Povratak Milanovića: birači su mu oprostili “desna skretanja?”

Zagreb, 02.10.2018 - Visoka škola meðunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskj?ld iz Zagreba organizirala je sveèanost otvaranja nove akademske godine. Na slici Zoran Milanoviæ. foto HINA/ Damir SENÈAR /ds

Zoran Milanović će, po navodima Jutarnjeg lista koji se poziva na visoke izvore u stranci, iduće godine biti kandidat SDP-a za predsjednika Republike. O tome će u ponedjeljak raspravljati Predsjendištvo SDP-a, a nešto kasnije bi i Glavni odbor stranke koji bi trebao potvrditi takvu odluku. To nije neko iznenađenje, i s tim se već dugo spekulira.

Dva su tome razloga – prvi, Milanović je, po istraživanjima popularnosti unutar same stranke, daleko popularniji od drugih viđenijih HDZ-ovaca, pa se tako među osam predloženih imena, među kojima su bili Tonino Picula, Ivo Josipović, Davorko Vidović, i Biljana Borzan više SDP-ovaca izjasnilo za Milanovića nego za ostalih sedam kandidata zajedno! Milanović je odnio preko 50% glasova u toj anketi: Jedna je rađena među stranačkim članstvom i smipatizerima, a druga među članovima stranke, simpatizerima, ali i ostalim biračima, koji nisu vezani za SDP.

Milanović bez konkurencije u SDP-u

Drugi razlog je što, čini se, nitko od SDP-ovaca nema neku želju izaći na izbore kao protukandidat Kolindi Grabar Kitarović, koja je već dugo vremena najpopularnija političarka u zemlji. Piculi i Borzan je dobro u Bruxellesu a Ivi Josipoviću u predsjedničkoj mirovini. No  Milanović je, prema navodima Jutarnjeg, više puta razgovarao s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem o kandidituri za predsjednika, a navodno je prisutan bio i Ivan Račan, sin bivšeg predsjednika SDP-a i premijera, Ivice Račana.

To nije iznenađenje jer je, kad se 2007. birao novi predsjednik SDP-a nakon smrti Ivice Račana, upravo Ivan Račan “progurao” Milanovića ispred Milana Bandića, Željke Antunović, i Tonina Picule. Iz današnje perspektive, čini se da bi bilo tko od njih bio bolje rješenje za SDP i vjerojatno ne bi tek tako pao s vlasti nakon jednog mandata, a usto, svi su oni imali veću “specifičnu težinu” od tada poluanonimnog Milanovića. Prije nego je zasjeo na čelo stranke, osim što je bio glasnogovornik, bio je i nacionalni koordinator za NATO a tijekom Račanovog mandata bio je i pomoćnik ministra zaduženog za političku multilateralu.

Ivan Račan je tada javno izašao s pričom da je želja njegovog pokojnog oca bila da ga naslijedi upravo Zoran Milanović, i to je prihvaćeno, iako je ta priča jako upitna. Naime, tada mladu zvijezdu SDP-a je pred smrt upravo Račan smijenio sa svih stranačkih funkcija, uključujući funkciju glasnogovornika stranke, te mu je ostala samo funkcija koordinatora za 5. izbornu jedinicu. Navodno mu je rekao da je pomoćnik ministra najviši njegov domet, i da za dalje od toga nema kapaciteta. No Milanović je ipak postao predsjednikom stranke: Ostao je zapamćen među ostalim po porazu od Sanadera, kad je tvrdio da on treba postati premijerom unatoč premalom broju mandata SDP-a i nemogućnosti sklapanja koalicije, a i po sceni u vili Zagorje kad je Mesić, nakon puno odugovlačenja, i pokušaja da ipak dovede SDP na vlast, jednostavno morao dati mandat Sanaderu. Tada je Milanović odlučio ipak čestitati Sanaderu nakon dugog sjedenja u svom kutu i nakon što je tjednima tvrdio da će Mesić njemu dati mandat, na što mu je lukavi Sanader, dijete splitskog geta s “uličnom inteligencijom”, odvalio rijetko viđen verbalni šamar.

