Oni su novi ljudi hrvatske javne i političke scene. Mladi, obrazovani, urbani i bez mrlje na prošlosti. Pojavili su se u sklopu građanskih inicijativa, od ‘Hoda za život’, koji se pojavio prije nekoliko godina, te sada na prosvjedima protiv Istanbulske konvencije i inicijative ‘Narod odlučuje’, koja počinje prikupljati potpise za referendum za promjenu izbornog sustava, piše Večernji list.
– Na fakultetu zbog učenja nije bilo mnogo vremena za volontiranje, ali posljednjih pet-šest godina aktivna sam u društvu. Bila sam uvijek slaba na nepravdu, a u našem se društvu stvorila klima da je pojedinac nebitan i da ništa ne može promijeniti. I to, doista, može biti tako ako razmišljamo kolektivno, ali ako se pokrene samo jedan, odmah će mu se pridružiti nekoliko istomišljenika i zajedničkim entuzijazmom nešto pokušati promijeniti. Tj. da se mali čovjek izbori za bolju perspektivu – kaže Marija Burazer (31), Šibenčanka koja nakon završenog fakulteta farmacije živi u Zagrebu i radi u privatnoj farmaceutskoj tvrtki, a javnost ju je prvi put upoznala na zagrebačkom prosvjedu protiv Istanbulske konvencije te sada u inicijativi ‘Narod odlučuje’.
Klaustrofobičan prostor
Marija Burazer ocrtava, zapravo, prototip mlade, moderne i uspješne žene, ali koja ne želi živjeti s društvenom nepravdom.
– Kojom nepravdom? Pa, ne možeš graditi karijeru ako nemaš člansku iskaznicu neke stranke ili ako stjecajem okolnosti negdje i dobiješ mjesto u državnoj tvrtki, moraš paziti što ćeš reći i ne smiješ ništa propitivati. To je skučen, klaustrofobičan prostor i život u ucjenjivačkoj atmosferi – kaže ona, a isto misli i Zvonimir Troskot (33), koordinator građanske inicijative ‘Narod odlučuje’, nekadašnji uspješni mladi nogometaš Dinama i hrvatske reprezentacije do 18 godina, Zagrepčanin, koji je završio Sedmu gimnaziju i Ekonomski fakultet te se školovao i živio u Argentini, Singapuru i Lausanni u Švicarskoj, usavršavajući se na području financija.
– Specijalizirao sam financije, čime se i danas bavim, radim kao interni revizor u velikoj korporaciji u farmaceutskoj industriji, a prije toga u revizorskoj kući revidirajući financijske izvještaje najvećih hrvatskih kompanija. Inicijativi ‘Narod odlučuje’ pridružio sam se zbog svega što se nakupilo posljednjih godina, od prikupljanja potpisa za referendum kada je, usprkos 380.000 prikupljenih potpisa doslovce ukraden referendum, do danas, kada na tisuće mojih vršnjaka napuštaju Hrvatsku jer nemaju prosperiteta i nemaju snage boriti se protiv sustava u kojemu se posao dobiva stranačkim vezama, klijentelizmom, namještanjem poslova – kaže Troskot dodajući kako je sav taj nepošteni kontekst kulminirao ratifikacijom Istanbulske konvencije.
– To mi je bio veliki znak da je narod spreman za inicijativu kao što je ova naša ‘Narod odlučuje’ – kaže on.
– Nismo mogli podnijeti ono što nam se nametalo u medijima ili poruku premijera da nismo pročitali Istanbulsku konvenciju, pa je rasla želja za prosvjedom. Proizašlo je da smo ljudi koji ne znaju čitati, pa da nam svi moraju objašnjavati. Meni je onda zazvonilo, čekajte malo, tebi uopće nisu bitni građani tvoje zemlje zbog kojih si ti tu? I postavlja pitanje čiji si ti onda premijer? Radi sebe i svojih dvadeset ili 50 ljudi u stranci? To mi je bio okidač. Doduše, neplanski sam završila na pozornici. Nisam odgajana u aktivističkom duhu, ali se u meni probudio revolt da me se pravi glupom i ne samo da mi se kaže da nisu dobre vrijednosti koje živim, nego da me se ponižava čak da ne znam ni čitati – tumači temperamentna Dalmatinka Burazer.
– Danas je to Istanbulska konvencija, a sutra će to biti neki drugi međunarodni ugovor koji će država potpisati mimo volje građana. Inicijativa je nastala na činjenici da naši političari ne slušaju volju svojih birača. Stvaraju se neprincipijelne koalicije sa strankama koje imaju nekoliko postotaka birača i kojima se omogućuje da vode ministarstva i javna poduzeća i upravljaju milijardama kuna. Kada ljudi izađu na ulici kao nedavno kod nas ili kada je milijun Argentinaca izašlo na ulice u Argentini u kojoj sam živio, to je odraz izravne demokracije kojom narod izražava svoje nezadovoljstvo. Porazno je da su deseci tisuća ljudi u naša dva najveća grada izašli su na ulicu, a da ih političari ne čuju – kaže Troskot i dodaje kako oni jednako prepoznaju probleme i mladih i umirovljenika u našoj zemlji.
U boljoj Hrvatskoj
– Mlade boli upravo to da ljudi napuštaju našu zemlju. Više od 50 posto naših umirovljenika živi ispod granice siromaštva. Mladima je to također poruka, jer su nam ti ljudi, po načelu generacijske solidarnosti, gradili škole i bolnice, omogućili nam da danas budemo ono što jesmo, mi kao društvo vratili smo im tako da oni kopaju po smeću. Ako je njihova sudbina takva, kakva će tek dočekati nas mlade koji dolazimo – kaže Troskot.
