Nizozemska je zabranila posvajanje djece iz inozemstva zbog velikog broja tužbi oko nezakonitosti tog postupka. Naime, zakonitost postupaka tamošnjih posvojenja došla je u pitanje nakon što su nekoć posvojena djeca u odrasloj dobi istraživala svoje korijene.
U tom su istraživanju među ostalim otkriveni i krivotvoreni dokumenti o njihovom rođenju.
Riječ je o problemu koji je i naš portal, u više navrata, apostrofirao u jeku afere Zambija.
Nizozemska odlučila reći STOP
Još u veljači prošle godine, Narod.hr pisao je o slučajevima posvojenika koji su vodili svoje sudske borbe. Opisali smo i pojedinačne slučajeve posvojenika koji su uspjeli izboriti pravo na odštetu. Među njima su se nalazile i osobe nezakonito posvojene u Nizozemsku.
Međudržavna posvojenja sa sobom nose rizik ispravnosti cijelog procesa i mogućnost trgovine ljudima. Upravo zbog ilegalnih međudržavnih posvojenja, u svijetu se vode brojne pravna bitke.
Taj problem prepoznali su Ujedinjeni narodi i u rujnu 2022. godine objavili Zajedničku izjavu o ilegalnim međudržavnim posvojenjima.
Njihovu izjavu pozdravila je udruga Glasovi međudržavnih posvojenika (ICAV) koja se zalaže za prava posvojene djece u međudržavnim posvojenjima.
>Borba za istinu o podrijetlu: Ovo su priče ilegalno posvojene djece u zapadne zemlje; podižu tužbe i traže svoja prava
ICAV je započeo djelovanje kao neformalna mreža ljudi 1998. godine. Danas je registrirani subjekt i djeluje međunarodno. Cilj njegova djelovanja je obrazovati, podržavati, povezivati, surađivati, poticati i dati glas međudržavnim posvojenicima iz cijelog svijeta.
ICAV je 2022. zahvalio UN-u u nadi da će Izjava utjecati na države te da će vlade shvatiti kolike rizike u zaštiti ljudskih prava sa sobom nose međudržavna posvojenja. Upozorili su vlade da ne sudjeluju u međudržavnim posvojenjima jer su legalni putovi sporiji, ali sigurni.
U periodu od veljače 2021. do studenog 2022. nizozemska Vlada je već zaustavila posvajanja iz inozemstva. Sada im je odlučila reći konačno STOP.
Djeca između ‘novog’ i ‘starog’ identiteta
Jutarnji list prošle je godine pisao o razotkrivanju uhodanog lanca posvajanja djece iz DR Konga.
>Jutarnji potvrđuje ono što je Narod.hr ranije problematizirao: Djeca posvojena iz Konga teško do podataka o biološkim roditeljima
Jutarnji je naveo da je otkrio “kako se u spisima o inozemnom posvajanju djece ne navode imena bioloških roditelja i kako se ti spisi ne čuvaju trajno”.
U čak 99 posto sudskih rješenja kojima se legaliziraju presude uglavnom kongoanskog Suda za djecu u Kinshasi nema nikakvih informacija o djetetovim biološkim roditeljima.
Za više od pola rješenja rok čuvanja spisa o posvojenju srezan je na deset godina, kod nekih na trideset. Mnoga djeca teško ikada mogu saznati podatke o sebi.
“Kad djeca napune 18 godina, što je zakonska granica kad imaju pravo uvida u podatke o roditeljima i povijest posvojenja, gube šansu da saznaju istinu o sebi i svojim biološkim roditeljima. Postoji realna opasnost da djeca nikada neće moći saznati svoj puni identitet, čija su i odakle su potekla. Jer mjesta na kojemu će moći provjeriti podatke o svojem posvojenju neće biti, spisi će biti uništeni”, navodio je Jutarnji list.
Kod domaćih posvojenja situacija je sasvim drugačija. Spisi su tajni i trajni te se čuvaju doživotno.
Što kaže Obiteljski zakon?
U Obiteljskom zakonu pod Pravo djeteta na informaciju o posvojenju u članku 206. stoji:
“Centar za socijalnu skrb upoznat će potencijalne posvojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojeno te će im se savjetovati da djetetu najkasnije do sedme godine kažu da je posvojeno, a ako je starije dobi, odmah nakon zasnivanja posvojenja”.
Pod Pravo na uvid u podatke o posvojenju u članku 217. piše:
“(1) Centar za socijalnu skrb vodi spise predmeta i očevidnik o predmetima posvojenja.
(2) Podaci o posvojenju službena su tajna.
(3) Uvid u spise predmeta o posvojenju i maticu rođenih posvojenog djeteta dopustit će se punoljetnom posvojeniku, posvojitelju i roditelju koji je dao pristanak da dijete posvoji njemu poznati posvojitelj, odnosno bračni ili izvanbračni drug roditelja djeteta.
(4) Maloljetnom posvojeniku centar za socijalnu skrb dopustit će uvid u spise predmeta o posvojenju, a matičar u maticu rođenih posvojenika, ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je uvid u spise o posvojenju ili maticu rođenih u njegovu interesu.
