U Belgiji se 26. svibnja, paralelno s izborima za Europski parlament, održavaju nacionalni parlamentarni izbori na kojima aktualni premijer Charles Michel želi osvojiti drugi mandat. No nakon pet mjeseci privremene vlade, teško je prognozirati koliko će potrajati formiranje nove vladajuće koalicije jer je politička scena jako fragmentirana.
Koalicija desnog centra pala je u prosincu zbog spora oko migracija kada je flamanski nacionalistički N-VA (Novi flamanski savez), najveća stranka u parlamentu, napustio vladu prosvjedujući protiv Michelove odluke da podrži UN-ov Globalni kompakt za migracije, neobvezujući međunarodni sporazum koji regulira to pitanje.
Nestabilnu privremenu vladu, koju je do izbora 26. svibnja postavio kralj Filip, čine demokršćani CD&V (Kršćanski demokrati i Flamanci), liberali Open VLD (Otvoreno flamanski liberali i demokrati) i Michelova frankofona stranka MR (Reformistički pokret).
Belgijska politička scena jako je fragmentirana. Valonija je u postindustrijskom nazadovanju, a na prosperitetnijem flandrijskom sjeveru mnogi sanjaju o neovisnosti.
Bruxelles, koji ima vlastitu regionalnu vladu, sjedište je nekoliko ključnih europskih institucija.
Pravo glasa ima preko osam milijuna ljudi koji će birati 150 zastupnika u nacionalnom parlamentu, kao i svoje regionalne predstavnike. Glasanje je obvezno, a birališta su otvorena od 8 sati ujutro do 16 sati.
Šarolika koalicija
Michel traži drugi mandat i obećava da će se fokusirati na gospodarski rast i sigurnost radnih mjesta.
“U vladinom sporazumu mora biti ambicije za više radnih mjesta. To je ključno za budućnost, klimatski izazov i socijalnu koheziju”, rekao je za televiziju VRT ovaj mjesec.
Njegov socijalistički protukandidat, bivši premijer Elio di Rupo, želi sniziti poreze na dohodak i povećati minimalnu plaću, smatrajući da su ljudi “dovoljno propatili” zbog vladinih reformi, prenosi agencija Belga.
Analitičari, međutim, očekuju da će obje stranke imati problema okupiti većinu, pa će najvjerojatniji ishod biti šarolika koalicija. Proces bi se mogao otegnuti. Belgija je 2010. postavila rekord u tom pogledu – vladu je sastavljala čak 541 dan.
Mnogi očekuju da će frankofone i valonske ekološke stranke, Ecolo i Groen, biti veliki izborni pobjednici i da će imati ključnu ulogu u formiranju nove vlade.
Drugo pitanje, ovisno o uspjehu N-VA-e, bit će hoće li druge stranke biti spremne ući u vladu s flamanskim nacionalistima.
Premda se u kampanji nije zauzimao za secesiju, N-VA predlaže “konfederacijski” ustroj zemlje u kojem bi Flandrija i Valonija imale potpunu izvršnu vlast vlast, ali bi mogle “zajedno donositi odluke i dijeliti neke ovlasti na konfederalnoj razini, u uzajamnom interesu”.
Proces formiranja koalicije postat će kompliciraniji ako flamanske stranke budu inzistirale na tome da uključe N-VA, a frankofone odbiju s njima vladati, rekao je Vincnet Laborderie, politički analitičar Katoličkog sveučilišta u Louvainu.
“Tada bismo imali nešto što bi bilo teško definirati, ali zasigurno bi dugo potrajalo u smislu formiranja vlade”, rekao je za poslovni dnevnik L’Echo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
