Otac isusovac Antun Cvek pomaže osamljenima, ostavljenima, onima na rubu života, unosi radost u mnoge osamljeničke stanove, ali kako se moglo vidjeti i u emisiji o njemu, on na licu mjesta obavlja i popravke i na svom trošnom biciklu nosi alat koji mu je potreban.
Ovih dana mogli su se ljudi nagledati blještavoga Božića i konzumerizma. Zato neke zvijezde sjaje jače u svojoj skromnosti i tišini. Stoga se treba spomenuti o. Antuna Cveka, koji već desetljećima pomaže onima koji su na samom dnu života. Tomislav Mamić s njim je za Jutarnji list priredio intervju u kojem on govorio o “Adventu u Zagrebu”: “To sjaji, to bliješti, to nema veze s adventom kakav je nekad bio. To je nemoguće usporediti. Imam dojam kako je naglasak u adventu bjesomučno trošenje novca. Advent je postao biznis i taj advent nema veze s onim kršćanskim adventom, kao pripremom za dolazak malog Isusa”.
Božić je kriv što smo počeli
“Naravno, duhovna priprema postoji i dalje”, nastavlja o. Cvek, “da me ne biste krivo razumjeli. Ljudi odlaze na zornice, idu na ispovijed. No, čini mi se da se više naglašava taj materijalni aspekt adventa nego onaj duhovni, što je mnogo bitnije. A to je sad u drugom planu. Vrlo blizu tog blještavila, samo iza prvih zidova, žive oni koji su sami i koji nemaju nikoga da im u živote unese malo tog vanjskog blještavila. Nama su ti ljudi bitni i njima, koliko možemo, pokušavamo pomoći”.
O. Cvek pomaže osamljenima, ostavljenima, onima na rubu života, unosi radost u mnoge osamljeničke stanove, ali kako se moglo vidjeti u emisiji o njemu, on na licu mjesta obavlja i popravke i na svom trošnom biciklu nosi alat koji mu je potreban.
Božić u njegovu karitativnom radu ima posebno mjesto, o čemu i govori: “Pa Božić je kriv što smo počeli. Bilo je 1969. godine kada smo kao bogoslovi nosili kutiju s brašnom, šećerom i uljem siromašnim obiteljima. To nam je dao nadbiskupijski Caritas. Prvi put smo tada sreli osobu koja je postala model pomaganja po kojem i danas radimo. To je bila jedna gospođa koja je bila potpuno sama i živjela je u Voćarskoj ulici kod Šalate. Živjela je u vrlo teškim uvjetima, u jednoj ruševnoj kući. Mi smo ostavili paket, ona nam je zahvalila i mi smo otišli. No, ja sam o toj ženi, o njezinoj životnoj situaciji i uvjetima u kojima je živjela razmišljao cijeli sljedeći tjedan. I tada sam se uvjerio kako uistinu postoji potreba za pomoć ljudima koji žive u sličnoj životnoj situaciji. Uzeo sam dvojicu prijatelja iz bogoslovije i počeli smo je posjećivati više puta tjedno. Nosili bismo hranu, skupljali drva, tako je sve počelo”, pripovijeda o. Cvek.
A Tomislav Mamić navodi: “Ako sretnete patra Cveka, naići ćete na čovjeka kojemu se svi raduju kad se pojavi na vratima, koji vraća osmijeh osamljenima, ali nosi direktno i pomoć”.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
