“Glupom golmanu najteže zabiti penal, jer nikad ne znaš kako će reagirati, davno mi je objašnjavao prijatelj nogometaš. Od pokeraša sam čuo sličnu misao – kako im je najteže igrati protiv potpunih amatera, onih koji ništa ne znaju i ne koriste nikakve strategije i racionalne sheme, pa ih nemaš za što “uhvatiti”. Čini mi se kako i u životu i u politici najbolje prolaze oni koji su toliko racionalni da su svjesni kako postupci većine ljudi nisu previše promišljeni, i stoga ne gube previše energije domišljajući se što je “iza površine”, svjesni da ondje najčešće nema ničega”, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernji list i nastavlja:
Dakle, nije racionalno pristupati svakom kontekstu i svim akterima podrazumijevajući kao su i oni silno racionalni, već ih treba bolje upoznati i shvatiti njihove interese i reakcije, bez previše učitavanja i često nepotrebnog kompliciranja. Ovog tjedna puno se politički domišljalo i gonetalo u povodu dva događaja – navodno pitijskog istupa ministra Stiera i jedne odluke Županijskog suda u slučaju Saucha. Ministar Stier je, odgovarajući na novinarsko pitanje u utorak u Bruxellesu, izjavio da mu je žao zbog prekida koalicije s Mostom i kako se na predsjedništvu svoje stranke zalagao za nove izbore. Iako je izjava jasna i razgovijetna, uslijedio je silni egzegetski napor novinara i analitičara da bi se dokučilo što je Stier ustvari rekao, zašto je to rekao baš sada, što je rekao između redaka, što je ostalo neizrečeno, a oni su osjetili u zraku… U takvoj atmosferi, ne samo svaka riječ već svaka nijansa i naglasak zadobiva specifičnu težinu.
Čudi da mediji nisu angažirali famozne “stručnjake za neverbalnu komunikaciju” da nam i oni objasne što je govornik htio reći, iščitavajući budućnost HDZ-a i Hrvatske iz toga je li Stier blago podignuo obrvu u trenutku dok je izgovarao riječ “izbori”, te je li nakon izjave iskoračio lijevom ili desnom nogom. U normalnoj komunikacijskoj zajednici sav fokus bio bi jednostavno na sadržaju njegova iskaza, no budući da HDZ u toj domeni više nalikuje Staljinovu politbirou, hermeneutika novopečenih stierologa postaje važan politički fakt. Daljnji razvoj događaja ovisi i o tome je li se HDZ pod Plenkovićem počeo demokratizirati ili ondje i dalje kao sveto pismo vrijede dugim iskustvom destilirane hadezeovske mudrosti poput – pijetao koji prvi zakukuriče prvi završi u loncu, gledaj uvijek ostati na brodu ili udri psa dok je u vodi.
Dakle, ako želiš ostati u igri, šuti, ne talasaj, budi uz vođu, ne izlijeći, plješći, biraj sa svima jednoglasno. A kad vođa padne, skoči sa svima na njega i plješći drugom. No, ako pijetao koji prvi zakukuriče ne završi u loncu, završit će na čelu HDZ-a. Plenković je lani u Lisinskom jedini, premda u rukavicama, bio protiv monolitnog karamarksizma. Time je učinio dovoljan odmak da nakon debakla Karamarkova preslagivanja i prijetnje poraza od Milanovića na novim izborima, može reći – jesam li vam rekao!, i nastupiti kao lider novog HDZ-a, koji može opet koalirati s Mostom.
Koristi li Stier istu taktiku? Ili je riječ samo o odgovornoj izjavi političkog tajnika stranke koji razumljivo žali što se raspala koalicija s Mostom, kao najprirodnijim saveznikom, jer je svjestan kako koalicija s HNS-om, IDS-om ili čak velika sa SDP-om dugoročno znači propast stranke? Plenković je na pitanje novinara o Stierovu istupu istaknuo “Davor Stier je moj prijatelj”, ali u istom obraćanju, između ostalog, ustvrdio i kako će “Prgomet ostvariti sjajan rezultat”. Je li mu čvrstina uvida kako će Prgomet ostvariti sjajan rezultata jednaka prijateljstvu prema Stieru? Vidjet ćemo u nedjelju navečer. Umjesto praćenja svakog Stierova zareza, oni koji žele prvi naslutiti kakva će biti budućnost Plenkovića na čelu HDZ-a, imaju puno sigurniju, višestruko provjerenu metodu, a to je – gledaj što radi Jandroković. Kao svizac Phill koji predviđa vrijeme, Jandroković čudesno predosjeća unutarhadezeovske vjetrove i opstaje od Sanadera, Kosor, Karamarka do Plenkovića. Stoga, ako se kod njega primijeti i minimalno odmicanje od Plenkovića, možete se kladiti u večeru da je ovaj gotov. Dan nakon Stierova istupa, Oliver Mittermayer, sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda iz procesnih je razloga ukinuo rješenje o proširenju istrage protiv Tomislava Sauche i Sandre Zeljko u aferi Dnevnice te je spis vratio USKOK-u na ponovno odlučivanje.
