Bitka oko osnutka Sarajeva: Zašto se forsira osmansko doba i što je bilo prije toga?

U Sarajevu ponovno traje žestoka rasprava o povijesti i datumu osnivanja grada. Dok jedan dio povjesničara i političara želi da to bude 1. veljače, datum koji datira iz vladavine Osmanskog carstva, drugi naglašavaju da je Sarajevo postojalo puno ranije. O tome se oglasila i Vrhbosanska nadbiskupija istaknuvši da o povijesti Sarajeva ima puno zapadnih izvora te da je ono postojalo i puno prije dolaska Turaka. Jasno je da se u ovom slučaju radi o puno dubljoj priči od same povijesti, a glavnu ulogu igraju ideologija i politika.

Predsjednik Gradskog vijeća Sarajeva Jasmin Ademović iz stranke Narod i pravda (NiP) pokrenuo je inicijativu o određivanju datuma Dana Grada. On predlaže da to bude 1. veljače, dan kada je 1462. tadašnji osmanski upravitelj Isa-beg Ishaković izdao vakufnamu, dokument o izgradnji kojim se počinju graditi razne zgrade po Sarajevu.

“Isa-beg Ishaković, osnivač Sarajeva, te godine podiže ključne objekte: džamiju, tekiju, most, karavan-saraj s dućanima, hamam, vodovod i mlinove – sve što jedan grad čini gradom. Ako ovom pitanju pristupimo znanstveno i objektivno, bez političkih opterećenja, jasno je da je Sarajevo, kakvo danas poznajemo, utemeljeno 1462. godine kako se bilježi u vakufnami Isa-bega Ishakovića”, napisao je na Facebooku profesor na katedri za povijest umjetnosti Odsjeka za povijest Haris Dervišević.

Europski Jeruzalem ili?

S time se ne slaže profesorica antičke povijesti na Odsjeku za povijest i voditeljica Centra za povijesna istraživanja pri Filozofskom fakultetu Amra Šačić Beća.

“Određivanjem datuma osnivanja grada prema jednom dokumentu Sarajevu neće ništa dobro donijeti, s druge strane gubi se kontinuitet urbanizma koji potiče još iz rimskog perioda koji grad baštini zahvaljujući otkriću arheoloških nalaza rimskog grada na Ilidži. Zašto se Sarajevo stidi najstarijeg urbanog nasljeđa kojim se ponose Rim, London ili Budimpešta?”, ističe ona za Klix.

>Dr. sc. Marijan za Narod.hr: ‘BiH je opstala zahvaljujući HVO-u i pomoći iz Hrvatske’

Iz Vrhbosanske nadbiskupije o ovom pitanju oglasili su se još 2019. kada se vodila ista rasprava.

„Predloženi datum kao i cijeli povijesni kontekst koji se veže uz njega poprilično stranački i ideološki obojen. Grad koji se voli dičiti imenom ‘europskog Jeruzalema’ i isticati svoju multireligioznost, multikulturalnost i multietničnost ne smije dozvoljavati da se sve to obezvrjeđuje i ništeti zbog stranačke pripadnosti i jeftinog populizma. Ipak, više od toga zabrinjava nas činjenica da se odričemo povijesti ovog grada i da olako prelazimo preko arhivskih i drugih zabilješki dubrovačkih i zapadnih izvora koji predstavljaju kontinuitet na ovom području“, navedeno je tada u dopisu.

Priopćenje Vrhbosanske nadbiskupije

Iz Vrhbosanske nadbiskupije ponovno su poslali priopćenje u kojemu su izdvojili nekoliko činjenica o povijesti Sarajeva prije dolaska Osmanlija:

Vrhbosanska nadbiskupija, čije je službeno ime Vrhbosanska ili Sarajevska (Vrbosnensis seu Seraiensis), osjeća moralnu obvezu oglasiti se u povodu najave da bi Gradsko vijeće Grada Sarajeva 1. veljače 1462. proglasilo danom osnivanja Grada.

>Svetogrđe u centru Sarajeva: Iz crkve ukrali Presveto, a hostije razbacali

Naime, naspram tomu, posvema je jasno da su ondašnji osvajači zauzeli naselje (grad) Vrhbosnu (civitas Vrhbosna), koje je pod tim imenom na mjestu Sarajeva postojalo stoljećima prije toga. (https://www.ktabkbih.net/ : „Stara katedrala svetog Petra u Vrhbosni“, 6. siječnja 2011.; Marko Vego i drugi). Uspomenu na to čuva i službeno ime Nadbiskupije koje potječe iz srednjega vijeka: Vrhbosna.

Katedrala sv. Petra i oltar

I. U staroj Vrhbosni je postojala i katedrala svetoga Petra, zasnovana 1238. godine. A na osnovu arheoloških nalaza, glede mjesta na kojemu se ona nalazila na području današnjega Sarajeva, pomaže otkriće pet romaničkih kapitela otkrivenih u Podtekiji i oltar posvećen apostolu Petru, otkriven kod nekadašnje Kemaludinove džamije. Oba nalaza datiraju iz XII./XIII. stoljeća.

