Hitrec: Kome na inauguraciju? Trumpu ili Milanoviću

Odurno hladna jutra, dani ipak dulji za nekoliko centimetara, znači idemo polako prema veljači, izvlačimo se iz siječnja, inauguracijskoga mjeseca u godini. Što je, tu je, više nije važno tko je komu čestitao a tko nije, nego tko će komu na inau-guranciju. Na nesreću, gotovo da su se poklopile dvije najvažnije, u Washingtonu i u Zagrebu, pa se svjetski moćnici i nemoćnici našli u obranom grožđu, je l’ da idu Trumpu ili Milanoviću. Trump mnoge nije ni pozvao, pa im je lakše odabrati. Meni se fućka, jer u ovom stoljeću nisam pozivan na inauguracije, osim jednom, ali tada je bio pozvan i Vučić, pa nisam došao, piše Hrvoje Hitrec za HKV.

A, Bože moj, svemu dođe kraj

O washingtonskoj ne pišem, jer se unaprijed sve znalo, kakav je protokol i ostalo, nije se znalo jedino na koju će se Bibliju Trump zakleti, jer valjda ima raznih Biblija, nadam se s istim tekstom. Milanović se ne će zakleti na ili nad Svetim pismom, nego možda na tekst za tu priliku prilagođenog Ustava u kojemu piše da predsjednik države može biti vođa oporbe na parlamentarnim izborima, i inače, kako je valjda u frtaljpredsjedničkom sustavu.

>Hitrec: Tko ulazi u drugi krug, pogledajte kod Dantea

Trumpu je puno lakše, ne tako davno izjavio je da su predstojeći izbori (u to vrijeme predstojeći) zadnji u američkoj povijesti, što bi značilo da više ni njih ni demokracije u SAD ne će biti, možda neka varijanta plutajuće, ograničene i nadzirane. A, Bože moj, svemu dođe kraj.

Naivni građani, međutim, kao i polovica poznatoga svijeta, dočekuju kapricioznoga Trumpa kao spasitelja, koji će na sebe preuzeti sve grijehe, riješiti sve krize i učiniti ne samo SAD nego i Zemlju opet velikom. Pa jest svinjarija da je, recimo Jupiter veći od Zemlje.

Ubuduće predsjednika treba izabrati javnim natječajem

Ne će Trump sve raditi sam, nego uz tri apostola, nešto bogatija nego što su bili oni novozavjetni. Da za Trumpa zakoni ne vrijede, pokazalo se u takozvanim suđenjima za nedjela, pa se i nadalje može očekivati da se lik ne će pridržavati zakona kao pijan plota, što nije samo američki problem. A uzora ima i u Europi, gdje stoluje Milanović, kojemu su ustavni sudci ofucani kuhinjski elementi, znači i Ustavni sud, znači i Ustav po sebi, na koji će se po drugi put zakleti. Ako još na kraju kaže: Tako mi Bog pomogao, neka nam Bog pomogne.

Inače (a živ je svjedok, to jest ja), oko Boga na svršetku zakletve bilo i u Tuđmanovo doba nekih oklijevanja, na pult mu je stavljen tekst bez Boga, ali ga je Franjo dozvao, na svoju ruku. Osim toga, Zoki se mora zakleti u nazočnosti predsjednika Ustavnoga suda, kojega je već u prvoj inauguraciji prije pet godina jednostavno ignorirao, što bi i sada mogao učiniti. Hrvatska posla. Ubuduće predsjednika države treba izabrati javnim natječajem. Uvjet: da je bio član Komunističke partije.

Dabrino pucanje

Ostali uvjeti ne postoje. Ma dobro, ima i veselijih događaja, recimo Dabrino pucanje, posve krivo protumačeno. Ne zato što bi nosio pištolj zbog prijetnji iz Hrvatskih šuma, ne, inače bi se pucalo po šumama (i gorama), nego stoga što je ministar poljoprivrede pucao iz posve resornih razloga – bilo je to vrijeme kada vrane uništavaju polja i vinograde, pa je čovjek pucao da spasi ljetinu, znači radio u korist poljoprivrednika, seljaka i ostalih. Da su (smo) svi tako pucali, prinosi bi bili bolji, hrana u lancima jeftinija, ljudi zadovoljniji.