(5) Bližim krvnim srodnicima posvojenika dopustit će se uvid u spise predmeta o posvojenju ako centar za socijalnu skrb pribavi pristanak punoljetnoga posvojenika.
(6) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati način vođenja očevidnika i spisa predmeta o posvojenju te sadržaj izvješća iz članka 216. stavka 2. ovoga Zakona”.
Konvencija UN-a u pravima djeteta
Članak 8. Konvencije UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine koja je doslovno globalno obvezujući dječji Ustav glasi:
„Države stranke obvezuju se jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose priznate zakonom u što se neće nezakonito miješati. Ako su djetetu nezakonito uskraćene neke ili sve sastavnice identiteta, države stranke osigurat će odgovarajuću pomoć i zaštitu u cilju njegova što bržeg potvrđivanja.“
Post: ‘Riječ je o industriji posvajanja u kojoj su proizvodi djeca’
Portal IDN InDepthNews donio je u lipnju prošle godine priču o aferi Zambija. Naglasio je pritom nelogičnosti ovog slučaja.
Nizozemska stručnjakinja Roelie Post, koja je više od 20 godina radila u Europskoj komisiji kao pionirka za prava djece, dobro poznaje modus operandi međunarodnih posvojenja.
“Ovim se ne krši samo UN-ova Konvencija o pravima djeteta nego, ako se radi o nalogu, plaćanju i isporuci, kao u ovom slučaju, radi se o trgovini djecom. Zabranjeno je trgovati ljudima. Korumpirana praksa posvajanja nema nikakve veze s pravima djeteta, već sa zadovoljavanjem potražnje na tržištu”, naglasila je Post. Dodala je da se djeca tretiraju poput proizvoda u industriji posvajanja.
Post je za portal IDN InDepthNews rekla da je primijetila da se isti ljudi nalaze unutar te ‘industrije’ i da rade u nekoliko zemalja u isto vrijeme. Posrednici naprave “trgovinu” i, ako ih se uhvati, odu u drugu državu i tamo otvore “trgovinu”. Ono što se stvori je industrija, a proizvod su djeca. Preseljeni su na drugi kraj svijeta u potpuno drugačiju kulturu jer netko, potrošač, želi dijete. Post tvrdi da se iza agencija i posrednika za međunarodno posvajanje krije organizirani kriminal.
Ovaj portal iznio je i intrigantne podatke.
“Cijena za dijete je od 15 do 40 tisuća eura. Vlasnik sirotišta u kojem su Hrvati posvajali djecu Emmanuel Kabongo naplaćuje oko 10.000 dolara po djetetu koje netko odabere. Dodatni troškovi idu na odvjetnike, sudske tumače, put i smještaj, a troškovi se kreću od 15 do 40 tisuća eura”, stoji u članku IDN InDepthNews-a.
Podsjetnik na slučaj Zambija
Četiri hrvatska para, od kojih je jedan bio istospolni, uhićena su 7. prosinca 2022. na aerodromu Simon Mwansa Kapwepwe u Ndoli pod sumnjom na trgovinu djecom. Parovi su pokušali napustiti Zambiju s djecom porijeklom iz DR Konga, koju su na tada, kao i sada, nejasan način uspjeli posvojiti i pribaviti im hrvatske putovnice.
To je bio početak sudske drame koja je na koncu svoju afričku epizodu završila 1. lipnja 2023. oslobađajućom presudom suda u Ndoli, zbog nedostatka dokaza. Parovi su se s djecom vratili u Hrvatsku i slučaj je polako počeo padati u zaborav.
Otvorena pitanja preostala iz slučaja Zambija
U nekoliko smo navrata postavili i podsjećali javnost na pitanja koja je potaknuo slučaj Zambija.
Evo tek nekih.
Kako je moguće legalno posvojiti djecu iz države u kojoj stranci ne mogu legalno posvajati?
Nadalje, kako je moguće da u Kongu legalno posvoji dijete, a u Hrvatskoj to posvajanje i legalizira, bračni par u kojem su oboje partnera istog spola?
Ostalo je nejasno i tko su posrednici u posvojenjima u Africi poput Emmanuela Kabonge, navodnog vlasnika sirotišta, za kojeg se ispostavilo kako je zapravo “skaut” koji za europske klijente u Kongu traži djecu, a koji je u doba suđenja Hrvatima u Zambiji bio “u bijegu”?
Kakva je bila uloga tijekom afere promptno ugašene riječke udruge “Marijina farma” koja je djelovala u Africi i s kojom je Kabongova udruga bila partner?
Favorizirani sudovi za inozemna posvojenja u Hrvatsku
Što se tiče Hrvatske, nedvojbeno je da u slučajevima posvojenja iz inozemstva postoje favorizirani sudovi. Ponajprije je to, no ne i isključivo, Općinski sud u Zlataru.
Tamo su se, podsjetimo, rješenja dobivala ‘kao na traci’ i pritom zanemarivao čitav niz ključnih proceduralnih koraka.
U konačnici, pravna fikcija te slobodna interpretacija, zaobilaženje i kršenje zakona ipak su “urodili plodom” za mnoge parove. Tako i one iz ‘Afere Zambija’.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
