Tisak d.d. najveći je hrvatski distributer tiskovina s preko 2400 kioska širom Hrvatske. Od 2007. on je u većinskom vlasništvu Todorićevog Agrokora.
> Ivica Todorić sam se predao policiji!
Tim putem Ivica Todorić držao je monopol nad distribucijom tiskovina u Hrvatskoj te je mogao izvršiti utjecaj na medijsko djelovanje u pogledu prikrivanja kriminala u Agrokoru, a mali broj privatnih kioska koji je još nekako opstao u hrvatskom prostoru snažno su pritisnuti monopolom i nemogućnošću izbora drugog distributera tiskovina.
Daria Juričana, redatelja filma Gazda dočekala je cenzura u medijima, ali i među kinodistributerima. Za fairpress.eu kratko je prokomentirao: “Prema kronološkom slijedu, prvo su vodeći hrvatski filmski distributeri odbili distribuciju filma. Zatim je Cinestar odbio prikazati film s izlikom da neće biti gledan. Televizije nisu radile priloge o filmu, dok se na premijeri nije pojavio Božo Petrov.”
Jutarnji list maknuo je čak dva članka o Gazdi, a HRT je na upit hoće li i kada film „Gazda“ biti uvršten u program za fairpress.eu odgovorio: Obavijestit ćemo javnost pravodobno o svim nabavama djela vanjske produkcije.
Od 2007. do danas, gašenjem nekih drugih tiskovina i distributera Agrokor, odnosno Ivica Todorić sve je više preuzimao primat nad medijima.
Među važnijim događajima u tom razdoblju bio je prestanak izlaženja dnevnog lista Vjesnik, koji je bio u državnom vlasništvu. Proces gašenja započeo je u vrijeme HDZ-ove vlade Jandranke Kosor, a list je konačno prestao postojati 2012., u vrijeme Kukuriku vlade (SDP, HNS, HSU, IDS) Zorana Milanovića. Stečaj i gašenje najavili su Milanovićevi ministri, ‘prvi potpredsjednik’ vlade HNS-ov Radimir Čačić i ministar financija SDP-ov Slavko Linić.
U vrijeme trajanja tih događaja, Hrvatsko kulturno vijeće istaknulo je kako je riječ o velikoj šteti za hrvatski medijski prostor te kako se radi o gašenju atributa državnosti. Predsjednici Hrvatskog novinarskog društva (HND) i Sindikata novinara Hrvatske (SNH), s čelnicima njihovih podružnica u Vjesniku, uputili su pismo premijeru Zoranu Milanoviću tražeći da ih primi na razgovor, međutim, ništa nije pomoglo.
Preuzimanje Slobodna Dalmacija- trgovine; gašenje Distri pressa… Što je poduzela Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja?
Godine 2009. „Tisak“ je sebi pripojio društvo „Slobodna Dalmacija-trgovina“ čime je postojećoj mreži pripojeno još dvjestotinjak prodajnih mjesta u južnoj Hrvatskoj. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ove je poteze ocjenila zakonitim.
Vezano uz djelovanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja nedavno je T-portal imenujući pojedine osobe koje su se obnašale dužnosti u državnoj vlasti, a povezane su s Agrokorom, istaknuo i kako je Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja vodila supruga Davorina Spevca iz Agrokora. Stoga se postavlja pitanje je li to utjecalo na rad Agencije i u ocjeni pitanja vezanih uz „Tisak“. T-portal navodi:
Davorin Spevec nikad nije radio u državnoj upravi, ali je njegova supruga Olgica deset godina, od 2003. do 2013., vodila Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN). Spevec je u Agrokor prešao 2007. iz Zagrebačkog holdinga na poziciji izvršnog direktora projekata, zadužen za strateški razvoj biznisa. Potencijalni sukob interesa njegove supruge samo je jednom propitivan, i to kada je Todorić kupio polikliniku Nemetovu, a za direktora nove akvizicije je postavio Speveca. Šefica AZTN-a se tad branila rekavši da se ona uvijek izuzme iz odlučivanja kad se pod lupom agencije nađe Agrokor i neka od njegovih kompanija.
Krajem 2012. Distri press prestaje obavljati posao distribucije novina. Tako na nacionalnoj razini ostaju samo dva lanca distributera novina- Tisak i iNovine. Godine 2013. najavljeno je spajanje ova dva lanca, do čega nije došlo jer jer su poduzetnici povukli prijavu koncentracije, pisao je jatrgovac.com, te upozorio da su “kiosci postali i mjenjačnice, na njima možete platiti račune i podići gotovinu pa su postali konkurencija pošti i bankomatima, bave se otkupom starog papira i drugim uslugama”. Od 2006. godine broj kioska držao se na približno istim razinama (oko 3.400), međutim nakon gašenja Distri pressa krenuo se rapidno smanjivati.