Milanović je najpopularniji kad ga nema

Ono što je iznenađenje je što Milanoviću popularnost raste otkad ga nitko ne vidi i ne čuje. Iz toga bi se dalo zaključiti da je Milanović najpametniji kad šuti, no to bi bila simplifikacija. Izgleda da u ovom trenutku SDP i nema puno izbora oko toga koga poslati u bitku za Pantovčak, pitanje je tek hoće li on biti kandidat SDP-a ili cijele ljevice. Vjerojatno će stranke Amsterdamske koalicije, nakon što su de facto propale na izborima, također podržati Milanovića jer im je sad jasno da mogu funkcionirati samo kao prirepak SDP-a.  HSS-ov Krešo Beljak već je najavio da će podržati kandidata kojeg ponudi SDP. Navodno je i Anka Mrak Taritaš spremna podržati Milanovića, osim ako bi ga podržao HNS koji je trenutno u koaliciji s HDZ-om a koji je takvu pomalo bizarnu mogućnost najavljivao.

No po čemu je Milanović zaslužio predsjednički mandat, nakon katastrofalnog premijerskog? Sama činjenica da mu popularnost raste, iako zapravo nikad nije napravio ništa spomena vrijednog u politici, istaknuo se tek čestim posjetima otoku Krku i uglavnom se trudio izgledati dobro preda kamerama, zapravo jako mnogo govori o trenutnom stanju u hrvatskoj politici! Doduše, tamo ne bi mogao raditi preveliku štetu, jer ono malo ovlasti koje predsjednik RH ima su uglavnom u vanjskoj politici i nadzoru nad tajnim službama te u ratu. A u vanjskoj politici je Grabar-Kitarović očito jako dobra. Druga je stvar što bi Predsjedniku, obzirom da se bira na izborima i ima legitimitet, trebalo vratiti dobar dio ovlasti koje je imao Tuđman.

To bi radno mjesto poslovično lijenom Milanoviću svakako i više odgovaralo: Na mjestu premijera, koje je operativno, se nije iskazao kao neki ljuti radnik i vrijeme je uglavnom provodio po Taču i sličnim mjestima te pijuckajući vino, prema riječima iz stranke izbačenog Linića.

Ljevica mu okrenula leđa zbog veterana

No najveća je zagonetka zapravo ta njegova popularnost na ljevici. Podsjetimo, njega je njegovo vlastito biračko tijelo napustilo kad je u razgovoru s braniteljima koji su prosvjedovali tražeći smjenu ministra Matića i njegovog pomoćnika Bojana Glavaševića, koji ih je na tribini Documente grubo izvrijeđao što je i pokrenulo prosvjed, pokazao određeno razumijevanje za njihove probleme. A takvo “šurovanje s ustašama” ljevica u Hrvatskoj teško oprašta. Pa iako je Milanović na početku mandata upro svim silama ne bi li udbaše Perkovića i Mustača spasio od robije u Njemačkoj, iako su i mediji i pravosuđe pa i on sam tada uložili nevjerojatne napore da ih opravdaju i spase od izručenja – da su Vlada, mediji i pravosuđe uložili pola tih napora u spašavanje Gotovine, Bobetka, Praljka, nikad nitko od Hrvata sasvim sigurno ne bi vidio Haaga! – sve mu je to zaboravljeno kao zasluga, palo je u vodu.

A naročito pred činjenicom da je tada u privatnom razgovoru, za kojeg nije znao da se snima, rekao da je Bosna nefunkcionalna država u kojoj se nema s kim razgovarati, da to uopće nije država, i da Srbi žele gospodariti Balkanom a zapravo su šaka jada. To su stvari koje ljevica ne oprašta, i tu se razlikuje od svake druge ljevice u svijetu. Jer, čak i američka i švedska ljevica će oštriti zube na svoje neprijatelje, poput Rusije, i tu su često veći nacionalisti od desnice, dok hrvatska ljevica ne da loše govoriti o nama neprijateljskim državama.

Pitanje dakle nije toliko može li Milanović poraziti na izborima Kolindu Grabar – Kitarović, ako ona ne napravi kakav strašan gaf do izbora vjerojatno ne. A ona nije sklona gafovima. Ni Škoro tu ne pomaže Milanoviću, jer predsjednički izbori imaju i drugi krug. Dapače, Škoro je možda veći problem za Milanovića nego za Grabar-Kitarović, jer bi se u takvom scenariju lako moglo dogoditi da Škoro uđe u drugi krug s Kolindom, ne on. Pitanje je je li ljevica Milanoviću oprostila što se dogovarao s braniteljima i što je loše govorio o Srbiji.

 

Narod.hr nastoji objektivno informirati javnost o svim važnim temama iz Hrvatske i svijeta i onim temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima. Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati vas o najvažnijim događajima potrebna nam je Vaša pomoć. Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr