Povjesničari suglasni: Obrana Vukovara je primjer ljubavi prema domovini i zajedništva Hrvata i drugih naroda

Foto: Fah

U već poznatoj i gledanoj HRT-ovoj emisiji Pogled u prošlost bilo je govora i o Gradu heroju Vukovaru. Uz voditeljicu povjesničarku Anteu Čošić, još su sudjelovali povjesničari doktori znanosti Ivan Bulić i Ante Nazor.

Kao i u prethodnim emisijama i u ovoj je prikazan dokumentarni film u kojemu je nekoliko ljudi iznijelo svoje mišljenje o Vukovaru, bitci za Vukovar, kao i o braniteljskoj populaciji. Tako je recimo branitelj i psiholog Zoran Komar napomenuo da osobe koje su bile u ratu imaju određene traumatske boli pri čemu neke ostaju i kronične. Iz toga je razloga bitan odnos društvene zajednice prema potonjima, odnosno prema braniteljima, ali i prema ljudima koji nisu bili branitelji, a proživjeli su strahote rata. Ovisno o ponašanju društvene zajednice oni će se lakše ili teže oporaviti.

Povjesničar doktor znanosti Ante Nazor je u dokumentarnom filmu govorio o skupinama ljudi i njihovom djelovanju 1991. godine koje se često zanemaruje u javnosti pa i u povijesnoj znanosti. Riječ je o grupi Labrador čiji su članovi prikupljali podatke i davali ih Srbiji i JNA, ali su i izvodili terorističke napade kao što je napad na židovsko groblje. Pojedinci spomenute grupe koji su uspjeli pobjeći iz Hrvatske bili su osnova grupe OPERA u Beogradu koja je bila temelj za informativno-propagandni rat. Članovi OPERE su pokušavali sotonizirati i branitelje Vukovara, a svojim su izvještajima u javnosti poticali i Srbe na rat protiv Hrvata.

Budući da su dosta toga rekli doktori Bulić i Nazor u emisiji o Vukovar, važno je još samo spomenuti da je u dokumentarnom filmu doktor Andrija Hebrang napomenuo da je bolnica prema međunarodnom pravu trebala biti neutralizirana u studenom 1991. godine u Vukovaru i da vojnici nisu smjeli ući u istu.

Nakon prikaza zadnje epizode serijala Bitka za Vukovar voditeljica Čošić je upitala doktora Bulića kakav je bio povijesni kontekst u Republici Hrvatskoj tijekom bitke za Vukovar od kraja kolovoza pa sve do 18./20. studenog 1991. godine. Doktor Bulić je jasno spomenuo da se bitka za Vukovar treba shvatiti kao dio općeg napada na Republiku Hrvatsku od strane JNA i srpskih pobunjenika, a što je bilo potaknuto prvim demokratskim izborima nakon 2. svjetskog rata. Prema tome, Vukovar je bio jedan dio bojišta koje je išlo od Dubrovnika, preko Zadra, Gospića, Karlovca i Siska pa preko Pakraca i Slavonskog Broda do Vukovara i uz Dravu kod Osijeka i Belišća.

Još je napomenuo da je važno spomenuti i dvije odluke koje su utjecale na razinu obrane. To je razoružanje teritorijalne obrane s potpisom Blagoje Adžića – s čime se oduzima Sloveniji i Hrvatskoj 23. svibnja 1990. – pri čemu je ostalo lako naoružanje u sklopu policije i odluka Europske zajednice o embargu na izvoz oružja. U takvim se okolnostima zapravo može postaviti pitanje kako se uopće Hrvatska uspjela obraniti. Doktor Nazor se na to nadovezao da je u policiji bilo svega oko 50 posto Hrvata u rujnu 1990. godine.

Nakon toga je zanimljivo pitanje postavila voditeljica Čošić o tome je li možda zapravo napad na Vukovar od strane JNA i četnika bila pogreška. Nazor je napomenuo da se po dokumentima JNA može uočiti da su oni planirali zaobići gradove i spojiti se sa šestim banjalučkim korpusom kod Pakraca, ali zbog mobilizacije i žilave borbe to nisu uspjeli provesti. U takvim su okolnostima pokušavali izravno osvojiti grad pa su puno izgubili u ljudstvu i naoružanju i time je Vukovar postao važna strateška točka koja to u početku nije bila. Još kada uzmemo u obzir da su se branitelji Vukovara borili tri mjeseca, vidljiva je velika pomoć Vukovara u konsolidaciji hrvatske vojske diljem bojišta. Nadovezao se na opisano i doktor Bulić s činjenicom da se iz pravca Vinkovaca pokušavalo pomoći Vukovaru. Doktor Nazor je na kraju spomenuo da je još i 13. studenog bila jedna inicijativa pomoći Vukovaru, no koja nije uspjela.

Na kraju je važno spomenuti da su doktori naveli nekoliko zaključaka među kojima se ističe odgovornost međunarodne zajednice, kao i to da ostaje neshvatljivo kako je moguće da tužiteljstvo nije osudilo nikoga od vrha JNA, to jest generale Kadijevića, Adžića i mnoge druge. Doktor Bulić je zaključio da je u obrani za Vukovar vidljiva velika važnost motivacije i domoljublja, što je omogućilo obranu Vukovara unatoč slabom naoružanju branitelja koji su bili iz Vukovara, ali i iz drugih krajeva Hrvatske.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr