Prijepori – što je rekao Ustavni sud i brani li Zakon uporabu pozdrava ‘Za dom spremni’?

Foto: Fah

U često površno informiranoj javnosti, mnogi građani misle ili govore da je pozdrav Za dom spremni, koji koriste ratni veterani HOS-a i koji se uzvikuje na početku kultne ratne budnice Bojna Čavoglave, jednostavno – zabranjen. Dodatnu zbunjenost izazvalo je nedavno pozivanje MUP na odluku Ustavnog suda iz prošle 2016. godine.

Za početak sigurno se može reći da pozdrav Za dom spremni nije izrijekom zabranjen, a o tome i svjedoče oslobađajuće presude sudova u Kninu, Zagrebu i Bjelovaru glede korištenja spornog pozdrava.

Ono što je sigurno i bez sumnje je da se taj pozdrav koristio i za vrijeme NDH, ali valja naglasiti da se tada koristio i hrvatski grb sa početnim bijelim poljem koji isti takav već 150 godina stoji ispred parlamenta na Markovom trgu, novčana jedinica kuna koja je i danas u uporabi ili službena himna Lijepa Naša koja se koristi od 1974. kao himna Hrvatske.

Slijedeće je pitanje je da li se pozdrav Za dom spremni može vezati isključivo uz period ustaške vlasti u vrijeme NDH u negativnom kontekstu ili je to pozdrav koji ima širi i društveno vrijednosni sadržaj uz neka druga događanja u hrvatskoj povijesti.

Radi se o izrazito kontroverznoj temi od javnog interesa koja tangira ideološki visoko polarizirane pristupe pojedinim segmentima hrvatske prošlosti. Čvrstog sam uvjerenja da nije misija Ustavnog suda “uredovati” odnosno arbitrirati u globalnim ideološko-političkim i historiografskim prijeporima. Njih treba prepustiti, sukladno uzusima uljuđenih zemalja, znanstvenoj i drugoj javnoj polemici i sučeljavanju stavova sukladno vrijednostima pluralizma demokratskog društva koji izvire iz sustava Konvencije kao “ustavnog instrumenta europskog javnog poretka u području ljudskih prava” (ESLJP, Irska protiv UK, 1980.),” napisao je sudac Ustavnog suda Miroslav Šumanović izdvojeno mišljenje na odluku Ustavnog suda u slučaju žalbe Josipa Šimunića 2016 na kaznu od strane Prekršajnog suda za izvikivanje slogana Za dom spremni na utakmici protiv Islanda.

Upravo na tu presudu se, uz Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, pozvao se MUP u svom objašnjenju uhićenja ratnih veterana HOS-a u Kninu na sam Dan pobjede ove i prošle godine.

Kao činjenica, nasuprot toga stoji:

  1. U navedenoj presudi Ustavnog suda (slučaj Šimunić) u niti jednoj situaciji se ne ulazi u ocjenu merituma “Za dom spremni!”, nego se prvenstveno ocjenjivalo jesu li Šimuniću prekršena prava u prvom i drugom stupanjskom procesu.

2. Nijedan hrvatski zakon izrijekom ne zabranjuje povijesni hrvatski poklič Za dom spremni, već se poziva na prekršaje protiv javnog reda i mira.

Dakle, pozivaju se pod točkom 2. na vrlo široku konstrukciju po kojoj možeš prekršajno kazniti svakoga kad god hoćeš i za što god hoćeš, kada se to procijeni po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Znakovito je da je to za policiju i sudove uvijek vikanje “Za dom spremni”, a nikada “Smrt fašizmu-sloboda narodu” ili bilo kojeg drugog totalitarističkog simbola, parole ili povika iz perioda komunističke diktature. To posebno čudi jer pozdrav “Smrt fašizmu – sloboda narodu” na ovim prostorima ima izrazito negativno značenje kako zbog događaja u II. svjetskom ratu i poraću, tako i kao stožerna krilatica totalitarističkog režima skoro pola stoljeća. A osobito je u pamćenju kao poklič pod kojem su mnogi pobunjenici u Hrvatskoj ustali oružjem protiv države Hrvatske 1991. godine, te je izvikivan ili nošen na parolama u kojima se dizala oružana pobuna protiv Republike Hrvatske.

Znači li to da ipak postoji političko-ideološka kategorizacija dozvoljenih povika koja je silom nametnuta hrvatskom društvu od 2000. godine nadalje? I treba li konačno to presjeći i reći da se traži apsolutna jednakost svih pred zakonima RH?

Posebno stoga ustavni sudac Šumanović ističe “zato što je korišten u drukčijem općem okviru – npr. kao oznaka službene odore legalnih postrojbi HV-a (postrojbe HOS-a) tijekom Domovinskog rata čiji je karakter”pravednog, legitimnog, obrambenog i oslobodilačkog” usmjerenog “uspostavi i očuvanju RH kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države” određenu Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 56/90.,135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) koji izrijekom isključuje NDH iz hrvatskog
državnopravnog i državotvornog vrijednosnog kontinuuma. Isti je pozdrav “udarni”
uvod pjesme “Čavoglave” koja je naročito tijekom rata za obranu zemlje
svakodnevno i neprekidno izvođena kao budnica koja poziva na obranu domovine a
bez ikakve navezanosti na totalitarni kontekst iz razdoblja od prije više od 50 godina”

Pogledajmo dalje, sudac Šumanović ističe nešto jako važno:

Također, iz same činjenice intenzivnog korištenja ovoga pozdrava prije 75 godina tijekom NDH (kao i npr. monete kune, šahovnice s prvim bijelim poljem, akronima UNS i sl.), logički ne slijedi zaključak (non sequitur) da je njegova konotacija isključivo rasistička, a svako alternativno tumačenje i kontekstualiziranje (npr. zaštita domovine od vanjske ugroze) razumno neprihvatljivo. Ovo zato što predmetni pozdrav potječe iz vremena i korišten je i u vremenima koja s NDH nemaju veze.

Nije zadaća sudova razmatrati pitanja u vezi sa spornim povijesnim događajima i njihovom interpretacijom. To je predmet javne rasprave odnosno rasprave između povjesničara koju ne treba preusmjeravati s javne scene u prostore sudnica. 

Nije, naime, moguće izbjeći generalni dojam da unutar kraćeg vremenskog razdoblja ista represivna vlast države za bitno istovrsna ponašanja nekoga sankcionira a drugoga oslobađa bez prihvatljivog i razumnog opravdanja za takav različiti tretman. Mišljenja sam da izostanak strogih pravnih kriterija pri suđenju u postupcima pred prekršajnim sudovima u slučaju g. Šimunića nedvojbeno može ostaviti dojam odlučivanja na osnovi ideološko-političkih preferencija što je generalno loše za ugled pravosuđa i za povjerenje građana u njegov dobar rad.”

Dodaje da  je tako i u Mađarskoj donesena, u svrhu zaštite slobode govora i zaštite od ekstenzivnog tumačenja prošlosti, oslobađajuća presuda u predmetu Vajnai još 2008. koji se ticao totalitarne simbolike zvijezde petokrake:

“… sustavni teror provođen radi konsolidacije komunističke vladavine u nekoliko zemalja, uključujući i Mađarsku, ostavio je ozbiljan ožiljak u mislima i srcu Europe … prikaz simbola koji je bio sveprisutan u vrijeme vladavine tog režima može stvoriti nelagodu među žrtvama režima i njihovom rodbinom, koji s pravom mogu smatrati isticanje toga simbola omalovažavajućim. Međutim, Sud ipak smatra da takvi osjećaji, iako razumljivi, ne mogu sami po sebi postavljati granice slobode izražavanja.

Imajući u vidu jamstva Republike Mađarske priznata u pravnom, moralnom i materijalnom smislu žrtvama komunizma, takvi osjećaji ne mogu se smatrati opravdanim strahom. Sud je mišljenja da se pravni sustav koji ograničava pojedina ljudska prava kako bi zadovoljio javne osjećaje – stvarne ili nerealne – ne može opravdati nužnostima društvenih potreba u demokratskom društvu, budući da društvo mora ostati razumno u prosuđivanju. Da tome nije tako, sloboda govora i mišljenja bila bi podvrgnuta vetu.”

Stoga hrvatska javnost, u cilju zaštite pozitivnih vrednota Domovinskog rata, traži da povijesna znanost u širem društvenom kontekstu da valorizaciju svih pozdrava totalitarističkih sustava 20. stoljeća, bez selektivnog ideološkog pristupa, uzimajući u obzir i njihovu eventualnu uporabu u Domovinskom ratu koji im je dao završno i krajnje značenje (kao i novčanici kuni, hrvatskom grbu, himni Lijepa naša, nazivlju u vojsci i dr.)

A u tome su borci HOS-a, kao i njihov pozdrav Za dom spremni, imali izuzetno pozitivno i motivacijsko značenje, kao i pjesma Bojna Čavoglave, dok je komunističko znakovlje i svi pozdravi koji se vežu uz njega nedvosmisleno potvrdilo kao neprijateljsko i zločinačko.

Dodatak 

  • Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji od 12. veljače 2013. u članku 2. stavak 1. precizirano je tko su to hrvatski branitelji iz Domovinskog rata:
(1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: hrvatski branitelj iz Domovinskog rata).

Dakle, zakonom je regulirano da su pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a budući da su sve postrojbe imale svoja obilježja na odorama, tako je i HOS imao znak s natpisom “Za dom spremni” koji je bio i uzvik na postrojavanjima.

  • Članak 18. Pravilnika o vojnim odorama (NN broj 58/11 i 113/11)kojim je propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata mogu u svečanim prigodama u OS RH i u prigodama službenog obilježavanja obljetnica vezanih uz događaje u kojima su sudjelovali u Domovinskom ratu ili na obljetnicama zbivanja iz Domovinskog rata nositi službene vojne odore, ako ih posjeduju, a mogu nositi i vojne odore iz Domovinskog rata.

Ako sagledamo ovaj Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i pravilnik Ministarstva obrane o nošenju vojnih odora, a znajući kako izgleda odora i dijelovi odore HOS-a u Domovinskom ratu te da se na njima nalazi “Za dom spremni”, dolazimo do zaključka da je taj znak posve legalan.

Uostalom, ta zastava je bila i na službenom velikom mimohodu Oružanih snaga 2015. godine u Zagrebu u organizaciji Vlade Republike Hrvatske.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr