Ove godine Milorad Pupovac nije htio ustalasati dunavske talase vijencem ‘za sve žrtve Vukovara’. Vijenac je položio na ‘sigurnom’, u dvorištu hrama u vukovarskoj Sabornoj crkvi Svetog oca Nikolaja. Tamo nema vukovarskih veterana iziritiranih što mimo službenog obilježavanja žrtve Vukovara 18. studenog, baca vijenac u Dunav 17. studenog. Gdje su u ovoj jednadžbi vukovarski Srbi koje su ubili ‘njihovi’?
Ovaj je datum, iako je nepoznato što je baš tako bitno bilo baš 17. studenog 1991. osim što su pobunjeni četnici s JNA zabijali zadnji čavao na herojsku obranu grada, Pupovac je zadnjih godina, osnažen sada bivšom koalicijom s HDZ-om ustoličio kao neku svoju verziju obljetnice vukovarske tragedije.
Koga su odnijeli dunavski talasi?
Koga su sve dunavski talasi progutali te olovne 1991. nikada nećemo doznati.
Jedan za koga se ipak pouzdano zna da je skončao u Dunavu je Vukašin Šoškočanin, ‘komandant obrane Borova Sela’ koji se utopio u Dunavu još u svibnju 1991.
”I sada gledam Borovo moje rođeno selo, braću, sestre i srpske borce moje, bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko, i tvrdo na srpskoj zemlji stoje” to mu piše na grandioznom mauzoleju u Borovu Selu.
Šoškočanin nije dočekao da stoji tvrdo na hrvatskoj zemlji i da svjedoči ‘gorkom’ prizoru 120 tisuća ljudi u Koloni sjećanja.
Šteta.
Dok je nad tisućama i tisućama vukovarskih i Hrvata i Srba i Nijemaca i Slovaka i Mađara 1991. napravljen neviđen zločin iz mržnje, bacanjem vijenca u Dunav na izmišljeni 17. studenog Pupovac je ranijih godina, a ove godine umjesto njega to su napravili prijatelji iz notorne splitske udruge Vedra, komemorirao ‘određeni broj građana srpske nacionalnosti u Vukovaru nad kojima je izvršen zločin iz mržnje’.
Ove i one srpske žrtve
Ta ubojstva su se navodno dogodila prije opsade grada, tijekom kasnog proljeća i tijekom ljeta 1991. Koliko je Srba ubijeno, nije točno poznato.
Pupovčeve Novosti spominju više od 40, nekadašnji zamjenik vukovarskog gradonačelnika iz redova srpske nacionalne manjine Srđan Milaković govorio je o 42 civilnih srpskih žrtava prije početka opsade Vukovara.
>Pupovac položio vijenac u Vukovaru, oglasio se Mlinarić: “Što su srbovali, srbovali su”
Tomislav Josić istaknuo je da je na tom Milakovićevom popisu 15 vojnika, 11 civila, za sedam osoba navedeni su krivi podaci, šest ih nije stradalo u Vukovaru…
I jedna osoba ubijena samo zato što je ‘krive’ nacionalnosti je jedna osoba previše, no raditi protutežu s masakrom koji je doživio Vukovar i pokušaj da se ustanovi paralelno obilježavanje dan ranije – izvan je svake pameti.
Naime, iako ove godine nije Pupovac bacio vijenac u Dunav, to je napravila bliska mu udruga iz Splita, Vedra, tj. udruženje Veterana Domovinskog rata i antifašista, dakle udruga onih koji su se branili od petokrake 1991. i onih koji su nosili petokrake koje desetljeće ranije (!).
Ono što je paradoksalno, ova udruga bacila je 17. studenog vijenac za ”stradale srpske civile u Vukovaru”
Kažu njih ‘više od 40’.
>Što to Pupovac poručuje bacanjem vijenca u Dunav?
Stradalih srpskih civila u Vukovaru bilo je puno više
Može li ih netko obavijestiti da je stradalih srpskih civila u Vukovaru bilo puno više od 40.
Znaju li oni da se 18. studenog komemoriraju sve žrtve Vukovara, da ih se ne dijeli, kao što su u Vukovaru podijeljene škole ili kod ovih 17. prosinca podijeljeni vijenci?
Znaju li oni da su srpski civili padali pod tisućama granata JNA?
Znaju li oni da su se ti isti srpski civili, ali i ranjenici s njihove strane liječili u vrijeme opsade u srcu Vukovara- vukovarskoj bolnici!
Znaju li da se tamo nije radila trijaža prema nacionalnosti iako je većina liječnika i osoblja srpske nacionalnosti svoje radno mjesto u vukovarskoj bolnici napustila čim je zagustilo?!
Znaju li da je bilo i onih Srba koji su ostali raditi u vukovarskoj bolnici?
Znaju li da je na Ovčari ubijen kolega Siniše Glavaševića, po nacionalnosti Srbin – Branimir Polovina?
Znaju li za braću Milana i Gorana Radivojevića, vukovarske Srbe koji su branili svoj grad i koji su smaknuti 19. studenog?
>Benčić umjesto Pupovca položila vijenac u Dunav
A za vukovarskog Srbina Gorana Kitića koji je mučki ubijen u Vukovaru i koji se priključio HOS-u nakon što mu je majka, također Srpkinja, poginula pri napadu na grad?
Oboje su ekshumirani iz najveće masovne grobnice, one na vukovarskom gradskom groblju i sahranjeni na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Istom onom na koje se 18. studenog svake godine slijeva nepregledna Kolona sjećanja.
Sve su to također vukovarski Srbi i za sve njih komemoracija je 18. studenog. Ne 17. studenog na Dunavu.
Jesu li ovi Srbi manje bitni?
Zašto Pupovac ne dolazi onda na njihovu komemoraciju? Jesu li ti vukovarski Srbi nebitni? Jesu li manje Srbi jer su branili svoju domovinu?
Da, nad određenim brojem i to velikim brojem pripadnika srpske nacionalnosti u Vukovaru je doista učinjen zločin iz mržnje. Ubili su ih njihovi sunarodnjaci.
Možda ih ima i među onih 370 Vukovaraca koji se i dalje vode kao nestali. Može za to Pupovac priupitati Verana Matića, specijalnog izaslanika srpskog predsjednika za pitanja nestalih koji je svako malo kod njega u Hrvatskoj.
Pa nek barem nađu ‘svoje’, ako ih već ne zanimaju naši, ali i ‘njihovi’ koji su stradali na pravoj strani braneći, kao Srbi, svoju domovinu Hrvatsku.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
