Filip Zoričić, nezavisni gradonačelnik Pule komentirao je svoje prve gradonačelničke dane za HTV-ovu emisiju “Nedjeljom u 2”. “Ako mi iz fotelje samo funkcioniramo i komentiramo, to za mene nema nikakvog smisla. Politika je ta koja po meni suštinski može mijenjati stvari”, kazao je.
> Pula: Tko je nezavisni Filip Zoričić, novoizabrani gradonačelnik
Prvi put u 800 godina staroj gradskoj palači grad će voditi Dalmatinac. Filip Zoričić odrastao je u Splitu, u stanu od 27 četvornih metara, u Pulu je došao kao student.
– 1. listopada 2000. godine u 6 sati ujutro autobusom sam došao ovdje, dočekao me pokojni stric Ivan i onda je počela moja pulska priča, prisjeća se Filip Zoričić, gradonačelnik Pule.
Priča o Filipu Zoričiću veoma je slojevita, kao dječak je imao dva sna: da postane nogometaš i da postane svećenik.
Proveo je četiri godine u splitskom sjemeništu, no nije se odlučio na svećenički poziv, već je diplomirao književnost i povijest. Poslije je i doktorirao, postao ravnatelj gimnazije, političar, a na posljetku i senzacija lokalnih izbora.
Suradnici ističu kako je njegova najveća vrlina moć da okuplja ljude. Zoričić sam kaže da danas nije lagano okupiti ljude ni kada ih se zove na jelo, a kamoli da ih se potakne na političko djelovanje. No, ovog je puta očito uspio. O vrlinama novog gradonačelnika svi žele govoriti, o mana ne baš. Neki njegovi kritičari nisu htjeli pred kamere.
Za koga je Filip Zoričić? Kojoj političkoj struji pripada? Oni koji se to pitaju uglavnom mu zamjeraju mijenjanje političkih zastava. Bio je u HDZ-u zatim u La Donji. Nakon što se raspala ta stranka isticao je da politika nije za njega.
– On je čovjek koji je bio u oblicima suradnje sa strankama i idejama koje su išle od krajnje ljevice i Dalije Orešković, pa do Mosta i HDZ-a, rekao je Robert Frank, glavni urednik Glasa Istre. Članovi njegove liste pak često ističu da se u Puli bez članske iskaznice IDS-a ne može ništa. No Filip Zoričić je i bez toga postao ravnateljem gimnazije, a dobio je i gradski prostor za svoj Memo muzej.
– Gospodin Zoričić je zajahao jedan populistički val, treba reći da je naslijedio jednu odličnu financijsku situaciju u gradu Puli, i sad je samo na njemu da ispuni sva ona obećanja koja je građanima dao, u suprotnom bi mogao biti još jedna od zvijezda na političkom nebu koja se brzo ugasila, kaže Marin Lerotić, saborski zastupnik (IDS).
Gradska blagajna možda nije prazna, no centar grada jest. Posebno izvan sezone jer je Pula, kako kažu, urbanistički devastirana. Zoričić ističe da svim tim problemima želi pristupiti bez ideologije, kaže kako ni Tito ni Tuđman neće riješiti probleme parkirališta ili derutnih fasada, zato spaja naizgled nespojivo. Kao ravnatelj gimnazije na ulazu je postavio križ, na ulazu u gradsku palaču pak izvjesio je zastavu duginih boja. Upravo pregovara s platformom Možemo i SDP-om oko većine u gradskom vijeću.
– Politika je jedna posebna strast, vukla me još od srednjoškolskih možda i osnovnoškolskih dana. Poslije kao predsjednika studentskog zbora na fakultetu, kao profesora, kao ravnatelja i poslije kao nekakvog parapolitičara. Politika je moj zadatak kao aktivnog građanina ili intelektualca, koji mora progovarati, koji mora djelovati i utjecati. Ako mi iz fotelje samo funkcioniramo i komentiramo, to za mene nema nikakvog smisla, kazao je Filip Zoričić, gradonačelnik Pule.
