Pridruživanje redovnicama putovanje je koje može potrajati i do deset godina. Upoznajte mlade žene koje se pridružuju redovima katoličkih časnih sestara. Tekst donosi AP News.
Poziv Zoey Stapleton
Bila je to radikalna ideja, kojoj se godinama opirala.
No, dok je Zoey Stapleton (24) hodala zamračenom planinarskom stazom, korak iza svojih roditelja, odbrojavala je od tri unazad i “napravila korak vjere”, otkrivajući im da želi postati časna sestra.
I premda je te večeri u šumi prije nešto više od godinu dana bilo trenutaka tišine, vijest o njezinoj odluci – i konačnom prihvaćanju u vjerski institut – nije bila potpuno iznenađenje za njezine roditelje. Oni kažu da se njihova vjera produbila zbog njihove kćeri.
Stapleton, koja je nedavno diplomirala na Franjevačkom sveučilištu, katoličkom koledžu u Ohiju, bit će među manje od 1% časnih sestara u Sjedinjenim Državama koje danas imaju 30 ili manje godina. Taj je broj ostao stabilan u prošlom desetljeću. No, pokazuje male znakove povećanja.
Godišnje između 100 i 200 potencijalnih sestara
Između 100 i 200 mladih žena svake godine u SAD-u uđe u redovnički poziv. Neke od njih nikad ne dovrše proces kako bi postale časne sestre.
Oni koji to čine odriču se mnogih zamki suvremenog života – izlazaka, materijalnog bogatstva, ponekad čak i mobitela i moderne odjeće – zarad dubokog vjerskog života i međugeneracijske zajednice. I to u vrijeme kada je prosječna dob američke časne sestre 80 godina.
>Papa u veljači moli za redovnice i Bogu posvećene žene
Papa ove godine pozvao na molitvu za svećenička i redovnička zvanja
Upravo je ove godine papa Franjo pozvao redove da se jače mole za više svećenika i časnih sestara. Upozorio je da broj muškaraca i žena koji ulaze u katolički redovnički život nastavlja padati u dijelovima svijeta. I to uključujući Europu i SAD.
Broj redovnica u SAD-u dosegnuo je vrhunac 1965. godine na 178.740. Do 2022., prema Centru za primijenjena istraživanja u apostolatu na Sveučilištu Georgetown, pao je na 39.452.
Postoji nešto više od 500 zajednica redovnica u SAD-u. Većina njih ima 50 ili manje članica, prema Thomasu Gauntu, izvršnom direktoru CARA-e.
“One zajednice koje imaju mlađe članove i prilično su aktivne imaju tendenciju privlačenja drugih mlađih članova”, rekao je.
Postulantice
Stapleton – odgojena kao katolkinja – pohađala je katoličke škole, od predškolske do koledža. Bila je upoznata s časnim sestrama. Ali to su bile sestre franjevke.
“Upravo sam otkrila da su vrlo osobno zainteresirane za mene kao osobu, a ne samo kao moguću sestru”, rekla je Stapleton.
U kolovozu su se ona i još dvije žene pridružile zajednici smještenoj u brdima Toronta, Ohio, kao postulantice. Bivša sveučilišna tenisačica i trenerica čak je pronašla i sportsku vezu sa sestrama.
“One stvarno vole biti aktivne”, rekao je Stapleton. “Igrala sam opaku partiju nogometa s njima prije i ultimativni frizbi. Ima krvi i znoja. Sjajno je.”
Od dijeljenja preklopnih telefona do navika nošenja, časne sestre biraju radikalan život. Sestre franjevke osnovane su 1988. godine — novije su od mnogih redovničkih zajednica.
Sestre aktivne u borbi protiv pobačaja
Drugi osnovani u to doba uključuju Sisters of Life. One su aktivne u borbi protiv pobačaja. O pridruživanju njima je Stapleton nakratko razmišljala.
“Oni su trenutno vrlo cvjetajući red. Imaju puno zvanja, hvala Bogu”, rekla je. U proteklih 30 godina narasle su s 10 članica na više od 120.
Obje su zajednice dio Vijeća glavnih poglavarica redovnica, američke udruge redova koja se često smatra konzervativnijom od svojeg većeg pandana, Leadership Conference of Women Religious.
Nošenje habita
Prije nego što je ušla u red, Stapleton je rekla da bi jedan od izazovnih prijelaza bio odreći se svog osjećaja za stil i nositi habit.
