Izvješće američke CIA-e iz 1980. godine pokazuje da su njihovi agenti pratili aktivnosti hrvatske emigracije, a za njega su se zainteresirali i australski mediji.
CIA je pratila ‘ekstremističke’ hrvatske grupe koje su djelovale u Australiji tijekom tog razdoblja. CIA je poseban naglasak stavila na bombaške napade na jugoslavenske konzulate za koje su optuženi Hrvati. Titovi agenti su, sad se vjeruje, odgovorni za neke od tih napada, izvevši ih kako bi diskreditirali hrvatsku zajednicu u Australiji, piše The Australian.
Isti časopis navodi slučaj ‘hrvatske šestorke’ koja je 1981. osuđena zbog navodnog planiranja bombaških napada, nakon čega su se pojavile snažne sumnje da je riječ o podmetanju jugoslavenskih komunističkih agenata.
Radi se o šestero hrvatskih iseljenika koji su uhićeni u Novom Južnom Walesu u veljači 1979. godine, prije nego što su proveli svoj navodni plan o postavljanju eksplozivnih naprava u kazalištu Elisabeth za vrijeme priredbe s oko 1600 ljudi, zatim u nekoliko poslovnih ureda, te diverziju na sidneyjskom vodovodu. Šestorka koju su sačinjavali Maks Bebić, Vic Brajković, Tony Zvirotic, Joe Kokotovic, Ilija Kokotović i Mile Nakić osuđeni su svaki na po 15 godina zatvora, od čega su odležali 10 godina.
Slučaj je naravno u samoj Jugoslaviji dobio široki publicitet, jer je australska policija otkrila opasne teroriste, a time je bila nanesena velika stigma cjelokupnoj hrvatskoj zajednici u Australiji. Predodžba o hrvatskom iseljeništvu u Australiji kao “ustaškom” time se samo pojačala, posebice jer je i tzv. Bugojanska grupa početkom ’70-godina ubačena u Jugoslaviju stigla iz Australije.
Iako je otad prošlo više od 30 godina, prava istina o „ustaškoj“ emigraciji počela se odmotavati kad je 2010. godine objavljeno izvješće australske vlade u borbi protiv terorizma. U tom opsežnom izvješću o djelovanju obavještajne službe ASIO i australske policije „veliki uspjeh“ u razotkrivanju „ustaških“ terorista jednostavno nije ni spomenut. To je nagnalo pojedine australske novinare da se pozabave slučajem „hrvatske šestorke“, pa prava, šokantna istina izlazi na vidjelo. O tome je ugledni Sydney Morning Herald 2012. objavio opširnu analizu iz pera novinara Hamisha McDonalda.
Kako otkriva novinar McDonald, cijeli slučaj ustvari je predstavljao operaciju jugoslavenske Udbe u suradnji s australskom policijom i obavještajnim službama. Zavjeru je australskoj policiji otkrio jedan od zavjerenika, Vico Virkez koji je 8. veljače 1979. došao u policijsku postaju u sidneyjskom predgrađu Lithgov i otkrio teroristički plan. Iste večeri sva šestorica navodnih terorista bili su uhićeni, a potom i osuđeni, dok je kao krunski svjedok Virkez dobio dvije godine zatvora. Vjerodostojnost Virkeza bila je upitna od samog početka, jer pored toga što je bio psihički bolesnik, održavao je veze s jugoslavenskim generalnim konzulatom u Sydneyju. Te su činjenice zbog sigurnosnih razloga bile uskraćene obrani u sudskom procesu protiv preostale šestorice.
Udbinu namještaljku u ovom „terorističkom aktu“ prvi je međutim još 1991. godine otkrio novinar vrlo gledane televizijske emisije Four corners na nacionalnom televizijskom kanalu ABC, Chris Masters. On je otkrio Virkeza u raspadajućoj Jugoslaviji, gdje se vratio odmah nakon odslužene skraćene kazne. Virkez mu je priznao da je Srbin, imenom Vitomir Misimović i da ga je Udba ubacila među australske Hrvate kao agenta provokatora. U sudu se pak držao izjave koju mu je napisala sidneyjska policija, na temelju koje su šestorica bila osuđena za terorističku zavjeru. Uza sve to i uz činjenicu da je otkriveno da je sidneyjska policija bila korumpirana, tadašnji državni tužitalj John Hannaford 1994. godine odbio je zahtjev za reviziju procesa.
U međuvremenu, pojavile su se nove informacije i dokazi da je cijeli slučaj bio Udbino djelo uz suradnju australske obavještajne službe i policije Novog Južnog Walesa. Najvažnije informacije dolaze od Johna Schindlera koji je u doba otkrivanja zavjere bio tehnički direktor balkanske operacije pri tajnoj američkoj obavještajnoj službi NSA, odnosno Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji koja je prisluškivala i dešifrirala komunikacije jugoslavenskih službenih predstavništava u inozemstvu, uključujući i Australiju.
O „hrvatskoj šestorki“ kaže da je to bila klasična Udbina operacija i da uopće nema sumnje da je svima njima bilo podmetnuto. Čak mu je jedan bivši Udbin dužnosnik koji je bio upućen u operaciju priznao da je to bio veliki uspjeh Udbe, jer su tom namještaljkom uspjeli diskreditirati cjelokupnu hrvatsku zajednicu u Australiji.
Što je još važnije, jer to cijelom slučaju daje novu dimenziju. Schindler otkriva da je u Udbinoj namještaljki hrvatskoj šestorki sudjelovala australska obavještajna agencija ASIO (Australian Security Intelligence Organization) koja je prisluškivala telefonski razgovor Misimovića s jugoslavenskim generalnim konzulatom nekoliko sati prije nego što je kontaktirao policiju.
„Sasvim sam siguran da je svaki australski obavještajac koji je u ASIO-u pratio hrvatsku emigraciju bio svjestan da je Udba duboko penetrirala u njihove organizacije, uključujući i Hrvatsko revolucionarno bratstvo. To je bila standardna Udbina tehnika“.
Australski novinar Hamish McDonald u izdanju Sydney Morning Heralda objavio je knjigu o ovom slučaju pod naslovom „Framed“ (u slobodnom prijevodu „Namještaljka“) u kojoj iznosi i druge pojedinosti o australskoj upletenosti u Udbinoj provokatorskom djelovanju unutar hrvatske zajednice u Australiji, zbog čega je spomenuta šestorka bila nepravdeno osuđena.
