Vrijeme do sredine prošloga tjedna ljigavo, zatim nenormalno hladno, čak nekoliko stupnjeva ispod ništice, doduše samo u rano jutro. Ni najmlađi ljudi se ne sjećaju takvih temperatura zimi, potpuno suludo, piše Hrvoje Hitrec za HKV.
Mak, Tor i ja ne izlazimo ako baš ne ne trebamo, to jest oni. Ujutro gledamo televizijske vijesti, tek toliko da vidimo tko je uhićen a tko uhapšen, što se uglavnom ponavlja svakoga jutra, policija u pratnji očito unaprijed obaviještenih snimatelja prikazuje apartne dame i uglednu gospodu, koji se ne trude skrivati lica, mirni i pribrani, neki nose dekice, a neki vuku i putne kovčege na kotačićima, kao da idu na Maldive. Naš je čovjek navikao da ga se hapsi, u onom režimu iz političkih razloga, u ovom iz drugih pobuda. Znade, također, da su hrvatski zatvori prepuni stranih državljana, za hrvatske nema mjesta, pa će se hrvatski više-manje braniti sa slobode, za koju smo se borili i izborili.
U slobodnoj Hrvatskoj može svatko raditi što hoće
Pa valjda u slobodnoj Hrvatskoj može svatko raditi što hoće, recimo uvoziti tuđe smeće. I normalno je, zašto ne, ako uvozimo razno smeće, koje se zatim nađe na policama trgovačkih lanaca i drugdje, u čemu je problem ako neka družina uvozi u Hrvatsku pravo pravcato smeće, i još ponešto otrovno, pa ga pomalo spaljuje, noću, kada ljudi spavaju i sanjaju dobro uređenu Hrvatsku. Malo smrdi, a što ćemo. Tijela sigurnosti prate dovoženje nekoliko godina, snimaju dronovima, analiziraju dojave građana, raspravljaju, a na izmaku druge godine dojure u hladno jutro i hitno uhićuju. Uvozno smeće ne mogu uhititi, a i ne znaju kamo bi ga hitili, pa ostaje gdje je nađeno, kao corpus delicti.
Ostavimo smeće na miru, osobito plastiku, koja je ionako pod zaštitom novoga šerifa. Uz množinu Trumpovih izvršnih uredaba iliti naredaba, nekako je izbjegla pozornosti ona kojom se vraćaju u život plastične cjevčice za srkanje sokova iz čaša. Vjerojatno neki njegov doglavnik ima omanju tvornicu za plastične slamčice, neki manji, siromašniji Musk. Onaj bogatiji, pravi Musk, zasićen bogatstvom kojemu se više i ne raduje, postavljen je Trumpovim dekretom za šefa velike čistke u administraciji, što ga raduje. Na četiri očišćena dolazi jedan novi lik iz Trumpomuskove radionice.
Svijet polako ali sigurno klizi u polusvijet
Neke cinike to jako podsjeća na Staljinove čistke, s tim da u Americi očišćeni ne će u gulage niti na električne ili kemijske stolce, nego na cestu. Mene podsjeća na 2000. godinu u Hrvatskoj, kada su neokomunisti očistili sve što se dalo, a dalo se, do dječjih vrtića. Poslije su očišćeni opet došli na vlast, ali i ostavili na mnogim položajima svoje čistitelje, pa danas glede mazohizma imamo što imamo. Politički cušpajz, koji snažno sliči prometnoj i inoj situaciji u Zagrebu. Gradu koji su oporbenjaci svojedobno nazivali Smećograd, a otkako su oni postali vlast pretvorili ga u Gradosmeć.
>Hitrec: Kome na inauguraciju? Trumpu ili Milanoviću
A ništa, bavimo se rubnim stvarima, dok svijet polako ali sigurno klizi u polusvijet nekontrolirane oligarhijske mašinerije, demokraciju hvataju grčevi i pada u nesvijest. Kako dolazi do takvoga stanja, vidjeli smo na školskom primjeru: da bi se spasio privid demokracije i ljudima zamazale oči, suvremeni oligarsi izaberu jednoga među sobom, koji će biti izabran na izborima, od naroda takoreći, s punim legitimitetom, a on će zatim dekretima postavljati svoje drugove bez legitimiteta na najosjetljivija mjesta u državi.