“Ja sam velika pro-habit djevojka… Ti bi trebala biti znak proturječnosti u svijetu. Ako izgledaš kao svi drugi, neće znati za koga živiš.”, kaže Zoey.
Sveti zaštitnik reda, Franjo Asiški, živio je u siromaštvu. Ugledajući se na to, sestre se odijevaju u skromne habite koje se sastoje od dugog bijelog vela i sivih haljina koje mnogi odlučuju kombinirati s modernim sandalama. Sestre ovo smatraju svojom vjenčanom odjećom kao Kristovim “nevjestama”.
Suzdržavanje od lagodnosti modernog života
Žene se suzdržavaju od drugih oblika modernosti, koristeći samo set zajedničkih preklopnih telefona i internet kada je to potrebno za njihovu službu.
Više od svega, Stapleton je bila privučena ovoj zajednici zbog radosti i slobode u odnosu sestara s Gospodinom. “Mislim da je to povezano s tim dijelom mene kao da želim izraziti koliko zapravo volim Gospodina”, rekla je.
Sestra Philomena Clare DeHitta, čija je služba ravnateljice za zvanja olakšati slobodu izbora i “artikulirati želju da se živi radikalnim životom”, opisuje njihovu zajednicu kao jedinstvenu po duhovnosti i veličini.
Zajednice koje imaju širi apostolat
“Postoje zajednice koje imaju širi apostolat ili duhovnost u koju je ženama jednostavno lakše ući”, rekla je. “Povijesno gledano, naši razredi su bili mali.”
Neke su redovničke zajednice više kontemplativne ili povučene od svijeta, dok su druge aktivne u profesijama i misijama izvan svojih samostana ili samostana. Sestre franjevke za sebe kažu da su mješavina.
Iako je od Drugog vatikanskog koncila bilo mnogo novih zajednica službeno priznatih, CARA-in Gaunt ih opisuje samo kao “kap koja je prelila čašu” kada se gleda na širi kontekst pada.
“Stalno postoje nove vjerske zajednice,” rekla je, “a postoje i starije vjerske zajednice koje se gase.”
Dug za studentski kredit može biti prepreka vjerskom pozivu
Kako bi doista započela putovanje časne sestre, od žene se traži da se odrekne svjetovnih posjeda, ispunjavajući očekivanja siromaštva. To uključuje dugove, koji danas mogu predstavljati problem za obrazovane mlade žene.
23-godišnjakinja iz Eau Clairea, Wisconsin, trenutno je aspirantica kod karmelićanki svete Terezije iz Lisieuxa, u Lorettu, Pennsylvania, u klauzurnoj zajednici.
Power je pronašla potporu kroz Labouré Society, katoličku neprofitnu organizaciju koja pomaže mladim ženama pronicljivog vjerskog života otplatiti dug za studentski kredit skupljajući donacije kako bi mogle krenuti u svoje zvanje.
“To je prekrasan program. Jer, ako se predomislim – nadam se da neću – ponovno bih preuzela otplatu kredita”, rekla je Power. Novac za njezine zajmove tada bi bio proslijeđen drugoj kandidatkinji.
Tijekom posljednjih mjeseci, Power je podijelila svoj poziv na vjerski život s crkvenim zajednicama i drugim skupinama u potrazi za donacijama koje će ići za otpis duga.
“Bila sam na misi u franjevačkom kampusu. I upravo sam doživjela najljepšu bliskost s Isusom u euharistiji”, prisjetila se Power, znajući u tom trenutku da želi ostati u zajedništvu s Bogom. “U konačnici, to je život u samostanu.”
Nada se da će se uskoro i službeno osloboditi dugova, a zatim se na ljeto pridružiti karmelićankama kao postulantica.
Otprilike polovica budućih časnih sestara dovrši dugi proces polaganja konačnih zavjeta
U prosjeku cijeli proces da postanete katolička sestra traje 7 do 10 godina.
Obično netko ulazi kao postulant i živi barem pola radnog vremena s redom. Žena se službeno naziva sestrom kada uđe u novicijat nakon kojeg slijedi kanonski novicijat. To je godina posvećena molitvi i proučavanju zavjeta reda.
Zatim polaže privremene, a na kraju vječne zavjete.
Foto: snimka zaslona (AP Photo/Jessie Wardarski)
Seyram Mary Adzokpa
Za sestru Seyram Mary Adzokpa postojao je dodatni izazov razlučivanja njezina poziva tijekom globalne pandemije.