Rješenje je ukinuto jer, prema sučevu mišljenju, ZKP ne poznaje termin “proširenje istrage” pa USKOK treba donijeti novo rješenje o provođenju istrage, a zatim ga spojiti s postojećim spisom. Četiri dana prije lokalnih izbora, ova vijest je silno odjeknula, između ostalog jer je prva takve vrste, budući da su u prethodnim slučajevima, poput Mamićeva i Bandićeva, žalbe na proširenja istrage odbijene. Politički tajnik Mosta Nikola Grmoja ironično je o tome je napisao sljedeće: “Kakva slučajnost i neočekivani obrat.
Tek desetak dana nakon što je zastupnik Saucha iznenadio čitavu javnost svojim glasom protiv opoziva ministra Marića, ukinuto je rješenje o proširenju istrage u aferi Dnevnice.” U očima površnije javnosti, a takva je većinska, iz svega ispada kako je sud gotovo oslobodio Sauchu. Dakle, stvara se sljedeća slika – Saucha, optužen za krađu dnevnica, kao Juda je izdao SDP i održao HDZ na vlasti, a korumpirano pravosuđe, kao jedan krak oligarhijske hobotnice, mu sada ide na ruku. Saucha se svojom potporom HDZ-u našao u lose-lose situaciji, on gubi kako god okrene, bez obzira na to je li nešto “dogovorio” ili nije. Ako ga sud osudi za krađu novca, ide u zatvor, a time mu je gotova politička karijera i uništena reputacija. A ako ga sud oslobodi, nakon svega nitko neće vjerovati da je stvarno nevin, nego će ispasti lopov na kvadrat koji se politički prodao da bi ga korumpirano pravosuđe u službi politike nagradilo. A treba živjeti s takvim teretom pa i da si najveći debelokožac. No, hajdemo teorijski pretpostaviti da je tako, da je pravosuđe korumpirano i isprepleteno s politikom, i da je Saucha prodao svoj glas da se spasi.
Zašto bi odluka suda, koja navodno ide u njegovu korist i za koju je moglo biti očekivano da će izazvati sumnjičavost i zgražanje većeg dijela javnosti, donesena nekoliko dana prije lokalnih izbora? Je li veleumovima oligarhije bilo pametnije Sauchu “nagraditi” samo tjedan kasnije, kad prođu izbori? Ostajući pri prvoj pretpostavci, jedino objašnjenje je da su jako glupi, no onda ih se ne treba ni bojati. Druga varijanta teorijske pretpostavke da je odluka suca vođena političkim motivima, a ne pravosudnim, još je luđa. Ona počinje od pitanja “cui bono” , tj. tko ima koristi od toga što je sud četiri dana prije lokalnih izbora donio odluku koju će dio javnosti, uz interpretativni poguranac nezadovoljnih oporbenjaka, doživjeti kao potvrdu kriminalne sprege političke oligarhije i pravosuđa? Pa, naravno, Most. Gdje je rođen sudac koji je donio takvu odluku? Aha, rekli bi teoretičari zavjere – sudac je rođen u Metkoviću! Dakle, pred lokalne izbore rođeni Metkovac donosi odluku koja u javnosti silno šteti HDZ-u, a koristi Mostu.
Osobno bih bio impresioniran da u Hrvatskoj postoji takav briljantan makijavelistički um koji bi odigrao takvu igru u kojoj može reći sucu – ajde, zemljače, u ovom tjednu pred izbore odbaci taj prijedlog proširenja, istraga će ionako u drugoj formi ići dalje, a nama će silno valjati kako će odjeknuti. Takva pamet kad-tad bi zasjela na čelo države pa bi znala preveslati i sve naše vanjske protivnike. No teško je povjerovati da u svemu tome ima ikakve dubine, jer bi takva pretpostavka bila u koliziji s nekim drugim potezima. Um koji bi to znao odigrati, sigurno bi, primjerice, drugačije vodio kampanju u Zagrebu i Splitu.
Presloženo je sve to za naše aktere i nepametno bi bilo tako ih precjenjivati. Vjerojatnije je kako u konačnici nema nikakve zavjere i da je Saucha digao ruku “na dug”, jer mu je netko možda obećao kako mu može pomoći, kao nadriliječnik koji je obećavao trudnicama da će im bajanjem pomoći da dobiju dijete željenog spola, a ako ne uspije, on pošteno vrati novac. Čini se kako se trenutačno stvari odvijaju stihijski, u nekontroliranom vrtlogu oko Agrokorove crne rupe koja će financijski i politički progutati mnoge i da su bitni akteri puno kratkovidniji nego se mislilo prije. U ovakvoj situaciji sitne, plitke trgovine, najbolje prolaze odgovarajući trgovci i nije čudo da opet rastu dionice Bandiću i Kerumu. Dakle, ništa prepametno ni previše komplicirano. Učinkovitije je pred izbore dati narodu osrednji sendvič, nego dobar program.