Marija Burazer kaže kako nije bila odgajana u aktivističkom duhu, nego da se školuje i da se svojim znanjem probija kroz život kako zna i umije.
– Ali, shvatila sam da nije dovoljno samo znanje, nego da se moraš aktivirati i pomoći drugima da se stvori atmosfera u kojoj možeš artikulirati što želiš, jer ima ljudi koji žele dobro Hrvatskoj. A ne samo stvarati klimu u kojoj se mjeri jesi li podoban ili nisi. Zbog toga su mladi i otišli iz zemlje. Brat mi je bio šest godina u Nizozemskoj, ali se vratio, jer je dobio bolje uvjete nego tamo i bolju kvalitetu života nego tamo. U Hrvatskoj se može, ali država koči privatnike i njezine institucije opslužuju samo podobne pojedince, što je neodrživo – ističe ona.
U toj boljoj Hrvatskoj želi živjeti i Hajdi Begović (42), koordinatorica ‘Hoda za život’, majka četvero djece, koja je do prije 10 godina živjela u Beču, a onda se s obitelji, s obzirom na to da joj je suprug Zagrepčanin, preselila u Zagreb. U ‘Hod za život’ uključila se jer je i sama majka, a prvo je dijete dobila rano, s 23 godine, pa zna koliko se mladima danas teško odlučiti za obitelj i djecu, jer su se pomaknule granice s jedne strane za osnivanje obitelji, a s druge strane trend je da se prvo sami ostvare, a tek onda obitelj, što može biti prekasno, navodi se u Večernjem listu.
– U dogovoru s prijateljima došli smo na ideju da bi mogli pokrenuti i u Hrvatskoj ‘Hod za život’, koji smo vidjeli da postoji godinama u SAD-u, Njemačko, Francuskoj, Austriji. To je nešto veselo, nije protiv, nego je za – za život. Za našu budućnost, za naše obitelji. Željela bih da u Hrvatskoj to dođe na svoje, da žene imaju pošteno plaćen rodiljni dopust, da ne moraju razmišljati hoće li ostati bez posla ako se odluče na još jedno dijete, da ne moraju strepiti hoće li upisati dijete u vrtić… Vidjela sam kako to jako dobro funkcionira u Austriji, jer su nam djeca ondje neko vrijeme išla u vrtić. Ondje možeš bezbrižno biti majka ako to želiš i rado bih da tako bude i kod nas u Hrvatskoj – kaže Hajdi Begović, dodajući kako je ona sretna žena, jer ima i veliku potporu supruga, koji joj priskače u pomoć, ali ostale djece.
– Najstarija kći je maturantica i ima 18 godina, druga ima 16, sin 15 i prije šest mjeseci rodila sam još jednog sina. Bilo je to veliko iznenađenje za sve nas. Toliko smo mu se radovali da smo mu se sada svi posvetili. Rado sudjelujem u ‘Hodu za život’ i dajem se tome koliko mogu, imam veliku potporu svojih prijatelja i prijateljica i svih koji rade u ‘Hodu za život’, tako da najmlađi sin svugdje ide sa mnom – kaže Begović objašnjavajući kako su ‘Hod za život’ organizirali gledajući kako to rade drugi, ishodili su potrebne dozvole od grada i organizirali timove. Ali i pronašli ljude koji su se spremni izjasniti da su za život od začeća do prirodne smrti, jer današnje društvo sklono je osudi takvih ljudi kao da su nazadni. Često se zato boje za svoj posao i egzistenciju.
Nema veze vjeroispovjest
– Ljudi koji rade i dolaze na ‘Hod za život’, po mojem mišljenju, vrlo su hrabri ljudi – kaže Begović, dodajući kako ‘Hod za život’ nije zakonodavna inicijativa i ne ulazi ni u kakve zakonske sfere.
– Nismo ni pravnici ni odvjetnici, nego ljudi dobre volje koji žele potaknuti ljude da razmisle kada počinje život. Činjenica da djetetu već s 18 dana kuca srce medicina je dokazala. Zakon o pobačaju star je 40 godina, a medicina je u tih 40 godina toliko napredovala da čovjek doista mora biti skroz zatvorenih očiju i ne želi danas vidjeti ultrazvuk koji pokazuje da se radi o čovjeku od početka, a ne od pola puta – kaže ona, dodajući kako ‘Hod za život’ nije samo za katolike, jer mu se pridružuju ateisti i muslimani, a jedne godine čak i Hare Krišna.
– Nema veze koje si vjeroispovijesti. I ove godine poruka je da je život temeljno ljudsko pravo, koje započinje začećem, a ne poslije. To želimo približiti ljudima i ‘Hod za život’ upravo je tu najviše napravio jer su ljudi počeli shvaćati da dijete ima jedinstven DNK, da ono nije majčino tijelo ili organ, da ima zasebno srce, ruke i noge – tumači Hajdi Begović. Inicijativa ‘Narod odlučuje’ želi snažnije utjecati na društvene i političke procese u Hrvatskoj, pa zato kreće u prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma za promjenu Izbornog zakona.
– Kroz inicijativu želimo ponuditi građanima nekoliko stvari: tri preferencijalna glasa bez praga, pa će konačno narod moći zaokružiti svog političara imenom i prezimenom i pozvati ga na odgovornost. To je kao u tvrtki, u odnosu dioničara i menadžmenta, tj. koliko su ostvareni ciljevi koji su zadani menadžmentu, a ista je stvar i s političarima koji to rade u naše ime. Drugo, dopisno i elektroničko glasanje za Hrvate izvan Hrvatske i nacionalne manjine koje sudjeluju u važnim odlukama o sastavljanju Vlade i proračuna – kaže Troskot.
Tekst u cijelosti pročitajte ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
