U medijima se pojavio dio presude Arbitražnog suda UN-a (UNCITRAL) u slučaju Ina-MOL – čiji tekst do sada nije bio objavljen. U presudi se optužuje sudac Ivan Turudić za pristranost kada je donosio osuđujuću presudu protiv Ive Sanadera.
Pet razloga za ovakvu presudu arbitražnog suda
Iz presude se može izvesti zaključak da je Hrvatska izgubila spor protiv MOL-a kako zbog postupaka pojedinih sudionika procesuiranja bivšeg premijera Ive Sanadera u aferi Ina – MOL, pa i zbog odluke Ustavnog suda RH, tako i zbog lošeg pristupa hrvatske strane u samom sporu. Željko Petrušić u Jutarnjem listu izdvojio je pet ključnih primjera.
1. Nije dokazano ni da Hernadi nije saslušan
Hrvatska strana nije uspjela dokazati pojedine lako dokazive događaje. Pal Kara, glavni savjetnik MOL grupe, nedavno je, na opće čuđenje svih upućenih, izjavio kako je šef MOL-a Zsolt Hernadi, kod nas optužen za podmićivanje Sanadera, dao iskaz hrvatskom tužiteljstvu u ovoj aferi. Iako Hrvatska cijelo vrijeme tvrdi da je mađarska strana sprječavala njegovo ispitivanje pravdajući se nacionalnim interesma. No, UNCITRAL nije povjerovao hrvatskoj strani da ispitivanje Hernadija nije provedeno.
Prema kronologiji na koju se sud poziva, proizlazi da je USKOK 27. listopada 2010. zamolio mađarska tijela da ispitaju Hernadija o spornim ugovorima. Zatim 9. prosinca 2010. slijedi uhićenje Roberta Ježića, a 7. ožujka 2011., dok je Ježić još bio u pritvoru, USKOK je zatražio evidenciju njegovih ulazaka i izlazaka iz Vlade. Na koncu, 26. travnja 2011., pet dana nakon Ježićeva puštanja na slobodu, USKOK traži evidenciju ulazaka i izlazaka Hernadija iz ureda predsjednika Vlade. Prema obrazloženju, Hrvatska je tvrdila da su se ta dva zahtjeva odnosila na istragu u predmetu Podravka, ali je sudu bio bliži zaključak da je USKOK u to doba bio fokusiran na istraživanje spornih ugovora s MOL-om. Pritom je prihvaćen argument MOL-a da ni Sanader ni Ježić nisu sudjelovali u predmetu Podravka pa je zbog toga ostalo upitno zašto bi USKOK uopće zatražio evidenciju za Ježića. “Stoga se čini da je USKOK zapravo ishodio dokumente koji se sad koriste za potkrepljivanje iskaza Ježića prije nego što je Ježić dao iskaz”, ističe sud.
Međutim, činjenica je da je Zsolt Hernadi 2010. ispitan po zamolnici hrvatskog tužiteljstva u istrazi Podravka. Ispitivanje se, doduše, doticalo i pregovora koji su prethodili sklapanju spornih ugovora, ali je hrvatsko tužiteljstvo prvenstveno zanimalo je li tadašnji potpredsjednik Vlade RH Damir Polančec, koji je vodio pregovore s naše strane, tražio Hernadija pomoć oko financiranja kupljenog paketa dionica Podravke za vrijeme ili po zaključenju tih pregovora. O svemu tome postoji kompletna dokumentacija i Hernadijevi iskazi na Županijskom sudu u Zagrebu. Što se tiče provjere Ježićevih dolazaka u Ured premijera, ti su se podaci pribavljali u sklopu istrage protiv samog Ježića u aferi HEP – Dioki, o čemu također postoji sudska dokumentacija.
2. Nije dokazano da je Sanader odlučivao
Arbitražni sud je prihvatio zaključak da je Ivo Sanader bio “snažna osoba koja je opću politiku vodila čvrstom rukom”. Međutim, izvedeni dokazi nisu pokazali da je Sanader bio uključen u pregovore o detaljima s MOL-om, tako da sud nije mogao zaključiti da je njegov utjecaj bio odlučujući. Stoga se sudu nametnulo pitanje zašto bi MOL platio Sanaderu 10 milijuna eura a da nema osiguranje da će “promjena kontrole biti provedena”.
Kakve je dokaze na ovu temu tijekom arbitraže ponudila hrvatska strana, teško je reći. Međutim, na zagrebačkom suđenju provedeno je niz dokaza koji su jasno pokazali da Sanader s jedne strane uistinu nije sudjelovao u pregovorima, nego je glavni, a praktično i jedini pregovarač bio Damir Polančec, ali da je upravo Sanader dao Polančecu dosta precizan okvir za pregovore. A taj okvir, o čemu je govorio i sam Polančec, bio je da se u startu, iako MOL nije stekao većinski udio u Ini, prepuste upravljačka prava Mađarima te da se izdvoji tada neprofitabilni plinski biznis. Dakle, ključne odrednice, koje i jesu u središtu inkriminacije, dao je Sanader, dok je Polančecu prepustio da pregovore vodi o detaljima koji nisu imali veze s upravljanjem.