– Politika je ta koja po meni suštinski može mijenjati stvari, i ona je meni bila izazov, dodao je.
Zoričić je komentirao kako se osjećao kada je bio meta medijskih natpisa i priznao da je i zaplakao.
– Kad imate pozitivan stav prema politici ona može biti lijepa, ali su je političari pokvarili. Kad se susrećete svaki dan s novinama, da ste na naslovnicama i da se ružno o vama piše, i bezimeni junaci na društvenim mrežama, a tvoja obitelj to čita – emocije prorade, ja sam inače emotivan tip, podijelio je Filip Zoričić.
Zoričić je objasnio kako je član HDZ-a bio kratko s 18 godina i kako je to tada bio logičan slijed njegovog odgoja i odrastanja u sjemeništu, i poslijeratnog vremena.
– Ja se toga ne sramim, time se sada plašilo ljude da će se ne znam što dogoditi, ako postanem gradonačelnik Pule, objašnjava Zoričić.
– Skupljali smo sličice Cro Army, htjeli smo biti vojnici, HDZ je tada bio glavna stranka i nekakva doktrina me u to uvela. Sve je to trajalo dok sam bio student prve i druge godine. Ne mogu reći da me nije vukla neka ambicija da ću možda jednog dana biti netko i nešto. Promišljanja HDZ-a u vrijeme Tuđmana, podupirao sam i bio sam za to, kazao je.
“Na duhovnim vježbama u 4. razredu odlučio sam da neću biti svećenik”
Govorio je i o razdoblju dok je bio u sjemeništu i kazao da je svećenik želio biti od 5. ili 6. razreda.
– Bio sam dosta vezan za katedralu sv. Duje. Odrastao sam u splitskom getu, ministrirao sam, a svećenik don Josip Ćorić mi je bio uzor. Probudilo se u meni duhovno zvanje, roditelji baš i nisu bili za to, ali ja sam odlučio ići u sjemenište. Bilo mi je u početku teško jer sam otišao od doma. U četvrtom razredu sam, kao zreo muškarac, promišljao o svojoj budućnosti. Na duhovnim vježbama, u 4. razredu, na Čiovu odlučio sam da neću biti svećenik. Teško mi je bilo to objaviti svom ravnatelju iako sam znao da bi me čekala dobra karijera. Rekao sam jednostavno da se želim zaljubiti, imati djevojku, da želim vidjeti kakav je taj svjetovni život, završio sam srednju školu i otišao na fakultet, kazao je Zoričić i dodao da mu je obitelj vrlo bitna.
Opisao je i kako su izgledala tri dana molitve i šutnje, dok je bio u sjemeništu.
– Šetaš se, pričaš naglas i promišljaš. Vjeruješ da razgovaraš s Bogom i pričaš, kao što i danas znam pričati sam sa sobom. Pitao sam se je li to za mene, pa idu suze, emocije, promišljaš o svemu, pitao sam se trebam li upoznati neku djevojku, što sam prošao u četiri godine. Jednostavno promišljaš o životu u jednoj otvorenoj komunikaciji kao da je netko pored tebe, ne da si lud, nego kroz duboku molitvu razgovora. Imao sam svoj način odnosa s Bogom. To je ostalo i do danas. Nije to bilo tri dana konstantnog razgovora. Ali probudiš se ujutro i promišljaš o tome. Onda sam odlučio da moram biti hrabar i reći da to nije za mene. Odgojen sam tako da ne lažem ni sebe ni druge ljude, nego da se suočim s onim što je ispred mene, izjavio je.
“Znam da politika suštinski može mijenjati svijet”
Doba buntovništva bila su mu nešto manje u osnovnoj, a više u srednjoj školi. Bunio se, kaže, protiv nepravdi, a i na fakultetu kao predsjednik studentskog zbora.