U Europi samo gledaju i čude se
Tako preko bare, a u Europi samo gledaju i čude se, ali ipak priređuju sigurnosne festivale kao nedavni vrlo simbolični u Münchenu, nesigurni trebaju li strahovati od Putina ili od Trumpa. Uz ta dva šerifa osjećaju se kao braća Dalton iz stripova. Drčni momak, mladi Vance (jedan Vance nam je poznat iz devedesetih) nije dobro pročitao dnevni red, pa o Ukrajini od njega ni riječi, nego usred Europe doslovce popljuvao Europu, kao nazadnu i beskorisnu tvorevinu, pomalo nakaznu, s još pretežitom woke ideologijom i političkom korektnosti.
Ono što drčni pomoćnik šerifa nije rekao, jest činjenica da su svi ti navedeni biseri stigli u Europu iz Amerike, dotično iz SAD, a Europa popušila kao i štošta drugo. Tim povijesnim govorom drčni je vješto skrenuo sigurnosnu konferenciju u drugom pravcu od „ukrajinskoga pitanja“, namjerno stavljajući ga u treći plan ne bi li obeshrabrio Europu i dao joj do znanja da nema mjesta za druge šerife, osim dvojice, koji će telefonom ili teflonom riješiti sve svjetske probleme. A uz Donalda i Vladimira nema mjesta ni za Volodimira, njega će se pitati nakon sjajno zamišljenoga trgovačkog ugovora, koji glasi: Vladimiru dvadeset posto Ukrajine, Donaldu minerala u iznosu o pet stotina milijardi dolara, i tada nastupa vječni mir.
Vraćaju se tridesete prošloga stoljeća
Barem u tom dijelu bivšega i novoga SSSR-a, pa se Putin može posvetiti zemljama Varšavskoga pakta koje su zalutale u Uniju, ali i u NATO, možebitno, misli Vladimir u nadi koja glasi: NATO bez SAD. Šarmantna stara dama Europa napokon je razumjela da se vraćaju tridesete prošloga stoljeća, nakon kojih u pravilu slijede četrdesete. Popustila je u tridesetima, popustila i nedavno, ali je sada razbuđena, popila gorku kavu i odlučila da će se boriti, je li. Ne želi ostati animir dama u salonu.
Mi smo se, u Hrvatskoj, navikli boriti i nismo popustili ni ne tako davno, ali nam je rata preko glave i ne bismo rado opet, ako baš ne bude trebalo. Još tražimo nestale, još tu tamo sudimo srpskim zločincima, još (nakon toliko vremena!) moramo donositi zakone protiv spomen-ploča četničkim koljačima. Istodobno, nikako da raščistimo pojmove o istovrsnim zlima fašizma, nacizma i komunizma, jer potonji i dalje uživa potporu malignih osoba i opcija, ne više toliko otvoreno na državnoj, koliko na lokalnim razinama, onima koje su iznjedrile lažne antifašiste i odlučile priglupim potezima rasrditi narod.
Kuzmin štandarac
Što me vodi prema Splitu, gdje je u Kuzmin štandarac – odnosno kameno postolje za jarbol sa zastavom, valjda hrvatskom – čudnovati politički kljunaš dao ukucati „dan oslobođenja od fašizma“. Pa se genijalni kipar usprotivio što mu neka žuna kucka po autorskom djelu, a na sudu dobio satisfakciju. Premda je Kuzma Kovačić već svašta doživio, i zapostavljanje Oltara domovine, i defenestriranje kovanica kune, koje su također njegovo autorsko djelo. Ali ovu „antifašističku“ burgiju još nije, pa je posegnuo za sudskom zaštitom. I dobio.
>Hitrec: Kupujmo u hrvatskim stranim lancima, budimo patrioti!
Da bude jasnije onima koji nisu pratili: izvorni tekstovi na štandaracu ukratko donose podatke o hrvatskoj povijesti Splita (prije toga se spominje naravno Dioklecijan i bijeg romanskoga pučanstva iz Salone u palaču), prvi gradski statut, pobjedu narodnjaka nad talijanašima, te 1991. kada je i Split, naravno, utjelovljen u suverenu, samostalnu Hrvatsku, nakon dugih desetljeća komunističkoga terora. U slavu toga terora, sadanja opcija u liku čudnovatoga, ukucala je dodatni datum navodnoga oslobođenja Splita od fašizma. Rečeni su osloboditelji do toga dana već prešli impozantan put od Širokoga Brijega, preko Dubrovnika i Dakse, ostavljajući za sobom krvav trag. Pa krenuli prema sjeverozapadu, gdje im se na putu našao Split, koji je u međuvremenu očajno nastojao da bude proglašen otvorenim gradom.