3. Nije potkrijepljeno Ježićevo svjedočenje
Arbitražni sud proglasio je Roberta Ježića nepouzdanim svjedokom, zaključivši da je Ježić “imao snažan motiv da prebaci krivnju na Sanadera”. Pritom se navodi niz razlika i nepodudarnosti u njegovim iskazima. Ujedno se konstatira da je sud mogao prihvatiti njegov iskaz da je Hrvatska podnijela dodatne dokaze koji podupiru njegov iskaz.
Činjenica je da je Ježić svjedok koji po samom načinu iskazivanja ne zvuči posebno vjerodostojno. Međutim, svi detalji koje je iznio u svjedočenju protiv Ive Sanadera, a koje je moguće provjeriti, mahom su se pokazali točnima. Zajednička putovanja, sastanci, posjeti u Uredu premijera, sva ta događanja koja je opisao Ježić našli su potvrdu kroz provedene provjere istražitelja. Sastanke Sanadera i Hernadija u Vladi, a potom i u restoranu, nitko nije ni sporio, a račun iz restorana i snimka s videonadzora, bili su samo dodatna potvrda Ježićeva iskaza. Pritom je od početka jasno da osporena videosnimka nije predstavljala cjelovit dokaz, nikada nije ni bila ključan dokaz, jer ju je sam vlasnik restorana samo djelomično sačuvao.
Osim toga, 5 mil. eura, polovica, kako Ježić tvrdi, mita za Sanadera, sjela je preko off shore tvrtki s Cipra, jedne iza koje je stajao glavni Hernadijev savjetnik, na račun Ježićeve tvrtke u Švicarskoj 2009. Ne postoji nijedan podatak koji bi govorio u prilog tome da je za te transakcije bilo tko znao ili ih istraživao prije nego što je o njima progovorio sam Ježić.
Činjenica je da Ježić primljeni novac, bez sudske odluke, najprije u Hrvatskoj, a potom i u Švicarskoj, ne može vratiti, odnosno uplatiti u državni proračun RH. Međutim, to što je 2012. na sudu u Zagrebu izjavio da će u kratkom roku vratiti novac, a to nije učinio, definitivno narušava njegovu vjerodostojnost.
4. Nisu dokazani dobri odnosi Ježić – Sanader
U obrazloženju arbitražnog suda izražava se sumnja u cijelu “konstrukciju” načina podmićivanja, prvenstveno u smisao korištenja Roberta Ježića i nelogičnost Sanaderova povjerenja u njega, ali i navodni Hernadijev pristanak da novac završi kod Ježića, kao i prisutnost Josipa Petrovića inkriminirajućim razgovorima. Koliko su Sanader i Ježić u to vrijeme bili u prisnim odnosima može se vidjeti ne samo kroz dokumentirane podatke o njihovim druženjima, nego i kroz ranije “usluge” koje je Ježić činio Sanaderu, ali i obrnuto. Ježić je i prije po Sanaderovoj zamolbi osnovao off shore tvrtku u Luksemburgu preko koje je daleko od očiju javnosti kupljen blindirani BMW za tadašnjeg predsjednika HDZ-a. U USKOK-ovim istragama bilo je govora i o tome kako je Ježić u interesu Sanadera i HDZ-a preuzimao vlasničke udjele u Novom listu, o čemu je svjedočio i aktualni predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Sve se to nalazi u sudskim i istražnim spisima, a tu je, naravno, i optužnica u slučaju HEP Dioki kojom se Sanadera tereti za pogodovanje Ježićevim tvrtkama. Je li hrvatska strana sve te podatke prezentirala i potkrijepila dokumentima tijekom arbitraže nije poznato. Kao ni u kojoj mjeri je argumentiran vrlo blizak odnos Hernadija i Josipa Petrovića, nekadašnjeg člana uprave Ine, a kasnije konzultanta MOL-a.
5. I Ustavni sud RH odbacio presudu
Ustavni sud RH, koji je 2015. ukinuo pravomoćnu presudu protiv Ive Sanadera, pridonio je zaključku UNCITRAL-a da nema dokaza o podmićivanju u aferi Ina – MOL, što je jasno naznačeno u obrazloženju. Osim toga, arbitražni sud negativno je ocijenio i javne istupe suca zagrebačkog suda Ivana Turudića o odluci Ustavnog suda.