Nalaz pet kapitela u neposrednom prostoru bivše Skenderpašine tekije indicira na postojanje nekoga sakralnog objekta u predturskom vremenu na tome mjestu. Budući da se Skenderija nalazi u podnožju Debeloga Brda, na lijevoj obali Miljacke nasuprot srednjovjekovnoj Vrhbosni, moguće je na taj prostor locirati katedralu sv. Petra, koju povelja kralja Bele IV. iz 1244. godine stavlja (Marko Vego) „in supra Vrhbozna Burdo = na Brdu povrh Vrhbosne“. To bi bilo jedno od mogućih mjesta.

Drugi spomenik, oltar iz katedrale Sv. Petra u Vrhbosni, također doprinosi ubikaciji ove katedrale, ali na drugom mjestu. Otkriven je taj oltar u haremu Kemaludinove (Ćemaluše) džamije, duboko u zemlji. To je fragment antičkoga stupa, korišten je u srednjem vijeku kao oltar, u čiju gornju plohu je uklesan dijelom oštećeni posvetni natpis:

(apost)OLI PETRI VERB(osnensi)

NON POTEST PONER(e)

(hoc o)PU(s)

Ovaj nalaz oltara smješta staru vrhbosansku katedralu na raskršće ulica Ćemaluše i Ferhadije. Njegov original čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Njegova kopija postavljena je kao dio propovjedaonice u sadašnjoj vrhbosanskoj katedrali a njegov stilizirani nacrt nalazi se u grbu Vrhbosanske nadbiskupije.

Pisani izvori

II. Osim arheoloških nalaza, neka budu spomenuti i neki pisani dokumenti o katedrali u Vrhbosni. Tako:

1. Dana 26. travnja 1238. papa Grgur IX. poručuje kumanskom biskupu da treba posvetiti novoga bosanskog biskupa Ponsu (ili Povšu), nakon što se biskup Ivan zahvalio na toj službi. U pismu je napisana i ova rečenica: „Ceterum quod ipse, postquam loco prefuerit, necnon instituendi per te prepositus et capitulum future cathedralis ecclesiae, ac terrae clerus…“ = Osim toga, što se tiče njega samog, nakon što bude postavljen na položaj, kao i postavljanja od strane tebe i kaptola buduće katedralne crkve i klera zemlje…

2. Dana 22. prosinca 1238. papa Grgur IX. naređuje dominikancima u Pečuhu da biskupu Ponsi predaju novac što ga je kod njih deponirao ban Ninoslav za gradnju katedrale.

3. Također 22. prosinca 1238., dakle istoga dana, isti papa naređuje benediktinskom opatu u Varadinu da preda novac što ga je kod njega ostavio slavonski ban Jula za gradnju katedrale u Vrhbosni.

4. Potom 7. prosinca 1239. papa Grgur IX. potvrđuje bosanskom biskupu i kaptolu imanja koja im je darovao herceg Koloman i drugi ljudi. Pismo je upućeno na naslov: „Venerabili fratri episcopo et dilectis filiis capituli sancti Petri in Bosna“ = Časnom bratu biskupu i dragim sinovima kaptola svetog Petra u Bosni. Biskup tada dobiva u posjed, između ostaloga, Brdo u Vrhbosni i Đakovo u Slavoniji. Tu će darovnicu još jednom 1244. godine potvrditi i kralj Bela IV.

Kamen pamti!

5. Zatim 27. prosinca 1239. papa Grgur IX. naređuje bosanskim dominikancima da biskupu Ponsi predaju novac što ga je ban Ninoslav „quondam apud vos pro cathedrali ecclesia construenda in Bosne partibus deposuerit“ = nekoć kod vas položio za izgradnju katedralne crkve u dijelovima Bosne.

6. Dana 20. srpnja 1244. kralj Bela IV. potvrđuje darovnicu hercega Kolomana iz 1239. godine, nakon što je darovatelj u međuvremenu preminuo a zemlja bila opustošena od Tatara. Izričito navodi posjede bosanskoga biskupa, pa između ostalog i: „in supra Vrhbozna Burdo, cum omnibus pertinentiis, ubi ipsa ecclesia cathedralis sancti Petri est fundata.“ = na Brdu povrh Vrhbosne, sa svim pripadnostima, gdje je sama katedralna crkva svetog Petra utemeljena.

III. Kamen pamti, a dokumenti jednako bilježe. Sve drugo protivi se istini. Ili, jednostavno rečeno: Contra artefacta et documenta non sunt argumenta! Osim toga, ni Vrhbosna nije početak Grada, jer područje Sarajeva poznaje naselja u kontinuitetu od antičkih vremena. O tomu svjedoče brojna arheološka nalazišta. U tom nizu je i Vrhbosna. A kad je nastala, samo dragi Bog zna. No morala je biti neka vrsta organiziranoga naselja jer je Katolička Crkva, prema prastarim pravilima, samo u takvima osnivala biskupije i gradila katedrale.

Loading...

Taking too long?

Reload document

| Open in new tab

Kada je 2019. Vrhbosanska nadbiskupija objavila dopis u prilog javnoj raspravi priložili su i članak prof. dr. don Milenka Krešića, predsjednika katedre Crkvene povijesti na KBF-u u Sarajevu. U njemu je detaljno opisana povijest Sarajeva i izvori koji datiraju daleko prije dolaska Osmanlija. Cijeli članak pročitajte OVDJE.

Izvor: narod.hr