Ne bi se širio pokret crnoga petka (za trgovačke lance), prosvjedni neizlazak kupaca, po uzoru na neizlazak na izbore. Tu postoje manje zamke, neki kažu da će kupci navaliti u četvrtak, a trgovci opet trljati ruke. I još neke teorije, ali vidjet ćemo. U svemu treba znati staru istinu: nikada u povijesti nitko nije doskočio trgovcima, osim onom jadnom mletačkom, ali to je ipak iznimka, a teatar je iluzija. I mačak Mak je pročitao što se sprema, pa mi mijauče da mu odem kupiti hranu u četvrtak, da će ostati gladan. Ne zna što su marže. A marže su govor maržnje, a ne govor mržnje prema kupcima. Samo ljubav! Prema profitu.

Čitajte novine!

Inače, čitamo novine. Ja vam kažem i ponavljam: čitajte novine! Koliko god na njih vikali, u ovom vremenu kada nitko ne čita knjige, barem novine treba čitati. Kada i to posve prestane, sve će otići dovraga. I nemojte reći da sve znate, jer ne znate, eto ni ja nisam nikada vidio cjelovit tekst odgovora Adamu Pribičeviću, koji je Hrvate opanjkavao, nego što, a otpisao mu (to jest svima) kipar Ivan Meštrović riječima: Da su Srbi činili što i ustaše, u Srbiji bi bili heroji.

I to nije cijela istina, jer su četnici u Hrvatskoj činili i u Drugom ratu, a srpski kadrovi predvodili genocid nad Hrvatima u Bleiburgu i na Križnim putovima, te postali jugoslavenski heroji, znači poglavito i u Srbiji. Te su opet ubijali Hrvate devedesetih, pa opet slavljeni kao heroji u današnjoj Srbiji. A glede ustaša, Meštrović luči zločince od onih koji to nisu bili, nekmoli da je bio cijeli hrvatski narod kojemu glodavci pripisuju sve i svašta, a znamo i rašta, pa sve nas u prijateljskoj susjednoj Srbiji i nadalje nazivaju ustašama, kolokvijalno.

Woke idiotarije

A dokumente iz Drugoga rata, kao i one iz doba agresije na Hrvatsku, skrivaju u svojim arhivima kao zmija noge, da istina ne dođe na vidjelo. Ali bi zato saokrajinski htjeli hrvatske mirovine, da im se pobuna protiv Hrvatske upiše u staž. S tim da onih četiri, pet godina bude dvostruko bodovano. Ipak su nekaj delali.

>Hitrec: Eto smo dočekali novu godinu, petardnu

Glede Meštrovića i ne samo njega (a imao je Meštar svojih zabluda i u susjednoj mitomaniji svojedobno je kao kipar sudjelovao, ni na jugoslavenske deluzije nije bio imun), eto se opet našao bio, sada ni kriv ni dužan usred histerije woke pokreta, to jest njegovi „romantizirani“ Indijanci. Prijetilo se da će ih maknuti. Ostali su, za razliku od woke idiotarija koje nisu bile nego moda (kao što sam na vrijeme zapisao), a moda je prolazna kao ljetni pljusak. Ma bilo je upravo nevjerojatno, za zdrav razum, gledati kako se to baljezganje širilo, kako se utjerivalo strah u kosti čak i producentima animiranih filmova, o ostalima da ne govorim.

Kraljevina će se zvati Sjedinjene Države Sjeverne Amerike (SDSA)

Do nas su dopirali, na sreću, samo repovi glupoga kometa, da woke nije propao imali bismo i igrane filmove toga kova. Sreća je da, recimo, Zlatarovo zlato nismo u doba te mode ekranizirali, jer bi se Siniša zaljubio u majstora Krupića. A kad smo pri temi – rubno se tiče opisane histerije – meni bliska osoba jako voli onu američku nizanku Uvod u anatomiju, pa ju opet gleda. Ne znam kada je snimana, ali očito vrlo dugo. Isprva liječnici i sestre, liječnice i stažisti, ima bijelaca, tamnoputih i žutoputih, sve kako Bog zapovijeda, hetero. A onda, nakon treće sezone otprilike, jedan muškoložnički par. U redu, je li. No pobunile se valjda lezbijke, pa je producent natjerao scenariste da smisle lezbijski liječnički par. I tako dalje. Uvod u anatomiju jedne presije.

