Najava uvjetnog povećanja carinskih tarifa Meksiku, Kanadi i Kini, koja je isprovocirala pregovore i moguća rješenja čak i prije same predsjedničke inauguracije, primjer je kako će Trump djelovati na međunarodnoj sceni. Piše Višnja Starešina za Lider.
> Starešina: Friedrich Merz jedini je kandidat koji eventualno može postati novi vođa Europe
Kamo ide ovaj svijet? – pitamo se obično potkraj svake godine. Ne bez određene dramatike. No posljednjih godina drama nije ni umišljena ni izmišljena. Svijet je doista u velikom sukobu, koji se u osnovi svodi na sukob između Istoka i Zapada, kako u smislu geopolitičkog utjecaja tako i u vrijednosnom smislu.
Europa najslabija karika Zapada
Utakmica ‘Kamo ide ovaj svijet?‘ danas je utakmica u kojoj Zapad ima umorne igrače i lošu perspektivu, osobito Europa kao njegova najslabija karika. No u sljedeću godinu ulazi s nadom da se taj trend ipak može promijeniti. Potencijal promjene donosi pobjeda Donalda Trumpa na američkim izborima. Zato odgovor na pitanje kamo ide ovaj svijet danas nije jednoznačan, nego valja uzeti u obzir dvije opcije. Prva je nastavak dosadašnjeg trenda u slučaju da se promjene u SAD-u zaustave tek na personalnim promjenama u administraciji i ponešto političke šminke. Druga je opcija resetiranje ne samo američke već i ukupne zapadne razvojne paradigme, koja je moguća ako novi američki predsjednik sa suradnicima uspije provesti dubinske promjene smjera i iskoristiti potencijal svoje izborne pobjede.
> Starešina: Pravi, krvavi rat u Siriji vjerojatno je tek pred vratima
Zajednički rat protiv Zapada
Zadržavanje postojećega smjera izgledno vodi svijet prema kraju zapadne dominacije, i ekonomske i političke. Raznorodni snažni diktatorski i autokratski istočnjački režimi – od kineskoga jednopartijskoga kapitalizma i diktatorskoga velikodržavnoga ‘ruskog svijeta‘ preko iranske islamske teokracije do latinskoameričkih ljevičarskih neomarksističkih režima – uspjeli su potisnuti međusobne sukobe i različitosti te postići visok stupanj jedinstva nasuprot Zapadu kao zajedničkom neprijatelju kojeg valja pobijediti ekonomski, politički, kulturno, sigurnosno, a prema potrebi i vojno.
U tome zajedničkom ratu protiv Zapada, čija posljednja epizoda traje već barem dva desetljeća (možda bi se 11. rujna 2001. mogao označiti kao svojevrsna simbolička prekretnica), istočnjački režimi uspjeli su stvoriti stalne ili povremene tematske saveznike u zapadnim državama i društvima: od zapadnih megakorporacija koje svijet gledaju isključivo kroz prizmu vlastitog profita preko progresivno-zelenoga aktivističkog kompleksa (nevladinog i vladinog) kao produžene ruke toga kapitala, energetski ovisnih ili osvajački ambicioznih država zapadne hemisfere do osvojenih zapadnih mainstream medija i sveučilišta koji su postali zarobljenicima postkolonijalnih narativa i političke korektnosti.
> Starešina: Hrvatska može postati važan američki strateški partner u stvaranju nove karte Europe
Zapadni svijet ovisan je o Kini
Pritom je Zapad zbog svoje arogancije i megalomanskih ambicija postao aktivan sukreator vlastite slabosti i poraza. Dijagnozu današnjega Zapada lapidarno je formulirao bivši malezijski premijer dr. Mahathir bin Mohamad, ‘otac nacije‘, u programskom govoru na sastanku na vrhu Organizacije islamske suradnje (IOC) u Putrayaji 2003. godine.
– Opijeni svojom snagom i trenutačnim uspjesima, postali su arogantni. A arogantni ljudi, baš kao i ljutiti, činit će pogreške, zaboravit će misliti – poručio je proročanski dr. Mohamad, ohrabrivši braću (muslimane) da osvajaju Zapad mekim oružjem, tj. organizacijom i intelektom.
To je ujedno postala dobitna osvajačka formula svih istočnjačkih režima. Rezultat: cijeli zapadni svijet postao je ovisan o Kini u strateškim industrijama (zelena energetika, farmaceutika…) jer je sve podredio svom profitu, podcijenivši Kinu.
> Starešina: Tisućita kolumna i kako je svijet izgledao prije dva desetljeća
Udruženo osvajanje zapadnih sveučilišta
Rusija je od Europe stvorila plinsku ovisnicu, ponajprije zbog njemačkih geopolitičkih ambicija i podcjenjivanja ruske velikodržavne tradicije. Islamsko osvajanje Zapada, ponajprije Europe kao kolijevke judeokršćanske civilizacije i Amerike kao glavne zapadne sile, rezultiralo je dugoročnim sigurnosnim ugrozama unutar zapadnog svijeta.
Udruženo osvajanje zapadnih (ponajviše američkih) sveučilišta (novcem, ljudskopravaškim i zelenim agendama) osiguralo je široku i dugoročnu reprodukciju postkolonijalnih narativa u srcu zapadnih društava i usporednu neomarksističku ideologizaciju nekad najboljih zapadnih sveučlišta. Zato je danas uobičajeno da na nekoć najboljim američkim sveučilištima, koja su bila svjetski akademski vrh, danas kanseliraju katolike zbog opiranja transrodnim teorijama, a istodobno viju palestinske zastave, ne mareći za to što u režimima koje zagovaraju i danas homoseksualnost kažnjavaju smrtnom kaznom.
