“Nije jasno iz kojeg razloga Hrvatska ne traži ratnu odštetu dok istovremeno plaća onima koji su napadali i razarali Hrvatsku i iz državnog proračuna se plaćaju agresorske mirovine. Neshvaćeno je da nadležne institucije za ovo pitanje nisu aktivirale Sporazum o nadoknadi šteta pogotovo u današnje vrijeme kada postoji jedna vrlo ozbiljna politička verbalna srpska agresija kako na unutarnjem tako i na međunarodnom planu.”, komentirala je za Narod.hr Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara vijest kako Poljaci inzistiraju na odšteti od Njemačke za 2. svjetski rat, a Hrvatska se politika nije pomaknula u traženju naknade štete od Srbije.
> Njemačke ratne reparacije su ‘stvar časti’ za Poljsku
Zahtijevanje reparacija od Njemačke za njezina djela u Poljskoj tijekom Drugog svjetskog rata je stvar časti za Varšavu, rekao je u subotu Jaroslaw Kaczynski, čelnik poljske vladajuće stranke Prava i pravde (PiS) koja je zadnjih mjeseci pozivala na ratnu odštetu ali je ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski rekao kako su potrebne daljnje analize prije nego se postavi zahtjev.
U rujnu su poljski parlamentarni pravni stručnjaci presudili da Varšava ima pravo zahtijevati reparacije od Njemačke.
Šest milijuna Poljaka, među njima i tri milijuna poljskih židova, ubijeno je tijekom Drugog svjetskog rata, a glavni grad Varšava je sravnjen sa zemljom 1944. nakon propalog ustanka u kojem je umrlo 200.000 civila.
Šteta koju je srpska agresija na Hrvatsku ostavila u Domovinskom ratu procijenjena je na 32 milijarde eura izravne štete, dok je dug neizravne štete u 2017. dosegnuo 11 milijardi eura. Opsežan dokument s točnim izračunom počinjene izravne materijalne štete za uništenu imovinu kao i nematerijalne štete, a koja se odnosi na žrtve i stradalnike rata te branitelje objavilo je Ministarstvo rada i socijalne skrbi te Državna revizija za popis i procjenu ratne štete, 2006. godine.
Da Hrvatska od Srbije može naplatiti štetu, potvrdio je i Davor Ivo Stier, bivši ministar vanjskih poslova za Večernji list. “Za takve zahtjeve postoji čak i pravni okvir. Riječ je o Sporazumu o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije, koji je potpisan 23. kolovoza 1996. Prema članku 7 tog Sporazuma, dvije su se države obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo s po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu“.
Budući da se rat nije vodio u Srbiji, očito je riječ o šteti koju je pretrpjela Hrvatska, a za koju iz Srbije nikad nikakve naknade nije bilo. Je li vrijeme da se to pitanje potegne, stvar je političke procjene, kaže tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, koji je sporazum i potpisao, zajedno s tadašnjim Miloševićevim ministrom Milanom Milutinovićem, prenosi Večernji list.
Podsjetimo, Hrvatska je podnijela tužbu Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Den Haagu 1999. protiv Srbije za genocid nad Hrvatima u ratu od 1991. do 1995. U tužbi je navedeno da su bivša JNA i paravojne postrojbe pod kontrolom Beograda počinili genocid etničkim čišćenjem Hrvata, odnosno raseljavanjem, ubojstvom 10.572 osoba, zlostavljanjem, bespravnim zatočenjima više od 7.000 ljudi po logorima i uništavanjem njihove imovine. Tužba Hrvatske za genocid je odbačena. Sud je utvrdio djelo genocida, ali namjera o genocidu nije dokazana.
> Guido Hornik: Smijemo li pitati i znati do kada će Vlada šutjeti o naplati ratne štete?
Kako navodi Guido Hornik, iako je Hrvatska tužba na Haaškom sudu odbačena po pitanju genocida, dala je jasnu definiciju da Srbija treba isplatiti ratnu štetu Republici Hrvatskoj, potvrđujući izrijekom da je Republika Hrvatska bila napadnuta na svom teritoriju te da je na Republiku Hrvatsku izvršena agresija od strane JNA i srpskih snaga.
Brojne braniteljske udruge zahtijevale su nadoknadu šteta od Srbije, ali ostaje nejasno iz kojeg razloga Hrvatska ne traži ratnu odštetu dok istovremeno plaća onima koji su napadali i razarali Hrvatsku i iz državnog proračuna se plaćaju agresorske mirovine.
