Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović kaže da joj se čini da se ipak malo podiže razina raspoloženja i optimizma među ljudima. Smetaju joj ideološke rasprave, koje ne mogu spriječiti iseljavanje, naprotiv, mogu ga samo potaknuti i stoga smatra da se moramo usredotočiti na egzistencijska pitanja, na poslove, plaće, poduzetništvo. Drži da puno vremena provodi među ljudima i dužnosnica je koja je vjerojatno najviše u kontaktu s građanima i stoga osjeća što je realan život u Hrvatskoj. Misli da joj to omogućuje da “čvrsto drži noge na zemlji i nikad ne dopusti da je ponesu crveni tepisi”, donosi Večernji list u uvodu intervjua s predsjednicom.
– Želim da se prije svega naši ljudi osjećaju bolje, što je važno za našu djecu i moju djecu za koje želim da ostanu živjeti u Hrvatskoj, da osjećaju vjeru u svoju državu i da znaju da ovdje mogu živjeti ljepše nego u mnogim dijelovima svijeta. Da bismo to postigli, moramo donijeti odluke koje će nam se na početku činiti i kao drastični rezovi, no u konačnici će dobro urediti našu državu, kaže.
Prije tri godine, kad ste pobijedili na izborima za predsjednicu, u programu vam je bilo vraćanje nade. Već se tada osjećala jaka demoralizacija među Hrvatima. Sada se čini da je situacija još gora?
Bez obzira na sve poteškoće imam dojam da se optimizam polako budi. No, razloge nezadovoljstva vidim u nedovoljnoj djelotvornosti države u rješavanju egzistencijalnih pitanja naših građana, što je povezano s tromošću struktura i neodgovarajućom razinom odgovornosti političara prema građanima. Ljudi jednostavno nemaju osjećaj da se država dovoljno brine o njima. Osim toga, naš politički sustav birokratski je kompliciran, teško prohodan za inovativne i kreativne razvojne ideje, te je nerijetko nepremostiva zapreka potencijalnim investitorima. U društvu je godinama stvarano ozračje da je hrvatska država nekakav provizorij, neželjeno dijete, kako ništa ne valja i kako je prije bilo bolje. Nacionalni identitet nije se njegovao, nego se, naprotiv, čak zatirao. Osim toga, bile su prekinute veze s Hrvatima izvan Hrvatske, što je loše utjecalo na nacionalnu koheziju.
U tom periodu Hrvatska je imala tri premijera i, premda su ekonomski i financijski pokazatelji države bolji, stječe se dojam da građani to uopće ne osjećaju i da im to ne znači puno. Je li točan osjećaj građana da se politika i vlast na neki način odnarodila?
Ne bih rekla da se odnarodila, ali je svakako imala premalo doticaja s narodom. Tijekom svojih posjeta županijama uvjerila sam se koliko je taj doticaj važan da bismo mi koji vodimo državne poslove osjetili bilo naroda, prepoznali probleme i potrebe. Jedno je kad se država vodi kabinetski, iz ureda, a sasvim drugo kada u neposrednom kontaktu s ljudima imate mogućnost čuti što ih muči, što očekuju i žele, pa bilo to katkad i neugodno. Svaka čast dobrim makroekonomskim pokazateljima, ali naši ljudi moraju na svom standardu osjetiti napredak u državi. Dakle, prva zadaća je povećati standard, prvenstveno kroz povećanje plaća. Gospodarstvo treba još više rasteretiti poreza i parafiskalnih nameta. Gospodarstvo treba prodisati. Druga važna zadaća je nastavak funkcionalne i fiskalne decentralizacije države. Neki pozitivni koraci ove godine su učinjeni. Primjerice, pozdravljam odluku da porez na dohodak ostaje jedinicama lokalne i regionalne samouprave. Ravnomjeran razvoj svih hrvatskih krajeva ključan je za zaustavljanje depopulacije. Još jednom ističem: država je tamo gdje su ljudi. Pokazuje se da je zatvaranje ispostava državnih institucija i javnih poduzeća u malim sredinama imalo negativan učinak na odljev stanovnika iz tih krajeva. U takvim slučajevima ušteda je minimalna, a šteta nemjerljiva.
Mladi su posebno nezadovoljni, žele materijalnu sigurnost i da im bolje bude sada, a ne sutra. Mnogi od njih ne žele u Hrvatskoj raditi poslove koje su spremni raditi u zemljama u koje iseljavaju. Slaba aktivnost Vlade na popravljanju demografske slike u RH bio je razlog vaše prve jače i otvorene kritike Vlade, pa se očekivalo da ćete iskoristiti svoje pravo i sazvati tematsku sjednicu Vlade. Ima li premijer Plenković za to razumijevanja?
Mladi su s pravom nezadovoljni. Upravo stoga osnovala sam Vijeće mladih i već smo detektirali neuralgične točke, koje se mogu svesti na jedno: trom i birokratiziran sustav. Mnogi problemi proizlaze iz toga ili se zbog toga dalje pogoršavaju. Mladi ljudi žele predvidljivu budućnost, pa ako je ne vide, gube volju boriti se s takvim sustavom i onda odlaze, nerijetko u lošije uvjete života, samo da se maknu. Posebno ih frustrira protekcija pri zapošljavanju u državnoj upravi i javnom sektoru. Iseljavanje mladih pogoršava nam ionako loše demografsko stanje i trendove. Demografsko pitanje – pitanje je svih pitanja i u tome smo smislu u izvanrednom stanju. Državni zavod za statistiku objavio je zadnji podatak o prirodnom kretanju stanovništva, iz kojega proizlazi da je od studenoga 2016. do listopada 2017. broj rođenih u odnosu prema broju umrlih manji za više od 18 tisuća. A u staračku dob ulaze najbrojnije generacije, pa su nam već sada zdravstveni, mirovinski i socijalni sustav prenapregnuti i prijete urušavanjem. Ovaj gospodarski oporavak ne bi stoga smio nikoga zavarati. Planirati bilo koju vrstu dugoročnog rasta i stabilnosti u društvu koje ima takve demografske gubitke znači biti slijep kraj zdravih očiju. Do sada donesene mjere dobre su, ali nedovoljne. No, svi ti problemi nisu nastali preko noći, već su se nagomilali i trebat će dulji niz godina da se riješe. Ukratko, demografsko pitanje još nije dovoljno prepoznato kao naš ključni problem. Ako budem inicirala sjednicu Vlade o tom pitanju, želim da moja inicijativa bude shvaćena konstruktivno, a ne konfliktno.
Cijeli intervju pročitajte na portalu Večernjeg lista.
