Iako se u utorak na splitskom sudu očekivao nastavak glavne rasprave na suđenju petorici optuženih u objedinjenom sudskom postupku Lora I i Lora II u velikoj raspravnoj dvorani ostali su samo Tomislav Duić i Emilio Bungur, dok su Anđelko Botić, Tonči Vrkić i Ante Gudić otišli iz sudske dvorane nakon što su ta dva predmeta ponovno razdvojena.
Sudac Vladimir Živaljić je predmet razdvojio pa je nastavljena rasprava na kojoj se sudi Tomislavu Duiću i Emiliju Bunguru za Loru I i II, dok je Lora II razdvojena za Botića, Vrkića i Gudića koji su na suđenja dolazili sa slobode te će se naknadno utvrditi datum za tu raspravu.
Suglasnost za razdvajanje postupka sudskom vijeću dala je zamjenica županijskog državnog odvjetnika te branitelji dvojice optuženika. Nakon što su u sudnici ponovno čitane obje optužnice za Loru, a optuženi Duić i Bungur rekli da se ne osjećaju krivima za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, rasprava je nastavljena ispitivanjem svjedoka.
U sudnici se kao prvi svjedok na okolnosti smrti dvojice zarobljenika, Nenada Kneževića i Gojka Bulovića iz Lore I, pojavio 57-godišnji Zvonko Avram koji je u inkriminirano vrijeme 1992. u Lori radio u kriminalističkoj službi 72. bojne Vojne policije. Zbog dugog protoka vremena tražio je da se njegovi iskazi pročitaju, a u njima je uglavnom izjavljivao da nikada nije čuo urlike i zapomaganja iz zatvora, kao i da mu se nitko od zatvorenika nije požalio. Svjedok je, odgovarajući na pitanja, rekao da je jedne večeri, oko dva ili tri sata poslije ponoći, dobio dojavu iz Lore o pokušaju bijega jednog zatvorenika na kojega je pucano te još jednoga koji je preminuo od srčanog udara.
“Nije mi rečeno o kojim se zatvorenicima radilo, kao ni tko je pucao na zatvorenika koji je pokušao pobjeći. Odmah sam pitao je li o svemu izviješten vojni-istražni sudac, a kada sam dobio pozitivan odgovor nisam izlazio na teren jer nije bilo potrebe. Sutra sam otišao u Loru te u prostoriji gdje je pronađeno tijelo Gojka Bulovića na podu vidio kredom iscrtan položaj tijela. Ne znam tko je to crtao, no osjećam se da na podu nije bilo krvi”, kazao je Avram.
Sudu je objasnio da su u zatvoru u Lori bili zarobljeni pripadnici neprijateljskih vojnih snaga, dok su u drugom dijelu objekta bili zatočeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga koji su počinili neko stegovno djelo te su tu bili smješteni po odluci njihovih zapovjednika. Kazao je kako je kriminalistička služba djelovala u okviru 72. bojne Vojne policije, Vojno-istražni centar je bio u sklopu Vojne baze Lora pa je 72. bojna VP koristila prostor zatvora.
“Nakon smrti te dvojice muškaraca kratko sam ostao u Lori jer sam u to vrijeme imao jako mnogo posla. Svakodnevno su bile neke provale u stanove, propucavanja i tome slično u kojima sam kao kriminalist vojne policije morao sudjelovati. Za druge smrti u Lori, osim ove dvije, ja nisam čuo. I želio bi reći kako smo o svim događajima pisali izvješća koja smo slali na nekoliko adresa”, izjavio je Avram.
Petorici vojnih policajaca, Tomislavu Duiću i Emiliju Bunguru koji su u zatvoru te trojici koji na suđenje dolaze sa slobode, Anđelku Botiću, Tonču Vrkiću i Anti Gudiću, sudi se za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima u Vojno-istražnom centru Lora. Duić je bio upravitelj Vojno-istražnog centra Lora, njegov zamjenik u to je vrijeme bio Vrkić, a Botić, Bungur i Gudić stražari. Svi su već prethodno pravomoćno osuđeni u sudskom postupku Lora 1 gdje im se sudilo za ratni zločin nad civilima. Duić je osuđen na osam godina zatvora, Vrkić na sedam godina, dok su Botić, Bungur i Gudić svaki dobili po šest godina zatvora.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