> Starešina: EU će još jednom slijediti Washington, istodobno gunđajući protiv njega
‘Transrodne kreacije bez identiteta’ protiv Istoka
Dok se Zapad kajao zbog svoje (imperijalne!!!) prošlosti, Istok je uzdizao svoju (herojsku!!!) prošlost do razine kulta osvajajući doslovce afrički i latinskoamerički kontinent. Dok je Zapad rušio svoje tradicionalne vrijednosti – judeokršćanske temelje, obitelj i demokratsku državu – promičući kulture buđenja, otkazivanja i transrodnosti, Istok je jačao svoje tradicionalne temelje. Dok se Istok ujedinjavao protiv Zapada da bi bio jači, Zapad se dijelio iznutra. Slijedeći taj trend, nije nezamisliva budućnost u kojoj će Istok ne samo ekonomski i politički (s pomoću međunarodnih organizacija predvođenih UN-om) ostvariti dominaciju nad Zapadom, nego i situacija u kojoj će nasuprot uvježbanoj, discipliniranoj i fanatiziranoj vojsci s Istoka sa zapadne strane stajati transrodne kreacije bez identiteta.
Nova nada – Donald Trump
Pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima unijela je novu dinamiku u taj proces i donijela nadu da se taj za Zapad pogubni trend može zaustaviti, pa i preokrenuti. Međutim, da bi se to dogodilo, sama statistička izborna pobjeda jedne osobe, ili jedne političke opcije, nije dovoljna. Treba se steći niz uvjeta. Neki su se već ostvarili. Važno je što je pobjeda bila sveobuhvatna – što je Trump ostvario službenu pobjedu ne samo većinom elektorskih glasova nego i većinom svih glasova, što je ostvarena većina u oba doma Kongresa, a osobito to što je u svim segmentima američkog društva ostvaren pozitivan trend.
Za Trumpa je ovoga puta glasalo više Latinoamerikanaca, više crnaca, više Azijaca, više neodlučnih nego na prošlim izborima. I, umjesto velikog društvenog loma koji se predviđao tijekom kampanje, nazire se nova društvena sinteza, ujedinjavanje oko zajedničkog interesa.
> Starešina: Trump donosi kraj globalističkih agendi u radikalnim oblicima
Vitalnost američke demokracije
To je bila i očita pobjeda protiv političko-medijskog establišmenta. Više od 90 posto glavnostrujaških medija bilo je izrazito protiv Trumpa. U središtu američkog političko-administrativnog establišmenta Washingtonu (Columbia Districtu) Trumpova protivnica Kamala Harris osvojila je više od 93 posto glasova (!), što u dvostranačkom sustavu upućuje na stranački blokiranu državu. Pobjeda je zato dokaz vitalnosti američke demokracije. Važno je i zbog čega je izglasana promjena. Prije svega, riječ o prepoznavanju pogrešnog smjera koji ide na štetu svih.
Primjerice, kao jedan od razloga zbog kojih su Amerikanci azijskog podrijetla darovali povjerenje Trumpu jest želja da se na američka sveučilišta vrati akademska izvrsnost! Da njihova djeca ne budu diskvalificirana na sveučilištima zbog inkluzivnih kvota koje lošijima daju prednost u odnosu na bolje. Drugi važan element pobjede bio je postupan prelazak krupnog biznisa na Trumpovu stranu, pri čemu je Elon Musk postao vjesnik proljeća.
> Starešina: Što je EU propustio primijetiti u bivšem komunističkom bloku
Trump će inzistirati na brzom donošenju i poštovanju odluka
Nadu u preokret trenda u sukobu između Istoka i Zapada daje ono što se događa nakon izborne pobjede. Donald Trump dosad pokazuje namjeru biranja tima kompetentnog iznijeti promjene koje bi za sobom trebale povući i cijeli zapadni civilizacijski krug. Prije svega Europu kao njegovu kolijevku.
Biznis postupno prelazi na njegovu stranu i, još važnije, njegov projekt promjene. Mark Zuckerberg među prvima je u nizu. Demokratska stranka ulazi u proces promjena, odnosno vraćanja na izvorne postavke, što je politički vrlo važno za stabilnost sustava. Kao poslovni predator Trump će, očito, inzistirati na brzom donošenju i poštovanju odluka. Najava uvjetnog povećanja carinskih tarifa Meksiku, Kanadi i Kini, koja je isprovocirala pregovore i moguća rješenja čak i prije same predsjedničke inauguracije, primjer je kako će on djelovati na međunarodnoj sceni.
> Starešina: Neodgovorni politički eksperiment s ljudima i državnim granicama očito se bliži kraju
Novi vođa Europe Friedrich Merz?
Prijetnje Europi američkim povlačenjem iz NATO-a i Europe dio su iste taktike. Da bi sudjelovala u promjenama, Europa (EU) mora se najprije probuditi. Naime, Trumpove političke odluke neće se donositi u obliku 1000 neslužbenih diplomatskih dokumenata (non-papera), 500 delaracija i 50 međuvladinih koordinacija. Zatim mora iznjedriti nekog vođu. To, sigurno, ne može biti Viktor Orbán. Možda bi mogao postati Friedrich Merz, uspije li u to uvjeriti Nijemce na proljetnim izborima.
Da je EU bez Amerike izgubljen i pokoren, to je sada jasno čak i Francuzima. Ali ni Amerika ne može biti (opet) velika ako Istok preuzme Europu. To je pitanje i geopolitike i prestiža. S Trumpom je 2025. barem otvorena mogućnost da Zapad prestane samouništavati sebe i preokrene trend. A kamo ide ovaj svijet? Možda će biti jasnije sljedeće godine…
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
