U subotu je u Zagrebu održan prvi nacionalni hod za život na kojem je pod geslom “Za život, obitelj i Hrvatsku” u odličnom raspoloženju, pjevajući i družeći se od Trga kralja Tomislava do Trga bana Jelačića hodalo veliko mnoštvo mladih, obitelji s djecom, djedova i baka.

Mladim ljudima koji su predvodili povorku od 15 000 ljudi Narod.hr postavio je dva pitanja: Kakvi su dojmovi o Hodu za život, obitelj i Hrvatsku? I kako je izgledao napad na povorku?

Upoznajte mlade ljude koji su predvodili povorku od 15,000 ljudi i doznajte više o njihovim dojmovima.

Marija, 29, farmaceut:

O Hodu za život: Pravi party za život u kojem su sudjelovali, na istom mjestu i u isto vrijeme, i stari i mladi, mame i tate, djeca i bake! Najviše me se dojmila jedna baka koja nam se pridružila na Zrinjevcu jer je krenula na plac. Pita ona mene:”Vjerujete li vi, mladi, zaista u ovo za sto hodate?” A ja njoj odlučno: “Naravno da vjerujemo, zato nas je i toliko došlo!” Ona će na to oduševljeno: “Znate kaj, sad mi je još lakše hodati do placa kad ste mi to rekli! Hvala vam!” Znači, taj osjećaj kad mladost daje krila nade starijima…ponos što sam dio ove priče!
O napadu na povorku: Prosvjednica protiv Hoda za život mi je izgledala kao buntovnica bez razloga koja, kad je shvatila da joj nitko od “njenih” ne priskače kao potpora te da njen pogled pun mržnje nailazi na otpor u obliku radosti, odlazi jer je dovoljno pametna da vidi da istinu ne možeš ušutkati.

Julijana Jelena, studentica 4. godine ekonomije:

O Hodu za život: Subotnji Hod za život bio je jedna velika prekretnica kako za mlade,tako i za sve stanovnike Republike Hrvatske. Više od 15 000 ljudi koji su sudjelovali u Hodu svojim su miroljubivim nastupom, pjesmom i veseljem pokazali veliko dostojanstvo, vrijedno svake hvale. To je ono što me najviše oduševilo i o čemu evo, i par dana nakon te fenomenalne manifestacije optimizma i povjerenja u život i Hrvatsku razmišljam.
O napadu na povorku: Kada su krenuli napadi meni je suprotne strane iskreno bilo jako žao… Nadam se kako smo svojim dostojanstvenim ponašanjem i probudili barem jedan dio njihovih srca da se barem zapitaju zašto smo upravo takvi bili i otkud nam snaga i tolika mirnoća.

Josip, 18.godina, maturant:

O Hodu za život: Bilo je fantastično, uistinu sam ganut cijelom atmosferom, ljudima, pjesmom itd. Stvarno se vidjelo da se hodamo za ŽIVOT ( odlučno, hrabro i radosno).
O napadu na povorku: Iskreno, osjećao sam se malo isprovocirano, ali hvala Bogu na ljudima oko mene koji su mi bili znak, znak da se ovdje hoda za istinu i život te i mene povukli da nastavim hod u radosti.

Dora, 16 godina, 2. razred srednje škole:

O Hodu za život: Činjenica da su se ljudi u toliko velikom broju odazvali ovom miroljubivom pokretu dovoljno govori o cijeloj atmosferi i sretna sam što sam bila dio toga i imala priliku na neki način predvoditi Hod.Baš se osjećam počašćeno da sam bila u društvu toliko pozitivnih ljudi. Svidjela mi se pjesma i pjevanje i veselje tolika radost, ja sam hodala prvenstveno za one najmanje i da im se može, baš kao što to tražim i za sebe, omogućiti bolja budućnost u Hrvatskoj! Atmosfera je jednostavno bila fenomenalna…
O napadu na povorku:Neke od djevojaka koje su bile protiv Hoda prostačile su i vulgarno se ponašale pokazujući srednji prst. Zanimljivo je da osobe koje mediji prikazuju kao moderne i tolerantne tako prostački vrijeđaju ljude koji, očito, misle drugačije od njih. . Djevojke koje su stale ispred kolone nisu “hrabro i mirno stale” kako opisuju mediji već su se, ako što se vidi na snimkama, naguravale i bile jako agresivne što prema nama koji smo stajali u prvom redu, što prema volonterima, redarima. Da, jedna od njih je kasnije rekla da ju je smetalo što se nismo na njih obazirali i što smo sretni i radosni pjevali i slavili život. Pa koga to može smetati tuđa radost i pjesma?

