Ne moramo baš sve društvene eksperimente iskušati na svojoj koži. Ne moramo biti budale koje uče na svojim greškama. Društveni eksperimenti, doduše ne u laboratorijskim uvjetima, provode se u jednoj zemlji na sjeveru Europe već desetljećima. Rezultat – porazan. Da, riječ je o Švedskoj.
Iako su svima puna usta te zemlje posljednjih dana zbog Eurosonga, na tu temu već su gotovo svi imali nešto za reći. Neki i previše.
Povratak papiru
Zašto Švedska? Neki dan stiže vijest da polako dižu ruke od sveopće digitalizacije u školama. Pa gledamo prizore uzbuđene učiteljice kako djecu svečano obavještava da će primiti knjige u ruke.
Digitalni pokus na sveopćoj švedskoj dječjoj populaciji neslavno je propao. Vraćaju se papiru. Em djeca slabo uče, em nemaju koncentraciju, ne usvajaju gradivo dobro kao u papirnato doba.
Klincima je to sedmo svjetsko čudo. Neki od njih znaju samo za digitalnu školu. Pa listaju, šuškaju, proučavaju. Sada moraju čitati zadatke, više im ih ne čita glas iz tableta.
Kod nas je sličan pokušaj digitalizacije, srećom, ponešto zamro, no nažalost ne jer je netko kao u Švedskoj shvatio da to ne valja.
Sve je to bilo komplicirano, zaduživanje tableta sumnjive kvalitete, pa prilagodba sadržaja sučeljima i slične tegobe čije rješavanje kao i sve u Hrvatskoj ide užasno sporo. Da nije bilo korona ludila, kada su djecu stjerali kućama i ti tableti bili bi još jedan potpuno propali pokušaj prebacivanja djece pred ekrane na kojima ionako previše vise i mimo nastave.
Švedski migracijski model
Pogled prema sjeveru, prema Švedskoj, dobro dođe i kod drugih dosta bitnih stvari. Eno, kod njih je uvoz radne snage nešto što je desetljećima prisutno. Svatko je bio dobrodošao u tu hladnu, bogatu socijalnu utopiju.
I ljudi iz ‘naših’ krajeva, Subsaharske Afrike, Iraka, Irana, Sirije i tko zna od kuda sve već ne. Traje to u Švedskoj već desetljećima.
Dovoljno da vide da i druga, pa i treća generacija useljenika nikako da prihvati taj švedski način života.
Nije to samo da im ne paše pekmez uz mesne okruglice.
Ne sviđa ima se gotovo ništa od te gostoljubive zemlje. Osim socijalnih benefita.
Kako taj eksperiment izgleda u stvarnosti, jasno je sada svima.
>Švedska: U ratu bandi sve češće sudjeluju starija djeca, uglavnom druga generacija imigranata
No, eto Hrvatska mora na svojoj koži isprobati multi-kulti čar propalog eksperimenta.
Eksponencijalni rast stranih useljenika rijetko tko više i može pratiti. A tek smo krenuli.
>Havel: Ako se ne spriječi priljev ilegalnih migranata Hrvatsku čeka isto što i Švedsku…
Paradoks rodne ravnopravnosti
A na relativnom početku smo i rodnog ludila koji toliko potencira tzv. famu o ravnopravnosti spolova-rodova da nije bitno tko što zna raditi, nego lijepo njegujemo mediokritete sukladno muško-ženskom kvotama.
Bila je Švedska davno pionir u tome.
Ogromnu lovu utukli na tzv. jednake mogućnosti. I vidi vraga, nakon tolikih godina, žene i dalje biraju ženska zanimanja, muškarci muška. Unatoč jednakim mogućnostima.
Kažu osviješteni, teško je iskorijeniti stereotipe. Jako maliciozna riječ za nešto što je upisano tisućljećima u genetskom kodu i onih s XX kromosomom i onih s XY.
Možda nešto od toga uspije u Ukrajini koja je novi veliki poligon za zapadnjačke društvene eksperimente. Naime, Kanada u paketu vojne pomoći spominje i nekakvu rodnu jednakost kada je u pitanju, pazite sad – razminiranje Ukrajine. Pa eto, valjda je bitno da i žene podjednako kao i muškarci imaju prilike iskusiti čari toga posla.
No vratimo se na sjever.
Dobar švedski model
Jedna od stvari u kojima smo se trebali ugledati na Švedsku, a nismo je famozni covid.
Njihova inačica notornog Capaka – Anders Tegnell genijalno je meandrirao švedskim zdravstvenim sustavom kroz cijelu šumu nametnutih, suludih pandemijskih orvelovskih pravila i zabrana.
>Capak sada: Imali smo blage mjere po modelu Švedske; Capak nekoć: Jasno i glasno – nismo u švedskom modelu
Nije odustajao i kada su ga demonizirali k’o Lovren našeg predstavnika na Eurosongu. Kada su naša mainstream udarna pandemijska pera slavodobitno pisala kako u Švedskoj uskraćuju kisik starcima na umoru. Nisu odustajali i kada se to pokazalo lažnim.
Švedski model ispao je i više nego ispravan.
I notorni Capak to je priznao.
Prekasno. [För sent]
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
