Četvrti i peti svezak knjige “Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata” akademika Žarka Dadića, posvećeni razdoblju prosvjetiteljstva i pretpreporodnog doba, predstavljeni su u utorak u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu kao važan putokaz za daljnja istraživanja u tim područjima iz pera vodećeg hrvatskog povjesničara znanosti.
Svoje djelo pod naslovom “Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata”, akademik Dadić zamislio je u osam knjiga, svaku u opsegu od 500 tiskanih stranica. Dosad su predstavljene prve tri knjige, “Srednji vijek”, “Renesansa” i “Rani novi vijek”.
Njezini su četvrti i peti svezak posvećeni razdoblju prosvjetiteljstva i pretpreporodnog doba s osobitim obzirom na egzaktne znanosti, a objavila ih je nakladnička kuća Izvori. Preostale tri knjige, koje će biti objavljene u iduće dvije godine, obuhvatit će razdoblje kulturnog i znanstvenog preporoda u Hrvata do kraja 19. stoljeća (šesta knjiga), te razdoblje do 1941. (sedma knjiga), dok će osma obuhvatiti razdoblje do otprilike 1970.
>U HAZU-u predstavljen znanstveni projekt: “Hrvatska znanstvena i folozofska baština”
>U HAZU predstavljen drugi i treći svezak knjige “Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata”
Posljednjih 50 godina do danas neće biti uključene u ovo djelo jer bi se za to razdoblje moglo samo registrirati činjenice bez valorizacije, a to je u protivnosti s autorovom koncepcijom cijelog djela.
Na važnost djela akademika Dadića posebno se osvrnuo predsjednik HAZU-a Velimir Neidhardt, koji je istaknuo kako njegove knjige govore o kulturi jednog podneblja i jednog naroda, zbog čega im Akademija daje posebnu pozornost.
Marijana Borić iz Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU posebno se osvrnula na autorov pristup povijesti znanosti i prirodne filozofije u širokom smislu, zbog čega se obrađuje i povijest prirodnih i matematičkih znanosti s tehnikom i medicinom, a zbog povezanosti znanosti s filozofijom, u njima se razmatra i filozofija, posebno filozofska djela.
Svaka knjiga ima uvodno poglavlje u kojem se prikazuje opći svjetski razvitak znanosti kako bi se u taj sklop moglo uvrstiti ulogu Hrvata. U djelu se razmatraju dva aspekta znanosti i prirodne filozofije u Hrvata, i to doprinos Hrvata razvitku, posebno u tiskanim i rukopisnim djelima, i zastupljenost znanosti i filozofije u hrvatskom društvu.
“Knjige su rezultat polustoljetnog istraživačkog rada akademika Dadića koji je gotovo sva znanstvena i filozofska djela osobno pročitao, analizirao i istaknuo im vrijednost. Kako je mnoga od tih djela istraživao u ranijim godinama svog rada, sada ih je većinom ponovno pregledao i dopunio ako je bilo potrebno za svrhu pisanja ovog opsežnog djela. Za neka istraživanja pojedinih knjiga i problema autor je koristio i dosadašnja istraživanja drugih istraživača, ali ih je kritički razmotrio. U djelu se stalno ukazuje na još otvorena pitanja i neriješene probleme iz povijesti znanosti u Hrvata pa se to djelo može koristiti i kao putokaz daljnjih istraživanja“, rekla je Borić.
Napomenula je kako je većina hrvatskih znanstvenika obrađenih u knjigama djelovala u inozemstvu, posebno u Mađarskoj i Slovačkoj, budući da u Hrvatskoj tada nije bilo važnog znanstvenog središta. Napori u tom smislu poduzimaju se upravo u pretpreporodno doba.
Željko Dugac iz Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU-a istaknuo je doprinos koji je akademik Dadić dao povijesti medicine i zdravstva prikazom liječnika u pojedinim hrvatskim gradovima, a Bojan Marotti iz Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU govorio je o utjecaju pojedinih filozofskih pravaca i shvaćanja na razvoj znanosti. Od hrvatskih mislilaca posebno mjesto u ove dvije knjige zauzima Ruđer Bošković.
Akademik Žarko Dadić istaknuo je da u pretpreporodno doba dolazi do specijalizacije pojedinih znanstvenih struka, pri čemu filozofija i dalje ima velik utjecaj na znanost. Pojasnio je da je u svojim knjigama obuhvatio cijeli hrvatski etnički prostor pa je obradio i hrvatske znanstvenike koji su djelovali na područjima pod osmanskom vlašću.