Mirta, 33 godine, asistent financijskog savjetnika‎:

O Hodu za život: Dojmovi su izvanredni, jer je toliko mnogo ljudi bilo dovoljno motivirano okupiti se oko nečeg afirmativnog, pozitivnog – za život, za obitelj, za Hrvatsku…Bila je to prekrasna slika obitelji, djece, tata koji nose svoju djecu na ramenima, trudnice, bake i djedovi u šetnji s unucima. Pozitivni iskaz radosti.
O napadu na povorku: Njihovo ponašanje me nije iznenadilo i takvo nešto je bilo i za očekivati. Taj incident nije utjecao na kolonu, jer je vrlo mali broj sudionika mogao jasno vidjeti sto se događa. Ono na što sam ja ponosna je da nitko od naših sudionika nije negativno reagirao i sam incident nije utjecao na radost i pjesmu koja je vladala hodom iako smo bili svjesni namjerno pripremljene provokacije od strane prosvjednika. Nasuprot njihove mržnje stajala je nasa radost i pjesma, a u trenutku njihovog najvećeg negodovanja nas, kolonom se pronio najveći pljesak, radost i usklik Hrvatska.

Dario, 42 godine, voditelj socijalne zadruge Pontes Salutis, Cenacolo:

O Hodu za život: Ponosan sam i ispunjen, da sam sa svojom obitelji mogao biti dio ovog prejakog svjedočanstva Života i Ljubavi. U atmosferi koja niti jednog savjesnog čovjeka nije mogla ostaviti netaknutim, bili smo kao pravi sijači. Vjerujem da je tlo po kojem smo hodali baš ono tlo pripremljeno za sjeme gorušice, koje će niknuti i izrasti u veliko stablo vjere i ljubavi.

Klaudija, 39, udovica, majka 2 djece:

O Hodu za život: Bio je to neopisiv osjećaj. Trnci su me prolazili, bila sam ponosna, ponosna da mogu hodati u prvonm redu “ZA ŽIVOT, OBIELJ I HRVATSKU” i da mogu pokazati sa toliko ljudi svoj stav. Srsi su me prošli dok su tisuće ljudi u povorci pjevali. Bilo je divno: radost, život, obitelj, Hrvatska…
O napadu na Povorku: Kad su nas prosvjednici zaustavili, na trenutak me nelagoda uhvatila. Nisam znala što bi o tim curama mislila, samo mi ih je bilo žao. U njihovim sam pogledima vidjela zbunjenost i odbojnost prema životu i ljubavi, a zapravo mislim da su same upravo željne ljubavi.

Hanna, 18, maturantica:

O Hodu za život: “Prvi red” bio je radostan, raspjevan, ponosan i miran, bila mi je čast u njemu hodati. Samo geslo “Za život, obitelj i Hrvatsku!” toliko je važno, toliko presudno, da zahtijeva ujedinjenje pod njim. Svi ti ljudi koji su došli to su prijepodne ostavili pripremu ručka, odmaranje, možda duhovnu obnovu, subotnje navike, rituale i obaveze i prepoznali što je prioritet – hodati za zaštitu života od začeća do smrti, po kojem onda sve drugo biva i ostvaruje se.
O napadu na povorku: “Djevojku s gitarom” nisam doživjela kao posebnu prijetnju, niti koloni niti prosvjedu, i smiješno mi je što su se hrvatski mediji uhvatili za nju i predstavljaju je kao heroinu prosvjeda protiv Hoda za život. Djevojka je bila bijesna, uznemirena, napadački raspoložena. Čula sam kako su naši volonteri, redari jedni drugima dovikivali:”Ne diraj je, to je posao policije.”

Marko, 23, student:

O hodu za život: Hod je protekao jako dobro, ne mogu vjerovati da od strane 15 000 ljudi nije bilo incidenta. Jako je bitno da je s naše strane sve bilo u redu i da su ljudi u povorci bili miroljubivi i veseli.

Ivan, 24, student:

O Hodu za život: Atmosfera je bila odlična, oduševljen sam što je bilo tako puno ljudi, s balonima, djecom, svi su pjevali – drago mi je da smo na taj način mogli hodati i svjedočiti o vrijednosti svakog ljudskog života, obitelji i Hrvatske! Baš je bilo snažno i lijepo!
O napadu na povorku: Žao mi je da je nekolicina bila u mogućnosti zadržavati i maltretirati čitavu povorku, ali sve u svemu, bilo je fenomenalno!

Izvor: Narod.hr
Photo: Narod.hr