstvo Zapada‘ Zorana Vukmana.
Nakić smatra da se “najveća bitka između duhovnog i materijalnog svijeta, neba i zemlje, ljudi i palih anđela, vodi u području svetosti braka i cjelovitosti obitelji. Sve bitke koje povijest pamti, nisu do gležnja majci svih bitaka koja se upravo vodi – bitki za čovjeka, njegovo posvećenje i put za nebo preko sakramenta svete ženidbe“, istaknula je predavačica.
Opisala je značajke faktora koji rastaču brak. To su redefinicija braka kao zajednice žene i muškarca, agresivno nametanje gender ideologije i uništavanje jedne od glavnih svrhovitosti braka, čina prokreacije, dakle pobačaj.
“Katolička Crkva još jedina stoji na braniku zaštite braka i obitelji. Postoji istina neovisno o interesima i ideologijama. Dijete treba majku i oca. Najbolja okolina za zdravo i sretno odrastanje je funkcionalna heteroseksualna obitelj. Ne vrijedi uspoređivati disfunkcionalnu heteroseksualnu obitelj s funkcionalnom istospolnom. Valja uspoređivati iste redove veličina”, rekla je Nakić, istaknuvši da je “brak nebeski biser koji svi žele uništiti. Zato ga budno imamo čuvati. On je izvor potomstva kroz vjekove. Ljepota braka leži u različitosti supružnika. U braku nema utjehe mimo ljubavi. Ona radi dvjema rukama. Jedna se zove strpljenje, a druga praštanje”.
Predavačica je govorila i o društveno-kulturnom kontekstu koji omalovažava vrijednosti tradicije kao nazadne i napada brak.
“Zapad je postao materijalni gigant, a duhovni patuljak. Zašto? Čovjek istinski nadilazi sebe samo kad ljubi, kad je spreman na žrtvu za druge, a mi smo tu sposobnost izgubili. Današnje vrijeme je vrijeme profinjenog egoizma. Kako se žrtvovati za bilo što, kad nam je usađen prezir prema tradiciji, ako više ne poznajemo ljubav bez interesa, taj smo pojam okaljali. Kada nam ništa nije sveto, onda smo prazni, kad smo prazni, postajemo bešćutni. A ima li veće okrutnosti od bezosjećajnosti”, upitala je Nakić, upozorivši na prevlast konzumerizma i psihoze potrošnje koja je postala psihozom života.
“Kršćanstvo je odgojilo kulturnu Europu, da bi se ona od 18. i 19. st. počela odricati vlastite velike baštine. Od Francuske revolucije traje proces velikog europskog dememoriranja kršćanske memorije. Potpuno nekritički su prihvaćeni stereotipi o retrogradnoj ulozi kršćanstva. Racionalizam i materijalizam su prevladali u odnosu na svijet o transcedenciji”, upozorila je Nakić, dodavši kako je ‘europski duh’ postao sinonim za ‘naprednog’ Europejca, nasuprot ‘nazadnjaštvu kršćanstva’.
Nakić je podsjetila da je 18. siječnja 2006. g., kad je papa Benedikt XVI. najavio svoju prvu encikliku „Bog je ljubav”, tog istog dana Europski parlament usvojio zakon protiv diskriminacije homoseksualaca kojeg je Vatikan protumačio kao uvod u priznavanje istospolnih brakova u Europskoj uniji.
“Do danas je tzv. gay brak postao opće uvriježena činjenica na Zapadu, a zapadna javnost je većinom pacificirana u prihvaćanju gay agende. Takozvani gay brakovi i kao posljedica posvajanje djece, na Zapadu su postali realnost. Vijeće Europe i Europski parlament proteklih desetak godina donijeli su opširnu legislativu i rezolucije o zaštiti prava LGBT populacije te se čini da je to jedini smisao njihovog postojanja. Da su barem maleni dio truda uložili u donošenje zakonskih normativa za zaštitu djece i obitelji”, upozorila je Nakić.
Govoreći o pobačaju, predavačica je rekla da je “zajednica kojoj je jedna od glavnih svrha prokreacija, postala egzekucijsko poprište, bojno polje na kojem su žrtve nerođena djeca. Tužna je i žalosna činjenica da smo pobili više djece pobačajem, nego što je ubijeno ljudi u svim svjetskim ratovima. Smrt nikada ne može biti rješenje, samo život”, poručila je Nakić, istaknuvši:
“Kako se tu ne radi o prirodnoj smrti, nasilni prekid ljudskog života ja nazivam ubojstvom. Društvo naziva pobačaj ljudskim pravom, radeći tako paradoks svih paradoksa: pravu na život pretpostavljamo smrt”.
Izrazila je razumijevanje da mnoge obitelji žive u teškoj materijalnoj situaciji, no nema opravdanja logika da je važnije imati nego biti, zbog koje ljudi biraju smrt, “tješeći se da djetetu ne bi mogli priuštiti sve što mu je potrebno. Kao da mu je potrebno išta osim roditeljske ljubavi! Praznine liječimo tako da kuće pretvaramo u zvjerinjake, umjesto dječjeg gugutanja iz stanova odzvanjaju laveži i mijaukanja. Umjesto da djecu vodimo u šetnju, na uzici vodimo pse. S njima razgovaramo više nego jedni s drugima, prema njima iskazujemo nježnost koju smo mogli podariti svome djetetu”.
Nakić je zaključila da je, unatoč svim izazovima, moguće živjeti sveti brak. Uspjeh u zaštiti braka i obitelji vidi u uspješnoj suradnji Katoličke Crkve i civilne scene, pohvalivši njenu aktivnost u tom smislu. Svećenike je ohrabrila da se ne umore nastaviti biti glas srca i savjesti supružnika i obitelji.