To je, sada 30-godišnju milenijalku, natjeralo da upozna članice Sestara Svete Obitelji preko videopoziva. Po obrazovanju medicinska sestra, s 27 godina odlučila je pridružiti se redu bez da je ikada posjetila zajednicu, što je uobičajena tradicija koja se zove “dođi i vidi”.
U rujnu 2021. ona i njezina obitelj otputovali su iz Teksasa do reda sestara u New Orleansu.
Gotovo tri godine kasnije, u kolovozu, njezina se obitelj vratila u matičnu kuću gledati je kako polaže privremene zavjete.
Njega starijih sestara
Odmah iza matične kuće nalazi se St. Mary’s Academy, škola koju vodi red. S druge strane ulice je Lafonov dom za njegu Svete Obitelji, gdje se njeguju brojne starije sestre.
Za razliku od franjevačkih sestara, čija je prosječna dob 40 godina, Sestre Svete Obitelji, jedan od rijetkih redovničkih redova osnovanih za crne žene u Sjedinjenim Državama dva desetljeća prije građanskog rata, danas su među većinom zajednica čije članice u prosjeku imaju 80 godina.
Ali red iz New Orleansa nastavlja prihvaćati nova zvanja, kako se zovu budući članovi, za razliku od mnogih zajednica koje su se morale spojiti ili planiraju zatvoriti.
Trenutačno postoje tri žene koje se žele pridružiti zajednici. No, ne pridružuju se sve koje razaznaju vjerski život. I ne ostaju sve koje se pridruže.
Oko 50% svih koji uđu u redovnički život ostaju na svojim posljednjim zavjetima, prema sestri Debbie Borneman, ravnateljici integracije misija pri Nacionalnoj konferenciji redovničkih zvanja. “Iza toga ne stoji nikakva stigma”, dodaje ona.
Međugeneracijski život potiče radost i svrhu
Časna Henriette DeLille i još dvije žene osnovale su Sestre Svete Obitelji 1837. godine.
Danas je Adzokpa jedna od četiri žene mlađe od 40 godina u zajednici koja pozdravlja zvanja bilo koje rase.
Ona je među samo 6% religioznih žena u SAD-u koje su crne, Afroamerikanke ili Afrikanke. Većina je i dalje anglo-bijelaca, s 10% Latinoamerikanaca i 13% Azijata, stanovnika Pacifičkih otoka i Havaja, prema istraživanju CARA-e iz 2020.
Ali stanovništvo se polako mijenja, prateći veću Katoličku crkvu u SAD-u.
“Mislim da noviji polaznici cijene interkulturalnost. Također, znam da cijene međugeneracijski život,” rekla je Borneman.
Adzokpa: ‘Nađeš mjesto gdje se možeš poslužiti svojim darovima’
Imajući na umu starije članove, Adzokpa nastavlja koristiti svoje vještine njegovateljice.
“Postojala je pretpostavka da ću odlaskom u samostan izgubiti karijeru”, rekla je. “Međutim, to nije bio slučaj. Pretpostavljam da je to razlog zašto nađeš mjesto gdje se možeš poslužiti svojim darovima.”
Kao novakinja budi se svako jutro oko 5 sati. Nakon osobnih molitvi, Adzokpa tiho hoda drugim katom matične kuće, tiho kucajući na vrata šačice sestara, dozivajući njihova imena i nudeći svoju pomoć.
Nastavila je svoju službu nakon što je pospremila pladnjeve s doručkom, izmjerila krvni tlak sestrama ili provjerila otkucaje srca, a sve u suradnji s plaćenim medicinskim sestrama.
‘Dogovorila sam se s Isusom’
“Zaista smatram da je Božja milost što se ne osjećam izolirano, iako je razlika u godinama ogromna”, rekao je Adzokpa s blagim osmijehom. “Uživam sjediti s njima, razgovarati s njima, ublažavati njihove bolove i jednostavno biti u njihovoj blizini. Ispunjava.”
Činilo se da sestra nosi taj osmijeh kamo god bi išla. Nosila ju je dok je brala smokve u dvorištu i kupala se u bazenu. I dok ju je sunce obasjavalo kroz vitraje na jutarnjoj misi.
“Radost je neporeciva”, rekla je. “Dogovorila sam se s Isusom. Rekao sam, OK, ‘Volim biti ovdje. Međutim, ako ova radost, ako ovaj osmijeh počne nestajati, ne znam hoću li nastaviti ovdje.’ A on je bio vjeran.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
