Na početku predizbornih kampanji svaka stranka razmišlja o tome tko su njihovi sigurni ili pak potencijalni birači. Izuzetak nije ni stranka U ime obitelji –projekt Domovina.
Njeni birači su (naši mediji pišu u tom smislu o „bazenu glasača“) pripadnici svih životnih skupina i dobnih uzrasta. A za dobivanje zastupničkog mjesta u pojedinoj izbornoj jedinici (s obzirom da se očekuje relativno slab izlazak birača) biti će dovoljno oko 12 tisuća glasova za stranačku listu.
Evo i činjenica temeljem kojih će dio birača dati glas stranci U ime obitelji –projekt Domovina:
Razlozi glasanja za U ime obitelji –projekt Domovina
Dio birača ne želi dati glas dvjema najvećim strankama koje se izmjenjuju na vlasti, jer su izgubili povjerenje u obje. U potpunosti su izgubili vjeru u njihova predizborna obećanja te s gnjušanjem gledaju na njihove kampanje. Oni naprosto žele svoj glas dati nekoj drugoj stranci, nekoj novoj opciji. Za njih je stranka U ime obitelji –projekt Domovina prihvatljiv i dobar izbor.
Dio birača ne želi dati glas ni jednoj koaliciji, jer one u sebi sadrže i prijevaru birača. Preko njih saborska (i ministarska) mjesta osvajaju i stranke koje bi na izborima osvojile tek koji postotak glasova ili čak manje od toga (primjerice HNS, umirovljeničke stranke, HSS, Hrast i sl.). Čini se ponekad da su stranke koalicije međusobno više različite nego li što su si prema programina slične ili bliske. Za birače koji to uočavaju i tako promišljaju može glas za U ime obitelji –projekt Domovina biti jako dobar izbor.
Dio javnosti dijeli temeljni stav stranke kako je u Hrvatskoj nužna promjena izbornog sustava, koji sada pogoduje dvjema najvećim strankama, točnije interesima njihovih lidera i njihovih podanika. Interes hrvatskog društva i teškoće u kojima se ono nalazi traže nove i kompetentnije ljude na čelnim mjestima. Za to je potreban sasvim novi model izbora u kojemu će sposobni i kompetentni moći biti izabrani za zastupnike. U hrvatskome društvu postoje pojedinci koji shvaćaju da je postojeći izborni sustav glavna prepreka razvoju demokracije te ukupnom društvenom napretku. Oni su spremni samo zbog tog zalaganja stranke upravo njoj dati svoj glas (među njima je i autor ovog priloga).
Velika rezerva glasova krije se i među onima koji uopće ne kane izaći na izbore, a to bi mogla biti polovina biračkog tijela. Oni će zapravo, svojim neizlaskom odlučiti izbore. Od stranke U ime obitelji –projekt Domovina se očekuje da što više tih birača privuče i nagovori da izađu na izbore. Dio tih glasova mogao bi se tu također dobiti.
Stranka će značajan dio svojih glasova dobiti od mladih, koji su otvoreniji za nove projekte i ideje, koji s većim optimizmom očekuju nove okolnosti, i koji ne glasaju (kao stariji na svim dosadašnjim izborima) „na sigurno“.
Značajne prednosti
Stranka ima i komparativne prednosti, koje bi mogle biti presudne za odluku o davanju glasa za U ime obitelji –projekt Domovina. Među te prednosti možemo istaknuti:
Pojam U ime obitelji je u uhu svakog našeg građanina, dakle radi se o nečem poznatom, što ne treba ponovno prepoznavati i pitati se što je to. Činjenica dosadašnjih uspjeha udruge u animiranju građana da izađu na referdume te druge akcije može imati začajan utjecaj da se dade glas i za stranku.
Stranka ima i u javnosti (zaslugom medija) poznatog lidera: gospođu Željku Markić. Kao što će neki reći da će glasati za Milanovića ili Karamarka, tako će mnogi reći da su dali ili da će dati glas Markićki. Općenito uzevši, ako stranka izlazi sama na izbore tada je veoma važno da ona ima prepoznatljivog lidera, a za stranke koje se pridružuju koalicijama to, kao što vidimo, uopće nije važno.
U ime obitelji –projekt Domovina ima motivirane i zauzete aktiviste, čija će uloga biti presudna za stjecanje glasova i za animiranje glasača.
Kampanja mimo medija
Otegotna ololnost u sakupljanju glasova mogla bi biti kampanja i uvjeravanje birača kako stranka U ime obitelji –projekt Domovina neće proći izborni prag, da će glas za tu stranku dopasti koalicijama koje će osvojiti najviše glasova. Moguće je da čak značajan broj stranci sklonih birača tako razmišlja i da na kraju neće toj straci dati svoj glas, jer stranku mediji u ovom trenutku gotovo ni da spominju.
Onaj dio kampanje, upoznavanje birača s temeljnim stavovima stranke, koji bi mogli odraditi mediji, nažalost će izostati. Zbog toga će za prelazak izbornog praga ovaj puta biti presudna osobna usmena kampanja i kampanja putem elektroničke pošte, koju bismo mogli nazvati: od birača, preko birača, do birača.
