Istarski su ribari na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede dobili jamstva države da će ih štititi te da će i dalje moći ribariti ondje gdje su to radili do sada. Planiraju nova isplovljavanja.
No, ono što mnogi ne znaju su osnovne informacije i Savudrijskoj vali, kao i koliko ribara živo od ribarenja u njoj.
Piranski zaljev ili Savudrijska vala dio je Tršćanskoga zaljeva između rta Madona i rta Gornja Savudrija koji obuhvaća površinu od 19 kvadratnih kilometara. Zaljev je dug 6,5 km, širok do 5,2 km, a dubok do 20 m.
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede na području Novigrada, Umaga i Savudrije ima 146 ovlaštenika ribolovnih povlastica i 205 brodova. Dodali su kako predsjednik Udruge Mare Croaticum Daniele Kolenc tvrdi da na tom području od ribarstva živi stotinjak obitelji te da bi, u slučaju provođenja arbitražne presude šteta po ribaru mogla iznositi od 20 do 30 tisuća eura godišnje.
Sa slovenske strane, navode, prema dostupnim podacima slovenskog Statističkog zavoda, u cijeloj susjednoj državi 2015. godine registrirane su 124 osobe aktivne u morskom gospodarskom ribolovu, uključujući 96 profesionalnih ribara i školjkaša te kako iz slovenskog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane poručuju da je kod njih registrirano 171 ribarsko plovilo, od čega 65 u Piranu.
Ribari uoči sastanka s ministrom Tolušićem: Tražimo siguran i neometan rad
Ribari: Očekujemo konkretne mjere u zaštiti građana od terora slovenske vlade
Što je točno, a što nije u arbitražnoj presudi?
Odluka Arbitražnog suda o teritorijalnom sporu Hrvatske i Slovenije s pravnog stajališta predstavlja totalni amaterizam i pristranost u dijelu koji se odnosi na rijeku Dragonju i more u Savudrijskoj vali i većinom se išlo na ruku Slovencima, komentirao je ranije akademik i stručnjak za međunarodno pravo Davorin Rudolf.
Rudolf je objasnio da u svim udžbenicima međunarodnog prava piše da je pravilo kad granična rijeka naglo mijenja tok da “granica ostaje u njenom starom koritu”. Rijeka Dragonja, koja je negdje oko 6 kilometara daleko od Savudrijske vale, dakle od mora, naglo skreće prema sjeveru i da ne plavi ta područja 1953. godine je tamo probijen kanal sv. Odorika koji njezin smjer nastavlja dolje do mora, podsjetio je Rudolf.
“Korito postoji i danas i zna se točno gdje je i trebalo je tu granicu povući prirodnim koritom rijeke Dragonje do kraja. Da se ta granica tako povukla onda bi se ono područje 4×2 km uz Savudrijsku valu vratilo Hrvatskoj. Na tom području je zračna luka Portorož”, kazao je. Međutim, sud je povukao granicu kanalom sv. Odorika. Po njegovim riječima, granica između Hrvatske i Slovenije jedna je od najstarijih granica u ovom dijelu Europe, osim u Istri. Istra je prvi put pripala Hrvatskoj i Jugoslaviji 1943. godine. Onda su 1944. partizanski odbori, slovenski i hrvatski, povukli granicu u Istri na temelju etničkog načela – napravili su popis gdje žive Slovenci, a gdje Hrvati i dogovorili su se da je granica u Istri na rijeci Dragonji 1946. Tada nije bilo tog kanala, on je tek 1953. napravljen. Prema tome, u ono doba je bio samo prirodni tok rijeke Dragonje, rekao je Rudolf.
“Ovaj sud je petljao. Kod utvrđivanja granice na prvom mjestu je granica koja je zatečena na dan kada je proglašena država, znači 25.6.1991. Takav je bio stav Hrvatske i Slovenije jer su obje države u deklaraciji o neovisnosti napisale da poštuju stečenu granicu. Prema tome, to je glavno načelo i od toga treba polaziti a ovaj sud je miješao – on je išao na katastar, na slovenske granice, na prirodne granice… Sve je izmiješao, većinom onako kako odgovara Sloveniji”, naglasio je. Što se tiče Sv. Gere, nastavio je, Slovenci sada kukaju da im je Gera otišla u Hrvatsku. “Međutim, to nikada nije bilo sporno. Kada sam ja pregovarao, Slovenci su znali da je njihova vojarna u Hrvatskoj i to nije sporno uopće”.
Podsjetimo, ovih su dana hrvatski ribari u Piranskom zaljevu doživjeli brojne neugodnosti od strane slovenske policije koja jednostrano pokušava provesti arbitražnu presudu.