– Buntovništvo čini dobro i pojedincu koji je buntovan, ali i društvu jer se može nešto promijeniti. Danas sam dišpetan i buntovan na neki drugi način. Svojim učenicima sam uvijek govorio da oni mogu mijenjati svijet, bez obzira gdje oni bili i radili. Znam i shvatio sam da politika suštinski može mijenjati svijet, dodao je i govorio o tome što ga je sve motiviralo.
“Želim da građani Pule naglas govore svoje probleme”
Na pitanje što će sada u Puli biti drugačije nego što je bilo prije, kaže da će najprije biti drugačiji zrak.
– Ljudi se neće bojati kritizirati. Mladi koji žele otići, moći će reći svoje probleme. Želim da me ljudi kritiziraju, da probleme govore naglas, ne želim da se boje. Promijenit ću javni diskurs kojega smo imali i u kampanji. Ja ću se kao gradonačelnik posvetiti svakom pojedincu, jer volim razgovarati s ljudima i volim govoriti istinu, izjavio je.
Zoričić je govorio i o planovima uređenja Pule, zapuštenom centru grada, spomeniku Mati Parlovu, Istri kao mjestu za život. Smatra da gradonačelnik treba biti “komunalni redar”, odnosno da brine o komunalnim pitanjima i da “stvari” u gradu dobro funkcioniraju. Dodaje da gradonačelnik ne može znati sve, već mora imati dobar tim ljudi.
– Što se tiče IDS-a on je na vlasti 30 godina. Ušli su u jedan “balon” i ne funkcioniraju izvan njega. U IDS-u ima i kvalitetnih ljudi, ali kad su interesne skupine tolike, da se više ne može disati, da se više ne mogu pojaviti novi ljudi, onda dolazimo do velikog problema, dodao je.
“Vjeronauk je izborni predmet, ali želim da se uvede i građanski odgoj”
Ravnatelj gimnazije je postao, kaže, u vrijeme kada je IDS bio u manjini. Objasnio je da nije on stavio križ u školu, već da su ondje i prije bili.
– Križ u školi je stvar ravnatelja. Želim da se odvoji država od crkve. Potrudio sam se da vjeronauk u školi bude prvi ili zadnji sat u rasporedu. To se može napraviti. Želim i da se uvede građanski odgoj. Vjeronauk je izborni predmet, Vatikanski ugovori su takvi kakvi su, ja kao gradonačelnik te stvari ne mogu promijeniti, kazao je.
Tko je Filip Zoričić?
Filip Zoričić rođeni je Splićanin koji je u Pulu došao tijekom studija te je ondje nastavio živjeti i osnovao obitelj. Dosad je bio ravnatelj pulske gimnazije, profesor je mentor hrvatskoga jezika i književnosti i povijesti, doktor interdisciplinarnih humanističkih znanosti. Doktorirao na temu ideje i života Vlade Gotovca.
Član je Matice hrvatske, instituta Vlado Gotovac, član Akademije za politički razvoj vijeća Europe, osnivač Memo muzeja u Puli… Do sada je obnašao dužnost nezavisnog vijećnika u mjesnom odboru Stari grad Pula. Oženjen i otac dvoje djece.
”Pula je grad s karizmom i, kao takav, trebamo ga poštovati, u gradu i za grad živjeti”, izjavio je jednom prilikom Zoričić.
Poznati pulski profesor hrvatskog jezika i povijesti Filip Zoričić u fokus javnosti prvi je put dospio prije četiri godine kad je pohvalio maturante svoje škole zbog poteza koji je zaslužio nagradu za fair play godine.
Naime, Zoričiću je u školskoj knjižnici ostao test te ga je netko našao i odnio maturantima kako bi imali pitanja za test koji su trebali pisati. No učenici se nisu odlučili za liniju manjeg otpora, odnosno naštrebali pitanja koja su procurila te se pojavili na testu, već su mu vratili test, a nakon toga ih je šokirani Zoričić javno pohvalio na Facebooku.
