“Završeni štrajk učitelja i profesora u osnovnim i srednjim školama, kojima smo mi odgojitelji pružili potporu u borbi za očuvanje digniteta struke, daje nam poticaj da se trgnemo, izvučemo iz uspavanosti i upoznamo javnost sa svojim problemima, koji se uvelike tiču nepoštivanja Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe koji je donesen prije 11 godina, a stupio na snagu 2014.god. U članku 22. Pedagoškog standarda utvrđuje se, ovisno o dobi djece i broju djece s teškoćama koliko najviše može biti upisano djece u odgojnu skupinu. Taj broj se u velikom broju vrtića ne poštuje. Umjesto da se rješavaju problemi te povećava razina kvalitete, čini se upravo suprotno”, upozorava odgojiteljica u vrtiću za Narod.hr, koja je željela ostati anonimna.
Naime, ovo su brojke koje spominje:
DRŽAVNI PEDAGOŠKI STANDARD PREDŠKOLSKOG ODGOJA I NAOBRAZBE
Članak 22.
(1) Broj djece u odgojno-obrazovnoj skupini u redovitom programu utvrđuje se ovisno o dobi djeteta i broju djece s teškoćama uključene u odgojnu skupinu.
(2) U odgojno-obrazovnu skupinu djece u redovitom programu u dobi:
– od navršenih šest do navršenih 12 mjeseci može se uključiti najviše 5 djece,
– od 13 do 18 mjeseci može se uključiti najviše 8 djece,
– od 19 do 24 mjeseca može se uključiti najviše 12 djece,
– u trećoj godini može se uključiti najviše 14 djece,
– u četvrtoj godini može se uključiti najviše 18 djece,
– u petoj godini može se uključiti najviše 20 djece,
– u šestoj godini može se uključiti najviše 23 djece,
– u sedmoj godini do polaska u školu može
se uključiti najviše 25 djece.
Ostatak njezinog pisma pročitajte u nastavku:
“Obzirom da je potiho i bez odjeka u medijima, u listopadu ove godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja predložilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju – uz povećanje broja djece u odgojnim skupinama do 20% i zapošljavanju učitelja u dječjim vrtićima, moram sa žaljenjem reći da takav prijedlog degradira odgojiteljsku struku te omalovažava odgojno-obrazovni sustav u dječjim vrtićima.
Predstavnici Ministarstva, stalno se pozivaju na smjernice iz europskih zemalja, a donošenjem ovakvog zakona idu u potpuno drugom smjeru. Očito je da nemaju plan kako unaprijediti rad u predškolskom sustavu. Na brzinu žele doseći barcelonske ciljeve (obuhvat djece u odgojno-obrazovne ustanove- jasličke dobi od 33%, i vrtićke 95%) bez ikakvog planiranja, stihijski i tako će još više srozati kvalitetu.
Prijedlog povećanja broja upisane djece izravno utječe na otežane uvjete rada –ugrožava se zdravlje djece i odgojitelja zbog manjka zraka i prostora, smanjene mogućnosti kretanja, velike buke,veće mogućnosti zaraza(bakterije, virusi) te smanjenja kvalitete odgojno-obrazovnog rada i smanjenja pozitivnih odgojno-obrazovnih ishoda za djecu. Na ovaj način se ugrožavaju prava djece i onemogućuje čak i zadovoljavanje osnovnih potreba (osobito kod najmlađe djece jasličke dobi). Odgojiteljeva prava i zdravlje također se ugrožavaju. U ovakvim uvjetima teško se može osigurati nadzor nad svom djecom i njihova sigurnost. O drugome da i ne govorim.
Iz prve ruke znamo da i roditelji čija djeca pohađaju predškolske ustanove, najviše zamjerki imaju na prenatrpane grupe i nije im jasno kako odgojitelji uspijevaju raditi s tako velikim brojem djece. Uspijevamo jer smo profesionalci i kompetentni stručnjaci s višim ili visokim obrazovanjem (3 ili 5 godina sveučilišnog obrazovanja), ali posljedice ovakvih uvjeta na naše zdravlje te na kvalitetu odgojno-obrazovnog rada su strašne. Profesionalne bolesti (zakonom nepriznate) kod mnogih odgojitelja su nagluhost , istrošena kralježnica, problemi s išijasom i koljenima te bolesti grla i glasnica.
Što se tiče prijedloga da učitelji razredne nastave rade kao odgojitelji, ne bi imale ništa protiv (ako odgojitelja nedostaje na tržištu rada), no ne slažemo se s ovakvim modelom koji Ministarstvo predlaže jer naša dva studija nisu jednaka niti imaju iste kolegije te ne proizlaze jedan iz drugog. Kada bi proizlazili postojala bi mogućnost reciprociteta, da odgojitelji rade u osnovnim školama u razrednoj nastavi, a za to nismo školovane. Kao što ni učitelji nisu školovani da obavljaju naš posao. Smatramo da bi učitelji najprije trebali proći doškolovanje ili neku vrstu prekvalifikacije, probni rad te položiti stručni ispit, kao i odgojitelji te onda samostalno raditi u vrtićima. Tada ovaj prijedlog ne bi degradirao našu struku.
Inače o financiranju i ustroju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja odlučuju jedinice lokalne samouprave, a Ministarstvo i Vlada većinom ignoriraju i ne bave se ovim pitanjima. Smještajni kapaciteti u mnogim mjestima i gradovima nisu adekvatni (premali prostori u kojima boravi prevelik broj djece).
Često se govori o dva odgojitelja koji rade u odgojnim skupinama, no prešućuje se da su oni zajedno samo 2 sata dnevno i to u jasličkim skupinama, a kako djeca rastu zajednički rad odgojitelja se smanjuje. Predstavnici Ministarstva,predlagatelji ovih izmjena u zakonu, trebali bi se konzultirati sa strukom,pa onda odlučivati kako unaprijediti kvalitetu rada i općenito predškolski sustav. Također ih pozivam da dođu u dječji vrtić sami provesti 1 dan s djecom bilo koje dobi, kako bi bolje razumjeli u kakvim uvjetima se radi i zašto ovi prijedlozi nisu dobri.
Odgojiteljica u vrtiću”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