Valja podsjetiti da je Ustavni sud prilikom ukidanja pravomoćne presude izišao iz okvira ustavne tužbe Sanaderove obrane, kao i da je jedan od razloga ukidanja bio nedostatak obrazloženja zašto je predsjednik Vlade službena osoba. No, bez obzira na to, činjenica je da se u razvijenim demokratskim državama s uređenim pravnim sustavima bilo kakvi komentari sudaca o konkretnim predmetima, posebice ako sami sudjeluju u njima, ne smatraju primjerenima, zaključuje Željko Petrušić u Jutarnjem listu.
HNS-ov Ivan Vrdoljak bio je ministar gospodarstva u vrijeme pokretanja postupka 2014.
“Ništa sad ne želim govoriti o tome, govorit ću kada bude vrijeme”, rekao je sudac Ivan Turudić za HRT. Imam puno toga za reći i reći ću kad dođe vrijeme, kazao je za HRT.
Navodi se i da je ključni svjedok Robert Ježić nepouzdan te da su njegovi iskazi bili proturječni. Sudu je sumnjivo i što Ježić nikada nije bio prisiljen vratiti pet milijuna eura, što je navodno bio mito za Sanadera. Izražavaju sumnju da je USKOK Ježiću naložio što treba svjedočiti. “Oni koji trebaju znaju gdje je i koja je procedura, možete i odvjetnika kontaktirati. Ajmo ispočetka. Jašite po nečemu što je samo po sebi razumljivo na koji način će se izvesti”, izjavio je Robert Ježić za Media servis.
Reagirali su iz DORH-a. “Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ne komentira, pa neće ni sada komentirati odluke pravosudnih tijela, ni domaćih ni stranih, a ponajmanje neće komentirati kazneni postupak koji se vodi pred nadležnim sudom u Hrvatskoj i u kojem je posebno državno odvjetništvo – USKOK stranka u postupku kao tijelo kaznenog progona”, stoji u priopćenju.
Tomislav Panenić iz Mosta za saborskom je govornicom, nakon što je sinoć dokument izašao u javnost, izjavio je kako se njegovom objavom i sadržajem snažno utječe i na drugu arbitražu. Kaže i da je “ovo kao državi udar u energetici”. Hrvatsko krivosuđe i krađosuđe duboko je korumpirano, zakoni su pisani da pogoduju ljudima poput Roberta Ježića. I zapravo postoji jedna totalna pravna anarhija u našem pravnom sustavu, a zna se i tko je odgovoran za to, komentirao je Ivan Pernar (Živi zid), koji je jučer također zatražio stanku u Saboru radi ove teme. Dodaje kako za to nije odgovoran “nažalost samo HDZ”, nego i SDP – “jer su također bili na vlasti, mogli su mijenjati zakone, ali nisu to učinili”.
Dok ministar gospodarstva u vrijeme pokretanja postupka 2014. Ivan Vrdoljak nije komentirao slučaj, govorio je Milorad Batinić umjesto svog starog, a možda i novog predsjednika stranke. Batinić je odgovorio kako ne može i ne želi komentirati nešto što je još u tijeku. “HNS zanima proizvodnja i rad hrvatskih rafinerija i nije vizija HNS-a da Inu gleda kroz benzinske crpke”, kazao je. Najavio je kako slijedi analiza s koalicijskim partnerima i nakon toga će se moći dobiti izjava.
Transparency International Hrvatska ocjenio je kako je borba protiv korupcije “kompromitirana”. “Povjerenje je kompromitirano i samom činjenicom da se sadržaj presude saznao iz medija nakon deset mjeseci. Tko i zašto ima pravo skrivati činjenice od hrvatskih građana, ističe predsjednica TIH-a Davorka Budimir u priopćenju. “Krajnje je vrijeme da svako koruptivno ponašanje izazove osudu cijelog društva. Hrvatski građani preskupo plaćaju neučinkovitu borbu protiv korupcije, umorni su od dugotrajnih sudskih postupaka i svakodnevnih korupcijskih afera; osjećaju se prevareno, rezignirano, tužno i siromašno bez nade u pošten i pravedan sustav, poručuje TIH.
Hrvatska je početkom ove godine zatražila poništenje odluke UNCITRAL-a, no krajem listopada švicarski Savezni sud odbio je taj zahtjev. Podsjetimo, poslije presude Arbitražnog suda UN-a u slučaju Ina-MOL na Badnjak premijer Andrej Plenković poručio je da je Vlada odlučila u svoje vlasništvo vratiti Inu otkupom cjelokupnog udjela koji u njoj ima MOL. Drugi arbitražni postupak i dalje je u tijeku a vodi se pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu.
Mol Unc It Ral Award by Jutarnjiredakcija on Scribd
Tekst se nastavlja ispod oglasa