> Todorić je 1990-ih zaradio milijune na sumnjivoj preprodaji žita i prošao neokrznut
Kriminal u Agrokoru koji se tek sada naglo razotkriva, problem je o kojemu se ranije nije mnogo pisalo niti izvješćivalo, iako je Todorić 1990-ih zaradio milijune na sumnjivoj preprodaji žita, a istražno povjerenstvo još 1996. ustanovilo da država pogoduje Todoriću. Opravdano se postavlja pitanje u kolikoj je mjeri Todorić, kroz ovakav monopol, utjecao na medijsko djelovanje po tom pitanju i kada ćemo doznati istinu o tome?
Silvije Tomašević 2011. u stručnom glasilu HND-a zapitao se bi li se u Hrvatskoj nešto izmijenilo u prodaji novina kada bi svaki kiosk bio u vlasništvu prodavača kao u Italiji? Vjerojatno bi, jer veća konkurentnost, smanjivanje monopola i privilegija mijenja cijene naniže.
“Svaki je monopol, svako sprječavanje stvaranja konkurentnosti na tržištu kažnjivo. Dapače, Europska unija podupire konkurentnost kako bi potrošač mogao izabrati najbolji i najjeftiniji proizvod ili uslugu na tržištu. U Italiji, primjerice, nema monopola u prodaji novina. U Hrvatskoj su kiosci, kao i distributerske tvrtke, u vlasništvu malog broja tvrtki. Zapravo, postoji gotovo monopol Tiska, koji ima u svome vlasništvu najveći broj kioska u Hrvatskoj, a i najveći je distributer-prijevoznik novina. Praktički sudbina nekih novina je u rukama Tiska. Jer, ta tvrtka može kazati prodavačima na kioscima da sakriju s pulta neki list i uništiti izdavača tog glasila”, upozorio je Tomašević 2011.
No nije Agrokor bio u mogućnosti uništiti samo izdavača. Nestajali su i brojni privatni kiosci koji su prehranjivali cijele obitelji.
Nijedna hrvatska vlada, a svima su bila puna usta liberalizacije tržišta, nije imala razumijevanja za te male poduzetnike koji nisu mogli pratiti uvjete, praktično monopolističku ucjenu, Tiska ili postavljanje Tiskovog kioska njima u neposrednu blizinu koji bi ih naravno bogatijim asortimanom i nižim cijenama uništavao.
O Tiskovom monopolu Zdenko Duka, bivši predsjednik Hrvatskog novinarskog društva u dva mandata (2007. i 2011.), za za Novi list u travnju ove godine napisao:
“Todorićev Agrokor postao je većinski vlasnik Tiska u ljeto 2007. i od tada apsolutno dominira tržištem distribucije novina. Više potiho nego glasno i javno, upozoravalo se kako je hrvatski raritet da maloprodajni trgovački lanac ‘drži’ gotovo cjelokupnu novinsku distribuciju u zemlji. Prodajne novinske mreže u Europi su obično one koje su specijalizirane za taj ili sličan posao vezan uz medije, a ne najveći trgovačko-prehrambeno-uslužni koncern u zemlji kao što je to u Hrvatskoj. Uvijek je to opasno a što je koncern veći i moćniji, i mediji su u većoj, čvršćoj, monopolističkoj šaci.
Uprava Agrokora odmah nakon što je preuzela Tisak pogoršala je uvjete poslovanja novinskoj industriji. Odmah je bio povećan rabat jer su osim postotka od prodanih primjeraka, izdavači morali plaćati i fiksni dio. Agrokor je uveo i naknadu za veliku novinsku remitendu čega prije nije bilo. Pa onda, ako izdavač hoće da mu se novina na kiosku pojavi na privlačnijem mjestu, mora plaćati posebnu naknadu i uvela se nemala naknada za uvođenje novih proizvoda. Što su mogli učiniti novinski izdavači kako bi promijenili te za njih pogoršane uvjete? Pa, nisu mogli ništa, ako hoćeš prodavati novine moraš prihvatiti ono što traži monopolist Todorić!
Istina je, naravno, da su glavni mediji od samog nastanka Agrokora izbjegavali izvještavati o onome što se loše događalo u Todorićevoj kompaniji, tako i o neracionalnom širenju kompanije i prezaduženosti. Jer, Agrokor je bio najveći oglašivač i Todorić je nekoliko puta prijetio povlačenjem oglasa kad nije bio zadovoljan nekim tekstom ili naslovom. Možemo zaključiti da je, jednim dobrim dijelom, Agrokor i došao u ovu gadnu poziciju zato što su mu to dopustili najodgovorniji ljudi u cjelokupnom političko-pravno-financijskom sistemu, i zato što su mu to – nedovoljno kritičkim bavljenjem njegovom kompanijom – dopustili i glavni mediji.”
Za velike medije vlade su pak imale razumijevanja pa su zahvaljujući SDP-u dobili mogućnost oprosta milijunskih dugova ili predstečajnim nagodbama spasili neke od posrnulih, no za stotine malih poduzetnika i njihove obitelji nitko nije imao milosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
