Dva dana nakon strašnog požara u kojem je poginulo šestero ljudi, još uvijek traje preseljenje korisnika. Jučer je iz objekta pokraj požarišta premještena 21 osoba, a danas ih Centar za socijalnu skrb premješta još 20-ero u glavnoj zgradi u istoj ulici.
Iako je Dom Zelena oaza imao dozvolu za samo 13 štićenika, na obje adrese, bilo je gotovo 50 štićenika!
Za korisnike koji ne mogu naći novi smještaj, Centar je osigurao mjesta u državnim domovima u Zagorju – Mirkovcu i Bidružici.
> (VIDEO) 8 informacija o tragediji u domu za starije i nemoćne Zelena Oaza
U Dom za starije i nemoćne u Andraševcu jutros su došli i inspektori Ministarstva za demografiju i socijalnu skrb, no nisu željeli razgovarati s novinarima.
Višegodišnje zanemarivanje skrbi o starima i nemoćnima.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak u priopćenju javnosti upozorila je na višegodišnje zanemarivanje skrbi o starima i nemoćnima.
“Izražavam duboko žaljenje obiteljima i bližnjima osoba koje su stradale u tragičnom događaju u Obiteljskom domu Andraševec. Oni su žrtve višegodišnjeg zanemarivanja skrbi o starima i nemoćnima te ignoriranja neupitne činjenice ubrzanog starenja građana Hrvatske i porasta udjela starijih. Međutim, ovo je također i pokazatelj krajnje nespremnosti sustava da odgovori na potrebe njihovog zbrinjavanja.”, upozorila je pravobraniteljica te istaknula:
“Opće je poznato da je rast privatnih obiteljskih domova posljedica nemogućnosti smještaja u državne domove koji su prvi, ali nedostižan izbor zbog sve dužih lista čekanja. Nije nepoznato da obiteljski domovi ne podliježu redovitom nadzoru bilo kojeg tijela na lokalnoj ili nacionalnoj razini osim inspekcijskog nadzora Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, ali tek po saznanju ili dojavi o nepravilnostima u radu ili o nedostacima skrbi o korisnicima.
Kroz naša godišnja izvješća, preporuke i upozorenja godinama ukazujemo na nedostatke u sustavu koje uočavamo tijekom obilazaka ustanova u kojima su smještene osobe s invaliditetom neovisno o dobi. Posebno ističemo da je institucionalizacija za mnoge osobe iznuđeno rješenje, ali i jedina mogućnost jer drugih mogućnosti nema zbog nedostatka usluge u zajednici koje bi i osobama s invaliditetom i starijim građanima omogućile da što duže ostanu u vlastitom domu.
Zabrinjavajuće je da nadležne institucije od Ministarstva pa do jedinica lokalne i regionalne samouprave, bez obzira tko je osnivač, prebacuju odgovornost s jednih na druge ili se proglašavaju nenadležnima za kontrolu i nadzor. Tek kada se nešto tragično dogodi tek tada inspekcija reagira po dojavi, a u međuvremenu nitko ne nadzire što se radi u privatnim domovima. Još više zabrinjava to što smo proteklih desetljeća brigu o našim starim, osiromašenim i nemoćnim sugrađanima prepustili tržištu. Propustili smo donijeti strategiju skrbi o starijim i nemoćnima, graditi održivi sustav brige, razraditi programe, planirati mjere i aktivnosti, iako smo svjesni da starenje nosi potrebu intenzivnije zaštite.
Postavlja se pitanje što se još treba dogoditi da bi sustav djelovao odgovorno, usklađeno kako u pogledu kontinuiranog nadzora, tako i osiguravanja dovoljno stručnih djelatnika i razvoja mreže usluga u zajednici, a kako bi svatko mogao po svom izboru odlučiti gdje će živjeti?”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
