U četvrtak 15. veljače u 80. godini života, 63. godini redovništva i 51. godini svećeništva preminuo je isusovac o. Slavko Pavin, javlja ika.hr
Sprovod o. Slavka Pavina održat će se na zagrebačkom groblju Mirogoj, u ponedjeljak 19. veljače 2018. u 15 sati. Misa zadušnica prikazat će se u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici 33 u Zagrebu u 16.30 sati, odnosno nakon sprovoda.
Slavko Pavin rođen je 6. svibnja 1938. godine u mjestu Podravska Moslavina. Sakrament krštenja je primio 7. svibnja. Nakon završena četiri razreda osnovne škole u rodnom mjestu (1945.-1949.), dolazi u Zagreb gdje pohađa i završava srednju školu (1949.-1960.). U novicijat Družbe Isusove u Zagrebu stupio je 30. srpnja 1955., gdje su mu magistri bili oci Jambreković i Ivanušec. Svoje prve redovničke zavjete je položio 31. srpnja 1957. godine. Nakon završetka novicijata, studira teologiju i filozofiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu (Zagreb).
Za svećenika ga je zaredio sluga Božji nadbiskup Franjo Kuharić 29. lipnja 1968. u Zagrebu. Nakon ređenja preuzima službu duhovnika u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati, a potom u isusovačkom malom sjemeništu na Fratrovcu u Zagrebu. Godine 1971. premješten je u Dubrovnik, gdje djeluje kao duhovnik, a zatim i prefekt u biskupijskom sjemeništu do 1973.
Nakon Dubrovnika, poslan je na poslijediplomski studij iz obiteljskog pastorala (1973.-1975.) na Institut za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu. Nakon završetka poslijediplomskog i treće probacije, polaže zadnje zavjete 15. kolovoza 1975. u bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Odlazi u Opatiju, gdje do 1979. obnaša službu superiora i započinje intenzivnije davanje duhovnih vježbi svećenicima, redovnicima i redovnicama. Od 1979. do 1981. obavlja službu socija (tajnika) provincijala, nakon čega je imenovan superiorom u Osijeku (1981.-1988.), rektorom Međubiskupijskoga dječačkog sjemeništa na Šalati (1988.-1990.), duhovnikom bogoslova u Kolegiju Družbe Isusove na Jordanovcu (1990.-1992), voditeljem duhovnih vježbi na Fratrovcu (1992.-1993.), te od 1993. godine ponovno superiorom u Opatiji, gdje uskoro postaje voditelj treće probacije za isusovce.
Od 1999. godine intenzivno se bavio davanjem duhovnih vježbi, napose organiziranjem i vođenjem duhovnih vježbi u svakodnevnom životu za stotine vjernika laika. U jesen 2017. godine preselio se u isusovačku kuću za starije i bolesne na Fratrovcu, gdje je i preminuo, okrijepljen svetim otajstvima. Križ bolesti tijekom zadnjih godina života nosio je strpljivo i vjernički.
Ostat će u spomenu i molitvama mnogih kao izvrstan duhovni vođa, poznavatelj ignacijevske duhovnosti te osobito kao voditelj duhovnih vježbi, kojima su se mnogi okoristili u kršćanskom napretku, svećenici, redovnice i redovnici, a napose vjernici laici.
