“Priručnik za život u Hrvatskoj”, naslov je serijala članaka kojeg je na našem portalu objavljivao književnik i publicist Miki Bratanić. Serijal je prije tri godine okupljen i objavljen u formi digitalne knjige koja je dostupna za čitanje na autorovoj internet stranici, a sada je knjiga napokon dobila i svoje tiskano izdanje.
Izdavači su Ogranak Matice hrvatske u Splitu i Fakultet hrvatskih studija u Zagrebu.
Vrijedne recenzije knjizi napisali su povjesničarka doc. dr. sc. Vlatka Vukelić, demograf doc. dr. sc. Stjepan Šterc, sociolog prof. dr. sc. Zlatko Miliša, te publicist i novinar mag. litt. comp. Matija Štahan.
Predstavljanje knjige “Priručnik za život u Hrvatskoj” najavljeno je u Zagrebu 27. veljače u 18:00 sati u Matici hrvatskoj, te u Splitu 7. ožujka u 19:00 sati u Sveučilišnoj galeriji.
Razotkrivanje mnogobrojnih davno ustanovljenih laži, te razbijanju mitova i tabu tema
Serijal članaka “Priručnik za život u Hrvatskoj” Miki Bratanić je napisao, kako kaže, s ciljem ohrabrivanja javnosti u iznošenju i svjedočenju povijesnih istina, poticanja na rasvjetljivanje i razotkrivanje mnogobrojnih davno ustanovljenih laži, te razbijanju mitova i tabu tema.
Upravo iz perspektive običnog malog čovjeka, on progovara jednostavnim ljudskim jezikom, postavlja pitanja, uspoređuje činjenice, uviđa nelogičnosti, primjećuje licemjerje, ali iznad svega ukazuje na veliku nepravdu.
>Miki Bratanić: Što bi bilo da Jugoslavije nije bilo?
Bratanić naglašava kako on nije povjesničar, ali kako ne treba biti nikakav stručnjak za primijetiti kako smo i nakon tri desetljeća od osamostaljenja i dalje opterećeni lažima iz jugoslavenske režije.
Možda su se neki sadržaji malo promijenili, ali forma i norma su ostali isti.
Društvena nepravda i ideološka podjela među ljudima sve su veće, upravo zbog nedostatka istine koja bi donijela pravdu i mir. Institucije nisu i očito neće odraditi svoju lustracijsku pravnu obvezu, pa je na običnom čovjeku da učini ono ljudsko: da upali svoje malo svjetlo i posvijetli.
Bratanić: Uvijek moći reći kako nisam šutio
“Ovim zaokružujem moj skromni laički doprinos ljudskom odnosu prema povijesti, a najviše prema mnogobrojnim žrtvama, kojima se predugo manipuliralo i koje napokon zaslužuju konačni počinak. Uz knjižicu “Ruzarij za Hrvatski križni put”, roman “Korijeni”, te knjigu “Otok u plamenu”, “Priručnik za život u Hrvatskoj”, bit će četvrti naslov u kojem sam se dotaknuo tema o kojima mnogi ne vole govoriti, ili preciznije o kojima se mnogi boje govoriti. Sve napisano sam izgradio utemeljeno na iskustvu svog dugogodišnjeg skromnog laičkog istraživanja naše povijesti, s naglaskom na istraživanje zločina Jugoslavije.
>Miki Bratanić: Što je zajedničko spomenicima Draži Mihajloviću, Josipu Brozu Titu i Miljenku Smoji?
Koliko god me je to u životu opteretilo i donijelo mi određenih tegoba, ipak sam zadovoljan i sretan, jer ću uvijek moći reći kako nisam šutio. Bio sam na strani istine. Bio sam na strani svjetla. Svijetlio sam.“
“Priručnik za život u Hrvatskoj” dobio je vrijedne stručne kritike koje je autor uvrstio u ovu zanimljivu knjigu, zbirku kolumni, a čije isječke možete pročitati.
Vlatka Vukelić:
“Profesionalni novinari prenose vijesti, no ljudi poput Mikija Bratanića šire ideje. Iako je sklon kritici društva, Miki to čini na konstruktivan način, nudeći cjelovita rješenja, upućujući pri tome na paradoks koji potencijalno može nastupiti ignoriranjem određenih tema…
Opširne znanstvene analize velikom broju prosječnih Hrvata danas su ili teže dostupne ili što je još gore, nisu zanimljive.
Te nove koncepte, stare vrijednosti i ideje za bolju budućnost Bratanić je vješto sumirao u svom pogledu na hrvatski trenutak. Upravo ovakvi feljtoni jednom će poslužiti za neka buduća povijesna istraživanja, kada danas bude jučer i kada će se istraživati duh obična čovjeka, van elitnih sustava koji se znao izboriti da se njegove misli malo dalje čuju.
>Miki Bratanić: Od Srebrenice do Bleiburga – zločini pod istim velikosrpsko jugoslavenskim simbolima
Stjepan Šterc:
“Ukazujući na potrebu razumijevanja života u Hrvatskoj, u svakom se zasebnom tekstu autor uzdiže iznad ustaljenih pristupa i usporednim tumačenjima nastoji pokazati složenost pritisaka na Hrvatsku, kako bi razumijevanje i onima bez posebnih identitetskih emocija bilo jednostavnije i prihvatljivije.
Posebna je važnost zahvaćena širina anacionalnog i zapravo protu hrvatskog djelovanja kao povijesne konstante iz oba smjera: unutrašnjeg i vanjskog te poimanje značenja hrvatskog nacionalnog i lokalnog hvarskog demografskog nestanka za hrvatsku budućnost.
Najnovija zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni vezana za stradavanja u Hrvatskoj i Hrvata općenito, najbolja su potvrda autorskih promišljanja u Priručniku i njegovih utvrđenih zakonitosti kako se u Hrvatskoj zapravo s prolaskom vremena ništa ozbiljnije nije niti promijenilo…
Iskreni, razumni i ljudski pogled na hrvatsku prošlu i suvremenu zbilju moguće je nakon čitanja shvatiti kao idealističku želju za promjenama, povezivanjem ukupne hrvatske populacije rasute poput sjemena diljem Zemlje, usvajanjem identitetskih vrijednosti i potrebnim postupanjem u interesu mladih koje dolaze i izvjesne budućnosti hrvatskog društva i prostora. Sadržajno je Priručnik poput pjesme koja ostavlja tragove u mislima, emocijama i željama, poput vrijednosti koja nam nedostaje i zamisli koju želimo.”
Zlatko Miliša:
“Autor u knjizi (zbirci svojih objavljenih priloga na portalu Narod.hr) preuzima primjere iz prošlosti, kao mitska mjesta hrvatske povijesti, s nakanom da napiše priručnik za sadašnjost te pridonese rješavanju problema koji opterećuju sadašnjost.
Odabirom osjetljivih tema iz prošlosti dviju država, Jugoslavije i Hrvatske, uspio je u svojoj nakani: ukazati na smjernice kako iz povijesnih iskustava popraviti hrvatsku stvarnost, učiniti ju jasnijom, jer smo se za nju krvavo borili.
Dajući određene savjete za budućnost, pokušava objasniti uzroke tih povijesnih događaja kako bi pridonio njihovu rasvjetljavanju, što je veliko opterećenje svakodnevnice a osobito političkog aspekta.
Autor u knjizi osjetljivim povijesnim temama pristupa iz osobnog kuta, ali mu vlastite opservacije nisu smetnja zauzimanju realnog stava prema događajima koji su obilježili zadnjih 80-ak godina hrvatske povijesti.”
Matija Štahan:
„Da hrvatski medijski svemir kojim slučajem odražava vrijednosne konstelacije tridesetogodišnje države stvorene u ratu s dominantno katoličkim stanovništvom, kolumne poput Bratanićevih u njima ne bi bile rijetko viđena iznimka, nego pravilo.
Ovako, one se nalaze na rubovima hrvatskoga medijskog prostora, koji je – svim financijskim i kadrovskim nedostacima unatoč – u digitalnom informacijskome polju još uvijek jedini nositelj hrvatskoga suverenističkoga nacionalnog kontinuiteta.
Bez kompleksa i predrasuda – a zapravo pukih krivotvorina politizirane jugoslavenske pseudohistoriografije – Bratanić pitko i čitko raščlanjuje neuralgične točke hrvatske povijesti i politike, ne mareći za paradoks po kojemu branitelji vrijednosti tridesetogodišnje Republike – dakako, u interpretaciji onih kojima je vrijednosni normativ ukotvljen u svibnju 1945. godine – bivaju stjerani u sferu tobožnjega ekstremizma, dok bi u kontekstu suvremene Hrvatske, premda takvi dominiraju i arbitriraju u najtiražnijim medijima, ekstremistima trebalo smatrati upravo navedene tražitelje i promotore „crvene niti“ kontinuiteta s komunističkom Jugoslavijom. „Unutarnji neprijatelji, pojam kojim su nas desetljećima plašili“, kako ispravno primjećuje Bratanić, „zapravo su oni sami“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