Dakle, woke je mrtav, valjda, a i rodna ideologija. Navodno i Trump ima nešto protiv, ali nebitno, ako je malo pripomogao, neka mu se piše u dobro. Ostalo ćemo vidjeti kada budu objavljene njegove izvršne uredbe, direktive. Prva će glasiti: podanici me moraju pozdravljati s Vaše Veličanstvo. A kraljevina će se zvati Sjedinjene Države Sjeverne Amerike (SDSA).

Pođimo u našu Akadiju

Pustimo veliki, bljutavi, licemjerni svijet i pođimo u našu Arkadiju, doduše pustu. Na Žumberak, na Žumberačko gorje, mnogim našim suvremenicima nepoznato. Ne i meni, desetljećima, ma četrdeset godina najmanje vezan sam uz Žumberak na različite načine. Pa kako ne bih poznavao čovjeka koji je na stanovit način postao bio mitskim stvorenjem, vezom bukovih šuma i Neba.

Mile Vranešić, župnik u Stojdragi, umro je nedavnih dana. U petak prošloga tjedna, okupili se u nevelikoj crkvi i pred crkvom sv. Jurja Žumberčani i mi pridošli, na cičoj zimi, na zaravni podno zasniježenih padina, pratili obred putem razglasa. Grkokatolički, neki ga nazivaju i bizantsko-slavenskim, neki grčkim. Ponavljaju se često riječi Pozorni budite!
Smisao je tih riječi dokučiv. Budite pozorni, jer će vas zlo odvući od dobra. Vranešić bijaše pozoran, čovjek kakvoga se ni svijećom ne može pronaći.

Duša surovih žumberačkih krajolika

Duša surovih žumberačkih krajolika, opustjelih sela s dva ili samo jednim žiteljem, snažan i krepak, odan pozivu i Bogu, ostavio je dubok trag, kao što je za života ostavljao dojam na sugovornika. Mudar i duhovit, odvažan, jer Žumberak nije za slabe, u zimama visokoga snijega i donedavno loših cesta dolazio bi do župljana kojima bijaše potreban, a reče mi da je ne jednom po svoj zameteni automobil došao tek u proljeće.

Njegova smrt nije prošla neopaženo, čast Večernjem listu i Darku Pavičiću, novinaru koji je očito više no dobro poznavao Vranešića, te ispričao i mnoge anegdote, ali i što je sve Mile učinio za Žumberak, nastojeći kod vlasti lokalnih i viših da život (preostalih) ljudi bude što manje nesnošljiv.

Pokoj mu u duši

Oni koji nisu upućeni u pitanja vjere i crkvene prilike, vjerojatno grkokatoličke svećenike doživljavaju na svoj način, u zabludi. Tamna mantija, tamna ili prosijeda brada, pa još i oženjeni, e to su pravoslavni, zaključuju (odnosno „trofazni“ kako su pomislili neki u ratno doba, neznalice, ubrzo razuvjereni). Nisu oni vidjeli sliku pape Ivana Pavla II. u Milinoj kući, niti znali da je rimski Papa glavar grkokatolicima još od početka 17. stoljeća i marčanske unije. Ni da su stradali kada je Arsenije Crnojević stigao sa svojima, ne odmah, trebalo je dobjeglima iz Srbije neko vrijeme da se snađu, pa tek onda spalili grkokatolički samostan, u vrelom lipnju. Upraf ekumenski.

I tako ode na onaj svijet poštovani i voljeni Mile. Nedaleko od crkve i groblja milenijski križ u udolini, pokraj ceste, podsjeća me da je 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva. Nije tako daleko ni Budinjak, gdje je u kneževskom tumulu pronađena čuvena brončana kaciga. U naše doba žumberački je knez bio Mile Vranešić. Pokoj mu duši.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

>Hitrec: Za kaznu što su otpilili pupovčane, a uzeli domovince, nitko od kreme nije našao lovu u pogači

Izvor: narod.hr/hkv