Saslušavanjem svjedoka u četvrtak je na splitskom Županijskom sudu, pod predsjedanjem suca Vladimira Živaljića, nastavljeno suđenje Tomislavu Duiću i Emiliju Bunguru za ratni zločin u Lori.
Prvi je na klupu za svjedoke sjeo Antonio Lekić (53) iz Zagreba koji je u inkriminirano vrijeme radio u SIS- u. Izjavio je kako nije imao nikakvih saznanja o mogućim stradavanjima ratnih zarobljenika u vojnom zatvoru Lora te da mu ništa ne znače imena pojedinih zarobljenika. Izjavio je da je služba SIS- a dobivala izvješća o stanju 72. bojne vojne policije, pa tako i izvješća u vezi sa zatvorenicima u Lori.
> Slučaj Lora: Zašto je Emilio Bungur ponovno u zatvoru?
“Nemam saznanja kroz izvješća ili neke druge izvore da bi u Lori bilo slučajeva maltretiranja zatočenih pripadnika neprijateljskih vojnih snaga. Nije mi poznat ni slučaj mogućeg stradavanja pripadnika 72. bojne vojne policije Dalibora Sardelića. U neko vrijeme je došlo do smjene zapovjednika bojne i upravnika zatvora. Mislim da to nije vezano za propuste u službi, jer se radilo o redovnim i uobičajenim smjenama. Zatvor u Lori se kroz medije prezentirao kao logor, a svi znamo da je riječ o prostoru od svega šezdesetak kvadrata”, kazao je svjedok Lekić.
> Slučaj Lora: Detalji sudskog nasilja nad Bungurom
Danas je svjedočio i Zvonko Giljanović (60) iz Splita, bivši vojni policajac koji je tih ratnih godina najmanje vremena proveo u Splitu. Osam mjeseci je zapovijedao 115. brigadom HV- a, potom pola godine bio na Braču. Kazao je da je Tomislava Duića slabo poznavao, dok mu ime Emilijo Bungur ništa ne znači. U Loru je malo navraćao, a kada bi i došao otišao bi u zapovjedništvo vojne policije. Istaknuo je da 1992. godine nije sudjelovao u ispitivanju zarobljenih osoba u Lori, te da je o smrti u Lori doznao iz medija.
Na osnovu lažnih činjenica optuženi za ratni zločin? (1. dio)
“Dolaskom u HV odmah sam bio postavljen za instruktora obuke hrvatskih vojnika. Tu sam službu duže obavljao, a bio sam i zapovjednik voda vojne policije koji je djelovao u sastavu 115. brigade HV- a. Obavljao sam i druge vojne službe s tim da ni jedna nije bila u vezi sa zatvorom u Lori”, rekao je Giljanović.
Na osnovu lažnih činjenica optužen za ratni zločin? (2. dio)
Inače, Tomislavu Duiću koji je bio upravitelj vojnog zatvora, i Emiliu Bunguru stražaru, sudi se za Loru I i II, odnosno za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima i civilima u Vojno-istražnom centru Lori. U postupku Lora 1 prethodno su bili pravomoćno osuđeni za ratni zločin nad civilima, pa je Duić osuđen na osam godina zatvora, a Bungur na šest godina. Uz njih, u tom istom postupku Lora I svojevremeno su bili osuđeni Tonči Vrkić, Davor Banić, Ante Gudić, Josip Bikić (u bijegu), Miljenko Bajić (u bijegu) i Anđelko Botić po šest odnosno sedam godina zatvora. Nakon što je prošlo nekoliko godina od pravomoćnosti te presude, Bikić se predao, priznao kazneno djelo te nagodbom dobio 2,6 godine zatvora, a potom je isto napravio i Bajić, koji je osuđen na dvogodišnju zatvorsku kaznu.
Cijelo to vrijeme je trajala istraga za Loru II, za ratne zločine nad ratnim zarobljenicima. U međuvremenu je podignuta optužnica koja je u postala pravomoćna, no u njoj nije bilo Banića, Bikića i Bajića. U Lori II su optuženi Duić, Bungur, Vrkić, Botić i Gudić Nakon što su prije dvije godine uhićeni Duić i Bungur, obojica su zatražili obnovu postupka za Loru I, jer im je suđeno u odsutnosti, no kako je optužnica za Loru II postala pravomoćna, tako su ta dva predmeta spojena u jedan. Postupci su potom razdvojeni, pa se posebno za Loru I i II sudilo Duiću i Bunguru, a posebno Vrkiću, Botiću i Gudiću za Loru II. Trojica iz Lore II su osuđeni, i to Vrkić na deset godina, a Gudić i Botić po osam godina zatvora, dok je nad Duićem i Bungurom u tijeku obnovljeni postupak za Loru I i za Loru II.
Ustavna tužba Emilija Bungura: 15 godina stavljeni smo izvan zakona kao hrvatski branitelji