Teror počeo u jesen 1944.
Nisu se vodile borbe za Split ni u Splitu (kao ni u Zagrebu). Teror je počeo odmah te jeseni 1944., a nije stao do u kasnu 1946. , u onaj talijanski bivši logor na Firulama trpani su klasni i besklasni neprijatelji Hrvati, potom ubijani uglavnom na Lovrincu ili malo dalje kod Husine jame. Manjim intenzitetom teror je trajao do devedesete, odnosno osamdeset i devete, prekida hrvatske šutnje. A onda je ista ona jugoslavenska vojska, sada potpuno srbizirana, opet zaprijetila Splitu, ali ovaj put doživjela slom i sramotan bijeg lađa s crvenom zvijezdom.
Ako je već trebalo ukucati neke druge datume osim originalnih, bila bi to po meni dva: prvo izdanje Judite Marula Splićanina, i datum osnivanja nogometnoga kluba Hajduk.
I da razjasnimo dokraja: mladi Dalmatinci, među njima i Splićani, organizirali su otpor, oružani, talijanskim okupatorima, kao nastavak vjekovne borbe protiv talijanskoga presezanja i pomame za istočnom obalom Jadrana. I to treba pamtiti, i pamti se na brojnim pločama, pa i u Splitu. Međutim, kada su „povučeni“ s obale (i otoka) u unutrašnjost, upali su u ralje hrvatskoga građanskog rata i usporedne komunističke revolucije, mnogi od njih indoktrinirani do neprepoznatljivosti.
U Rijeci se koči Galeb
Tek su poslije saznali da je savezničko zrakoplovstvo razaralo dalmatinske gradove, pa i Split (osim jezgre) na zahtjev njihova voljenoga vođe. Glede štandaraca: politički kljunaš grozi se da će ga maknuti i poslati – u Šibenik. Mora to učiniti (ako uspije) prije lokalnih izbora, jer poslije ne će biti u stanju niti na vlasti. Kako bilo, ostat će zapisano, a možda jednoga dana i ukucano, da je splitskom provokatoru pružio otpor jedan od najvećih kipara u hrvatskoj povijesti, zlatna kopča između baštine i suvremenosti, akademik Kuzma Kovačić. Hrvatski domoljub.
Pa dok se u Splitu vodi bitka između malog aktualnoga gradskog šerifa i velikog umjetnika, u Rijeci se koči Galeb, valjda u sklopu europske rezolucije 1481 o zločinima komunističkoga totalitarizma.
I u Zagrebu se pripremaju za lokalne izbore
Dotle se i u Zagrebu pripremaju za lokalne izbore, pa se događaju čuda neviđena. Možemo! progutao žabu, doduše sa senfom, pa nakon kratke bitke oko datuma naglo popustio i stavio Thompsonu na raspolaganje Hipodrom, složili se i konji, koji očekuju bolji tretman, a profitirat će i zagrebački turizam, ugostitelji itd. Termin je dobar, inače srpanjska rupa, dvadesetak ili koliko dana do proslave Oluje. U čuda neviđena spada i Vučićeva /Dodigova najava da će i oni proslaviti Oluju, valjda ipak na svoj način, a najava je došla usred studentske pobune u Srbiji, da malo smanji tenzije i okrene bunt prema vanjskom neprijatelju. Ništa od toga, čini se. Srbijanski šerif broji sitno.
>Hitrec: Nanjušili jugoljubitelji da tu ima leba
O inauguraciji na Pantovčaku sve sam rekao u prošlom izdanju Hrvatskih kronika, to jest unaprijed, a unatrag ću u sljedećoj. Osoba koju se inaugurira prekršila je Ustav, ali će se opet zakleti na njega, tako mi Bog pomogao i svima nama. Kao i što je američki šerif neizravnim, je li, ?, izazivanjem nereda nakon prošlih izbora prekršio mnogo toga što demokracija podrazumijeva, pa nikomu ništa. Kako stvari stoje preko bare, mogao bi on ukazom sebe proglasiti doživotnim predsjednikom, da bude ravnopravan Putinu. I jednom pokojnom, moj Galebe.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/hkv
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.